Bošnjaci su zauzeli vlast u Federaciji formirajući
nelegalnu i nelegitimnu vlast zahvaljujući
diktatorskom, nedemokratskom činu Visokog Predstavnika tzv „međunarodne
zajednice“ u BiH. Od sada će bošnjačka vlast, uz pomoć nekoliko hrvatskih ikebana
koje hrvatski narod već otvoreno naziva izdajnicima, nizom zakona, dekreta i
odluka gušiti preostale Hrvate u Središnjoj Bosni ali i Hercegovini ,želeći ih
na taj način potisnuti sa tih područja.
Uostalom, diskriminatorski politički inženjering ove vrste je već na djelu, za
što sadašnje bošnjačko političko rukovodstvo ima podršku moćnog dijela
političkog establišmenta SAD-a i islamskih zemalja.
Na žalost, Republika Hrvatska, sve dok konačno ne uđe
u Europsku Uniju, a to će potrajati relativno dugo, neće biti u stanju
suštinski i efikasno pomoći Hrvate u BiH. Rukovodstva najjačih političkih
stranaka hrvatskog naroda u BiH to dobro znaju i zato je njihovo djelovanje,
iako zdravo-logično opravdano, čisto
retoričke prirode i ne može ničemu konkretnom poslužiti.
Situacija
za Hrvate u Federaciji se ne smije više ni sekunde tolerirati, jer prijeti
postati „loša svakodnevnica“ ,koja će se ustaliti sa kobnim posljedicama kako
za Hrvate, tako i za krišćane općenito. Autentična hrvatska rukovodstva koja
su, mora se ipak reći, stekla svijest o povijesnosti trenutka, moraju se
osloboditi krive svijesti da osiguranje ravnopravnosti Hrvata u BiH ovisi
prvenstveno o Zagrebu. Moraju početi konkretno djelovati i izboriti se za slobodu.
Mormo se suštinski i učinkovito suprotstaviti
učinjenom diktatorskom pravnom nasilju.
Prva mjera je taktičke prirode, primjenjuje se
okazionalno, „u međuvremenu“ dok suštinsko djelovanje još nije
profunkcioniralo, vrši se od slučaja do slučaja, svaki put kada se donese neka
odluka koja škodi nacionalnom interesu i svodi se na građansku neposlušnost.
Prema tome, svaki put kada sadašnja nelegalna vlast donese neki zakon ili
uredbu koja škodi hrvatskim interesima, Hrvati koji se nalaze na nižim nivoima vlasti moraju takve
nelegitimne čine ignorirati, a i građani isto tako. Istovremeno se moraju
vršiti javni prosvjedi protiv takvih akata, te angažirati hrvatska dijaspora
koja će u inim zemljama lobirati i vršiti pritisak na tamošnje vlasti.
Međutim,
mnogo je značajnije suštinsko djelovanje. Neophodno je, da se ponovno sastane
Hrvatski Narodni Sabor. Da donese odluku o referendumu koji će
voditi objedinjavanju hrvatskih područja i njihovoj teritorijalnoj, administrativnoj, financijskoj,
policijskoj i kulturnoj autonomiji. Po ustanovljenim principima
Ujedinjenih Nacija, svaki narod ima pravo, ako ne i na odcjepljenje, barem na
tu vrst substancijalne autonomije. Nedavni primjer je pozitivan odnos
međunarodnih faktora prema referendumu u Južnom Sudanu.
Republika Srpska, kao krišćanska zemlja, snažno
podržava Hrvate u Federaciji u njihovoj borbi za ravnopravnošću, a pitanje
povratnika s jedne i druge strane Save rješava u uskoj suradnji sa Zagrebom.
Srpsko rukovodstvo je svjesno da je punopravna proklamirana hrvatska autonomija
nakon referenduma o ravnopravnosti Hrvata prije deset godina zgažena tenkovima
„međunarodne zajednice“. RS je deset godina poslije opetovanim zahtjevom za
referendum rekla takvoj praksi „dosta“ i vraćanjem referenduma kao jednog
od efikasnih načina suprotstavljanja
totalitarističkoj praksi. Referendum u RS, kako neki zlobnici tvrde,
nije mrtav. Naprotiv, on je tek sada oživio i ako stranci ne budu imali sluha
za zahtjeve RS u oblasti pravosuđa, ovaj će referendum biti održan. Shodno
tome, RS će imati puno razumijevanje i dati podršku za referendumsko
izjašnjavanje o autonomiji Hrvata kao jednog od triju konstitutivnih naroda u
BiH. RS će time još jednom potvrditi slovo Dejtona i opstojnost Bosne i
Hercegovine.
Vrijeme za Hrvate neumoljivo istječe. Nelegalna i
nelegitimna vlast u Federaciji se produžava. Referendum o pitanju legitimnosti
ove vlasti i o autonomiji hrvatskog naroda kao izrazu ustavne ravnopravnosti,
ostaje jedino pravno i demokratsko rješenje za duboku krizu u koju je zapala
BiH. Krizu slova Dejtona uništenog nedemokratskim djelovanjima Visokih
Predstavnika koja ovu zemlju čine nemogućom državom.
