HANUKA LESIMHA!

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki čestita svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Hanuku, veliki jevrejski praznik svjetlosti, čudesnog oslobođenja Jevreja iz ropstva i duhovnog prosvjetljenja. 

„Želim svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini da ovaj veliki i radosni praznik slobode i svjetlosti koji Jevreiji tradicionalno slave ne samo u svojim domovima i sinagogama nego i na javnim mjestima, provedete u miru i blagostanju i da radost Hanuke podjelite sa najbližima, čalnovima porodice i dobrim prijateljima.“

HANUKA LESIMHA!

Između konfederacije i okupacije

“Na balkanskim prostorima će se ponovno formirati osmanlijsko carstvo" (Ivica Dačić, srbijanski političar, 18. 12. 2011.)

U prošloj je kolumni pokazano i dokazano da je Bosna i Hercegovina nemoguća država zbog toga što su u Federaciji muslimani/Bošnjaci u većini i koji su, prema svojim vjersko-civilizacijskim imperativima, dužni, tamo gdje čine većinsku populaciju, stvoriti takvu državnu organizaciju koja je bazirana na islamu i koja ne tolerira nijednu drugu vjersku i političku opciju. U tom smislu, podsjetimo se odgovarajućeg teksta "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića, teksta kojeg se nijedan od sadašnjih bošnjačkih lidera nije odrekao, a koji se u praksi sve otvorenije primjenjuje:

- Dužnost je muslimana da u državi, u kojoj su u većini, uspostave islam kao vjeru i na njoj zasnovan politički sistem;

- Postoji nespojivost islama i neislamskih sistema;.

- Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija;

- Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području;

- Nema, dakle, laičkog  principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.

Ne može biti jasnije.

Prijetnje ratom i svojatanje BiH

Bošnjaci/muslimani koji su se duhom već odvojili od dvaju kršćanskih naroda s kojima aktualno žive, zahvaljujući američkoj podršci, podršci moćnih islamskih režima, a imajući uza se i sve veću potporu onog dijela Balkana koji je u tijeku ekspresne islamizacije, postali su krajnje arogantni i agresivni.

Trenutno su im najveća prepreka Hrvati u Federaciji, pogotovo oni u centralnoj Bosni (220.000), kojima treba ovladati i/ili natjerati ih da napuste BiH.

Zahvaljujući "bošnjačkom Incku" koji im je omogućio da se protupravno domognu vlasti u Federaciji, Bošnjaci/muslimani su već politički ovladali najvećim dijelom federacijskog teritorija. Politički organizirani Hrvati, kojima je konačno postalo jasno da im je egzistencija u tom dijelu BiH u pitanju, počeli su nadirućoj islamizaciji pružati verbalan otpor. Iako je taj otpor više retoričke prirode i jalov, Bošnjaci/muslimani ni to ne mogu prihvatiti. Na svaki istup hrvatskih zvaničnika oni prijete, ni više ni manje nego ratom i krvoprolićem.

Prvo, napominju kako je njih u Federaciji četiri puta više i da bi bilo dobro da Hrvati kušuju. Zatim slijede i direktne prijetnje: Ako pokušate da se organizirate kao treći entitet, odnosno autonomna jedinica, ili organizirate referendum na tu temu "krvoproliće u Tripoliju će biti Diznilend u odnosu na ono što ćemo vam mi ovdje prirediti"!

Ali ambicije Bošnjaka/muslimana idu mnogo dalje i prostiru se na teritoriji cijele BiH. Prvo su, 2002. iskamčili od Ustavnog suda BiH kojim vladaju zajedno sa strancima, i to protiv volje Hrvata i Srba, da su sva tri naroda konstitutivna na svakom pedlju BiH. Onda su nastavili s demonizacijom Srba gdje i kad god su stigli i mogli. Pored navodnog genocida u Srebrenici 1995. (nitko tamo počinjeni zločin ne spori), predstavljaju se kao anđeli pred međunarodnim javnim mnjenjem. U tom smislu tvrde kako zločini (muslimanske) Armije RBiH za sve četiri godine rata su manji od zločina kojeg su Srbi počinili u jednom jedinom satu srebreničke tragedije!!! "Međunarodna zajednica" im je njihovo "anđeoštvo" i demonizaciju "Srba" osigurala šakom i kapom. Evo i jednog "kulturnog priloga" neizmjernoj mržnji koju Bošnjaci/muslimani iskazuju prema Srbima:

U Brčkom je, 23. novembra 2011, odigrana predstava "Pismo iz 1920" u izvođenju Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Sam naslov tog komada bio je dobra preporuka ljubiteljima Talijine umjetnosti i u Brčkom da se pobliže upoznaju s djelom našeg nobelovca Iva Andrića u kojemu je sadržana i ona njegova, u posljednjih dvadesetak godina često citirana, misao da je "Bosna zemlja mržnje...".

Međutim, već početak ove predstave sa razliježućim višeminutnim "Alahu egber" s nevidljivog minareta nagovještavao je da je riječ o politikantskom pamfletu. Bila je to jedna srbomrzačka vivisekcija ovovremene BiH u kojoj su, histerično i bezočno, za sve i svašta okrivljeni Srbi, pa se slijedom izljeva mržnje, o Republici Srpskoj govori kao o "genocidnoj tvorevini", sudi se "agresiji na BiH", prozivaju se krivci za sadašnje stanje u BiH, za što je, naravno, najkrivlji Milorad Dodik. U jednom trenutku, kao izlaz iz beznađa, nudi se i ubojstvo sadašnjeg političkog lidera u R S, ali i nekih "nesvjesnih" muslimanskih lidera.

Sada kada su se, politički i ekonomski dočepali Federacije, Bošnjaci/muslimani idu dalje. Oni su, vidjeli smo, ti koji jasno ističu da, kao projektirana islamska zemlja bazirana na šerijatu ne dopuštaju da itko tko nije muslimanske vjere s njima živi. Hrvati na ovakve stavove "kušuju". Jedino se Srbi protiv toga bune. Međutim, kada Srbi jednostavno konstatiraju da su se Bošnjaci/muslimani već odvojili od ostatka BiH i kada, suprotstavljeni islamskoj ideologiji koja im se želi u budućnosti nametnuti, traže od "međunarodne zajednice" da se taj, već izjavljen raspad od strane Bošnjaka/muslimana institucionalno regulira, onda nailaze na žestoku retoriku Bošnjaka/muslimana.

Tako su izjavu vrha establišmenta RS da ne želi da živi u ne-kršćanskoj zemlji označili kao neprijateljsku po Bosnu. Proglasivši tako Srbe kao neprijatelje "njihove Bosne", dali su sljedeću izjavu: "Neprijatelji Bosne mogu (ako žele otići od nas) ponijeti jedino ono što su ovdje donijeli na svojim blatnjavim cipelama"!!!

Ova izjava s naglašenim psovačkim karakterom je semantički, po značenju, krajnje kompleksna i svodi se, po Bošnjacima/muslimanima na sljedeće:

- Bosna je naša, bošnjačko-muslimanska;

- U Bosnu spada i Hercegovina (nekad: Humska zemlja) jer je sam herceg, Stjepan Vukčić Kosača, po kome je Hercegovina navodno dobila ime, bio Bosanac;

- Pošto je islamizacija Bosne počela, navodno, davno prije turske okupacije, srpsko-hrvatski mit o Slavenima kao starosjediocima uglavnom ne stoji. Drugim riječima, čak i da je točno da su Slaveni starosjedioci, oni su već dobrim dijelom bili prije islamizirani, već od osmog stoljeća, a kasnije su, preko bogumilstva, islamizirani i dolaskom Turaka. Drugim riječima, Bošnjaci/muslimani imaju, navodno, dvostruke korijene: kršćanske (bogumilske) i (prethodno, a i kasnije) islamske;

- Općenito govoreći, islamska populacija u BiH se sastoji iz dva dijela: islamskog pretbogumilskog i bogumilskog koje je postalo islamsko nakon dolaska Turaka;

- Svi ostali, Hrvati i Srbi, su stranci. Oni imaju rezervne domovine (Hrvatsku i Srbiju), dok Bošnjaci/muslimani to nemaju;

- Prema tome, svi oni koji ne žele bošnjačko islamsku Bosnu, mogu se vratiti tamo odakle su došli: Hrvati u Hrvatsku, Srbi u Srbiju.

Napomena. Ne poznavajući dobro povijest ovih područja, a pogotovo ne i političku konotaciju ovakvog diskursa preko kojeg su se Bošnjaci/muslimani spremali da se dočepaju cijele BiH, autor ovog teksta je i sam, prije dvije decenije, govorio o rezervnim domovinama, zbog čega se sada izvinjava svojim čitaocima.

Konfederacija kao idealno mogući oblik suživota u BiH

Pošto Bošnjaci/muslimani, zbog svojih vjerskih imperativa koji su nepromijenjivi, ne mogu živjeti s kršćanima tamo gdje su ovi prvi u većini, a vidjet će se što će uraditi Hrvati u Federaciji tim povodom, dvoentitetski oblik BiH je već sada, u praksi, po svojim karakteristikama, konfederalan.

U zemlji čuda kakva je BiH, moguće je da ova zemlja istovremeno bude konfederalna, ali i okupirana.

1. Da smo okupirani u obliku protektorata, već je do sada tisuću puta kazano i dokazano. Treba samo spomenuti da se na ovim prostorima još uvijek nalazi strana vojska, policija, administracija, strani suci i tužioci. Da je ova zemlja pod direktnom upravom dvaju svemogućih namjesnika koji imaju pravo da interpretiraju Dejton po miloj volji i da, po želji, primjenjuju kolonijalna Bonska ovlaštenja. Da su preko njih smijenili desetine demokratski izabranih narodnih zastupnika uključujući i jednog predsjednika RS i jednog dekana Univerziteta Istočno Sarajevo. Da su, protupravno lišili slobode i građanskih prava stotine osoba.

Da je okupacija BiH još uvijek i te kako barbarski aktualna, za ilustraciju treba samo pročitati izjavu Igora Radojičića, predsjednika Narodne Skupštine RS koju je nedavno dao medijima povodom (ne)prestanka supervizije Brčkog:

"Po arbitražnoj odluci, završetak supervizije ne znači završetak arbitraže i strani arbitar Robert Oven ima pravo da promijeni odluku. Dakle, stranci drže taj svojevrsni okidač problema koji uvijek mogu da aktiviraju". On je pojasnio da to znači da konačna arbitražna odluka nije konačna, jer u njoj stoji da arbitar sutra može da napiše drugu odluku, ukoliko ocijeni da neko krši ovu sadašnju, i da, u jednom vrlo širokom smislu, stanje nije zadovoljavajuće.

"Tamo doslovno stoji da to znači da arbitar može da dodijeli distrikt jednom od entiteta, ili da nekako drugačije reguliše status. To piše crno na bijelo".

Kao da smo nekadašnja afrička kolonija!

2. Po slovu Dejtona, Bosna i Hercegovina je bila konfederativno uređena. Svaki je entitet imao svoju vojsku, policiju, skupštinu, vladu, administraciju, financije, davao je svoje državljanstvo, imao pravo na specijalne i paralelne veze s drugim državama (dakle i na posebne ugovore neovisne o državi BiH), itd., dok su monetarnu politiku vodili stranci.

Nakon Dejtona, neke su funkcije prebačene u Sarajevo, ali se još uvijek 80% državnih prerogativa nalazi u entitetima.

Entitet je, u francuskim i engleskim rječnicima označen kao samosvojnost unutar neke cjeline koja tu, entitetsku, samosvojnost suštinski ne posjeduje kao svoju karakteristiku. Politički razmatrano, entitet, dakle, samostalno egzistira unutar neke (kon)federalne cjeline.

Ustav BiH je, većim dijelom, direktno kopija belgijskog ustava gdje također postoje tri (konstitutivna) naroda i dva entiteta (uz korekciju koja se tiče međuopćinske organizacije vezane za svaki od triju naroda), dok glavni grad Brisel čini posebnu oblast. U Belgiji su u nadležnosti države svega tri stvari: vojska, financije i vanjska politika, dok sve ostalo pripada entitetima.

Praktično, Belgija je tijekom svog postojanja stalno bila u političkoj krizi, posebice zbog suprotnosti koje su se javljale između flamanskog i valonskog entiteta. Tamo je kriza oko formiranja državne vlade loša svakodnevnica, a raspad zemlje neprekidno visi u zraku, mada je po ustavu raspad teorijski nemoguć.

BiH je u mnogo čemu (kon)federalnija od Belgije. Ne postoji netko tko bi bio objedinjavajući faktor (u Belgiji je to kralj). BiH ne posjeduje zajedničku vanjsku politiku. I, na koncu, da nema stranaca koji vode monetarnu politiku, BiH bi se vrlo brzo raspala kao kula od karata.

Što da se radi?

Iz dosadašnjih komentara "međunarodne zajednice" (MZ) o krizi oko formiranja vlasti u BiH, vidljivo je, da se nitko previše ne brine oko toga. Razlozi su tekuće i suštinske prirode:

- "Arapsko proljeće" još uvijek traje sa neizvjesnim ishodima. Kosmetski Srbi se snažno opiru nakanama MZ koja hoće da Srbija prizna takozvanu Republiku Kosovo. Postoje snažne indikacije da se priprema američko-izraelska intervencija u Iranu. Bošnjaci/muslimani koji nastoje da konsolidiraju svoju nelegalnu vlast u tom entitetu na račun Hrvata, nisu previše zainteresirani za državu BiH.

- Zbog spomenutih tekućih razloga, MZ još ne radi ono što je naumila: novo prekrajanje granica Balkana, o čemu sam više puta govorio, a što bi vrlo vjerojatno išlo na štetu RS. Uzgred rečeno, najveći dio toga što je MZ do sada radila išlo je na štetu RS.

Pošto se navedene tekuće stvari neće tako brzo razriješiti, RS ima još vremena da izbjegne ono što joj se sprema. Bilo bi poželjno, da se u tu svrhu preduzmu sljedeće okvirne mjere:

- Da se održi hrvatsko-srpski sabor BiH gdje bi se STROGO osudila nelegalna vlast u Federaciji i naznačile zajedničke mjere da se tom zlu parira;

- Da Hrvati osnuju savez svojih općina koji bi izabrao svoje organe i kao takav institucionalno djelovao;

- Da Hrvati preispitaju Muslimansko-Hrvatsku Federaciju zasnovanu 1944. u Vašingtonu i da na toj osnovi predoče mapu teritorijalnog razgraničenja koje je onda postojalo;

- Da Hrvati i Srbi predoče svjetskom javnom mnjenju da je sadašnja kriza na državnom nivou kriza izazvana sukobom dviju civilizacija na ovom području, a ne borba oko fotelja;

- Da Hrvati i Srbi dokumentirano predoče svjetskom javnom mnjenju, da su Bošnjaci/muslimani ti koji žele vjersku, a ne laičku i građansku državu i da je, prema tome, ovim stavom BiH praktično podijeljena i onemogućena kao zajednička država triju konstitutivnih naroda;

- Da Narodna skupština RS razmotri ovu problematiku vezanu za razlaz unutar BiH i da, shodno tome, donese i odgovarajuću rezoluciju.

- Da Narodna skupština RS donese rezoluciju o vojnoj neutralnosti ovog entiteta;

- Da Narodna skupština RS donese deklaraciju o njenom teritorijalnom jedinstvu i nepomirljivom suprotstavljanju bilo kakvih izmjena njenih granica;

- Da Narodna skupština RS sama realizira odluku suda o Strazburu: "Sejdić-Finci", kao i da sama učini da se sprovede popis stanovništva u ovom entitetu;

- Da RS ispita mogućnost stvaranja i realizacije specijalnih i paralelnih veza sa svim zemljama u regionu.

Najava događanja – otvaranje puta u Kulašima

Obavještavamo Vas da će sutra, u petak 16.12.2011. godine biti svečano otvoren put u Kulašima, općina Prnjavor. Ovaj put je realizacija obećanja koje je dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki dao mještanima Kulaša tijekom posjete sredinom listopada/oktobra mjeseca ove godine. Riječ je o lokalnom putu koji su mještani pokušavali da urade već više decenija. Put će otvoriti dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda i gospodin Slobodan Stanković, generalni direktor Integral inžinjeringa a. d.. Veliki broj predratnih mještana Kulaša je najavio dolazak na svečano otvaranje puta. Pored mještana na otvaranju puta će biti prisutni i predstavnici izvođača radova, te institucija Republike Srpske.

Vrijednost projekta je 250.000 KM. Dužina trase je 2.400 m, od Stare škole do katoličkog groblja Sv. Vida. Izvođač je Integral inžinjerig a. d. u suradnji sa podizvođačem Geokop d.o.o. iz Derventa. Širina punog profila puta, koji je u cijelosti rekonstruiran, je 4m a asfaltnog sloja 3m.

PROGRAM OTVARANJA PUTA

10:00 – 11:00 misa zahvalnica

mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki i

vlč Anušić Darko, lokalni župnik

12:00 – Svečano otvaranje puta

Došlo doba da se razvod proba

Autor: FOKUS   

utorak, 13 decembar 2011 00:35

Razvod je postao jedno od univerzalnih ljudskih prava zahvaljujući zapadnoj demokraciji. Sve se razvodi: brakovi, narodi, politički entiteti. To je, uostalom, zagarantirano Deklaracijom o ljudskim pravima i slobodama. U članu 1 povelje UN stoji:

THE PURPOSES OF THE UNITED NATIONS ARE:

TO DEVELOP FRIENDLY RELATIONS AMONG NATIONS BASED ON RESPECT FOR THE PRINCIPLE OF EQUAL RIGHTS AND SELF-DETERMINATION OF PEOPLES, AND TO TAKE OTHER APPROPRIATE MEASURES TO STREGTHEN UNIVERSAL PEACE;

Ovaj tekst doslovno znači:

Ciljevi UN su:

Da razvijaju prijateljske odnose među narodima bazirane na poštivanju principa jednakopravnosti i prava na samoopredjeljenje naroda kao i da preduzmu ostale prikladne mjere radi jačanja univerzalnog mira;

Ergo (dakle), a iz teksta jasno proizlazi, da ne samo da narodi imaju pravo na samoopredjeljenje, nego i da to pravo spada među prikladne mjere koje vode jačanju univerzalnog mira!

Tekst koji slijedi govori o razlozima zbog kojih MI i VI treba da se raziđemo, a sve u skladu s Poveljom UN i u cilju mira među narodima u regionu, a i šire.

Zašto prisiljavate one koje mrzite da žive s vama?

Prije nekoliko dana, rekli bi mi, desile su se scene nedostojne čovjeka. Delegacija porodica srpskih žrtava nastradalih u proteklom ratu dolazi kod vas u vaš "multietnički" glavni grad i u vaše "strukturalno dijaloško", a i "nepristrasno" državnom tužilaštvo. A vi, umjesto da ih dočekate domaćinski, izvrijeđate ih:

"Kakve žrtve, kakvi bakrači! Vi ste genocidan narod, agresori, šumski praljudi, divlje zvijeri. Vas ubijati je humanitarni postupak"!

Doduše, vaši nekadašnji NDH "pajtaši" su imali "pjesničkiju" formulaciju za ovakvo stanje srbofobskog duha: "Srbe na vrbe"! A, opet, "Ujka Sem" vaš glavni mentor i zaštitnik u posljednje dvije decenije je, nekad davno, za svoje domaće "neprilike" lansirao krilaticu: "Samo mrtav Srbin je dobar Srbin"! Pardon, ipak se, možda, radilo o Indijancima!

Elem, vi biste htjeli i da se izglasa zakon o kažnjavanju onih koji dovode u pitanje, po vama, genocid u Srebrenici. "Prevarili ste se", reći ćete vi. "Nije po nama, nego po Međunarodnom sudu pravde". Zanimljiv i "nepristrasan" sud! Kao i Tribunal za ex-Jugoslaviju. Kada se, međutim, jedna zemlja, Jugoslavija/Srbija, 1999. agresira na osnovu dokazanih laži i bez naloga Savjeta bezbjednosti i pritom nastrada desetak tisuća civila, a zemlja bude uništena i, kako se prijetilo, "vraćena u 1389.", e onda taj isti MSP kaže kako za takve zločine nije nadležan! Tu nema, dakle, ni zločina, ni genocida! Ovakvo krvoproliće je čak isticano kao "istinski humanitarno"! Pa kako, onda, vjerovati od vas proklamiranoj "apsolutnoj objektivnosti" takvog suda!

Dakle, vi hoćete da svakodnevno nabijate na nos Srbima kako su genocidni, a da oni, presretni, vama povlađuju i da zahvaljuju vašoj velikodušnosti što, uprkos svemu, vi želite da živite s takvim kilerima! Baš je kul!

Uzgred rečeno, vaša je "duhovna majka", kako vi to volite da joj tepate, a koja nas je 500 godina "uspješno civilizirala", pobila barem milijun i pol Jermena, a i sada se krvnički obrušava na jedan drugi narod paleći i ubijajući nemilice. Da, ali te sitnice kod vaše "duhovne majke" vama ne smetaju. Konačno, što je par milijuna ubijenih ljudi prema nečuvenim zlodjelima genocidnih Srba.

Što ćemo sa "Islamskom deklaracijom"?

Znam da ste mislili da smo na "Islamsku deklaraciju" zaboravili. Ali nismo. Što da mi, ne-pravovjerni, radimo s vašim sljedećim, u njoj iznesenim, vjersko-političkim, nepromjenjivim stavovima:

- Dužnost je muslimana da u državi, u kojoj su u većini, uspostave islam kao vjeru i na njoj zasnovan politički sistem;

- Postoji nespojivost islama i neislamskih sistema.

- Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.

- Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području.

- Nema, dakle, laičkog  principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.

Mislim da su vaše osnovne koncepcije logične i koherentne i nitko se nema pravo u njih miješati.

Slažem se i sa činjenicom da su neki vaši moralni principi i praksa superiorniji u odnosu na kršćanske.

I svi pametni i dobronamjerni ljudi moraju vašu koncepciju života poštivati.

Ali MI nismo VI.

Vi ćete u ovoj nesretnoj i napaćenoj zemlji vrlo brzo biti u većini. Koristeći NAŠ demokratski princip: jedan čovjek, jedan glas, vi ćete politički ovladati zemljom i, nema sumnje, da ćete htjeti organizirati cjelokupan život po vašim principima. Znam, doduše, da ste kroz povijest bili prema nevjernicima tolerantniji od nas nevjernika prema vama. Ali mi, pripadnici drugih vjera + ateisti, ne želimo biti tolerirajuća manjina, čak i ako nam bude bilo bolje pod vašom upravom nego što je to sada slučaj.

I, povrh svega, jedna činjenica nitko se od vaših lidera nije odrekao Izetbegovićeve deklaracije. A jedan od najvažnijih lidera je Alijin sin Bakir koji tvrdi da ide očevim stopama. Uostalom, kako bi kao pravi musliman i mogao da drugačije postupa? Mi to cijenimo, ali to ne znači da moramo nastaviti živjeti zajedno.

Ketman

Ketman odnosno takija (što na arapskom znači "obezbijediti zaštitu") odnosi se na poseban način odnošenja. Kuran, tvrde poznavaoci, kaže da će Alah cijeniti svakog muslimana po tome što mu je u srcu, a ne što mu je na jeziku.

Svjetski poznati književnik Česlav Miloš je zaključio da su se muslimani u neprijateljskom okruženju kroz historiju ponašali slično poljskim intelektualcima pod staljinističkim režimom: govorili su neistinu i ponašali se neistinito. Prema tome, ketman, onima koji ga primjenjuju, daje osjećaj opravdanosti zbog povijesnih ciljeva koje žele postići.

Bilo bi islamofobićno govoriti o ketmanu kao isključivo muslimanskoj karakteristici. U svakoj civilizaciji se ističu takva ponašanja. Na primjer. ne govori se uzalud o "lukavosti Latina".

Ali mi, u ovim teškim momentima kojima su prethodili krvoproliće i međusobna netrpeljivost, ne možemo si, ako želimo zajedno živjeti, priuštiti ni pretvaranje ni prekrajanje povijesti.

Evo nekoliko "stvarčica" koje vi ističete pred svijetom kao točne, a koje su u najmanju ruku, sporne i kontradiktorne:

- Govorite kako su na ovim prostorima, Hrvati i Srbi, svoju kršćansku vjeru zamijenili u srednjem vijeku sektaškim bogumilstvom; drugim riječima da su odavno, zbog promjene vjere, suštinski prestali biti Hrvati i Srbi. Drugim riječima da nisu, suštinski, oni isti Hrvati i Srbi koji obitavaju Srbiju i Hrvatsku, već da su etnički Bosanci.

- Ne samo da negirate vjersko porijeklo Hrvatima i Srbima nastanjenim na ovim područjima, već i njihov jezik za kojeg tvrdite da je, kao i za vas, zajednički, bosanski.

- Govorite kako je ovo područje kojeg i vi i mi obitavamo, bilo dijelom islamizirano davno prije dolaska Turaka. Želite reći kako vi niste Slaveni-kršćani koji su za vrijeme turske okupacije primili islam, već nastavljači onih koji su davno prije dolaska Turaka tu bili.

- Pred svijetom se predstavljate kao Bošnjaci, dakle zaseban etnos, melanž, mješavina bogumila, ljiljana, kralja Tvrtka i stećaka gdje je islam, religijsko, tek "zadnja rupa na svirali".

Ali vama nacionalnost, stav koji se mora poštivati, ne znači mnogo, tek privremenu formu bitisanja jer je vaš ideal zajednica muslimana u svjetskim razmjerima, a o čemu znakovito govori "Islamska deklaracija" u odgovarajućem poglavlju o naciji i panislamizmu.

Možda vi možete prevariti Zapad tvrdeći kako je vaš cilj Europa i građansko društvo, ali nas ne možete.

Mi, i pritom to ozbiljno mislimo, istinski poštujemo vaše religijsko opredjeljenje i adekvatan način života, ali vi ne dozvoljavate multipolitički suživot tamo gdje ste u većini! Da vas još jednom citiram:

- Postoji nespojivost islama i neislamskih sistema.

- Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.

- Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području.

- Nema, dakle, laičkog  principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.

Planetaran, a i naš razlaz

Mnogi ono što se nedavno dešavalo u Sjevernoj Africi te na Bliskom istoku, a pogotovo zahvaljujući "velikom bratu", nazivaju arapskim proljećem. Ali to nije točno, jer se tu radi o islamskom proljeću.

Huntingtonova teza o raskrižju civilizacija, posebno kršćanske i islamske, sve se više profilira. Posvuda se rastajemo. U Africi i Aziji preko revolucija, u Europi preko kraja multikulturalizma.

Na Balkanu se smatralo da se vas može kontrolirati preko Hrvata u zajedničkoj Federaciji, a donekle i preko Srba u drugom entitetu. Ali je onda intervenirao "„američko-bošnjački" Incko sa svojim nelegalnim dekretom putem kojeg vam je omogućio preuzimanje vlasti u Federaciji čime su Hrvati bili neutralizirani. Vi sada pravite osnove vaše dominacije i to je vaše pravo. Ali samim tim, Bosna i Hercegovina postaje nemogućom državom jer se unutar nje jasno i sve više odvajaju dvije civilizacije od kojih svaka želi da zadrži puni identitet. Vrijeme je, dakle, za političko-institucionalni razlaz. I to u ime mira, u najbukvalnijem smislu te riječi. Jer vi ste ti koji sve vrijeme evocirate rat i nasilje. A koliko je poznato, terorističke napade u obliku "izoliranih incidenata" nisu do sada činili ni Hrvati ni Srbi.

P.S. O modalitetima razlaza u sljedećoj kolumni

Konferencija „Stanje medijskih sloboda u BiH“

Danas 07.12.2011. godine sa početkom u 11:00 sati, u multimedijalnom centru ATV-a, se održava jednodnevna konferencija na temu „Stanje medijskih sloboda u BiH“ pod pokroviteljstvom Kabineta dopredsjednika, gospodina Emila Vlajkija i u organizaciji Alternativne televizije, uz češće 20 učesnika iz Republike Srpske i Federacije BiH.

Na početku rada učesnicima se obratila direktorica ATV-a gospođa Nataša Tešanović, a potom i pokrovitelj dopredsjednika Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki koji je iskazao zadovoljstvo brojem i renomeom prisutnih učesnika kao i temama koje će biti izložene na konferenciji.

Konferencija će biti održana u četiri panela:

Panel I:            Mediji između ekonomije i politike

Panel II:           Istraživačko novinarstvo - izazovi, problemi i prepreke

Panel III:          Etika političkog izvještavanja i

Panel IV:          Ima li solidarnosti među novinarima?

Konferencija će biti završena danas u 16:00 sati završnim razmatranjima i zaključcima učesnika konferencije.

Secesija

Secesija znači otcjepljenje, odvajanje. Ovaj se termin upotrebljava u politici kada se stanovnici nekog područja organizirani u politički/vjerski/nacionalni pokret teritorijalno odvajaju od ostatka neke državotvorne cjeline. U našem kontekstu se često govori o mogućem odvajanju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Moćnici svijeta neke secesije toleriraju i ponekad vojno podupiru, a neke ne. Tako su bile tolerirane secesije Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, te Kosmeta od Srbije, a istovremeno oni ne misle tolerirati secesiju RS od BiH. Logika moćnika Zapada koji misle da vladaju svijetom je, kao i kod Božje volje, apsolutno misteriozna i to zbog toga što se, u suštini, svodi na američke nacionalne interese koji su daleko od toga da budu europski. Primjera za ovu tezu je bezbroj i uzmimo samo jedan: OSCE (Organizacija za bezbjednost i europsku kooperaciju) ima uvijek na svom čelu nekog Amerikanca.

Petak, 02/12/2011

Ulazim u svoj ured. Tajnik mi donosi jedan srbofopski list iz Federacije i pokazuje mi članak sa slikom korica jedne knjige sa naslovom "Secesija - zbornik naučnih radova", a koja je navodno snimljena u palači Predsjedništva RS. Ovaj dnevni list sugerira da se tu radi o Dodikovim tajnim planovima kojima se priprema otcjepljenje Republike Srpske, a traži se moj komentar. Nemam pojma o čemu se radi i silazim kat niže. Ulazim u Sekretarijat predsjednika da vidim tu publikaciju. Sekretarica mi veli da je za to čula, ali da knjige nema. Napokon, dobivam knjigu i listam je. Uhvati me smijeh, jer sam tu istu kupio prije par mjeseci na beogradskom sajmu knjiga. Radi se zaista o zborniku radova o secesiji anglosaksonskih autora. Nema tu ni Dodika, ni RS.

Ali su mene u tom času mučile druge brige. Iako sam profesor fakulteta i potpredsjednik republike, podstanar sam. Našao sam neki stančić od 40 kvadrata kojeg bih kupio na kredit, pa sam tražio nekog tko bi mi pomogao u razumijevanju pravne procedure oko kreditiranja. I dok sam istovremeno razmišljao o secesiji i kreditu, naišao je Dodik. Zamolim ga za minutu vremena. Sjednemo u susjednu praznu prostoriju. Nakon "kako zdravlje", pita me što mislim o knjizi o secesiji. Odgovaram da sam tu knjigu kupio prije par mjeseci i da je ona pravne prirode, ali da secesije u doba ovog novog svjetskog poretka nemaju nikakve veze s argumentima prava nego s argumentom sile. Iskorištavam priliku i postavljam mu glupo pitanje u vezi s kreditnim olakšicama. On vidi da nismo na istim valnim dužinama, kaže da mu se žuri i rastajemo se.

Srpstvo se brani na Kosovu

Naknadno sam shvatio koliko sam ispao neumjestan kada sam Dodiku postavio pitanje o kreditiranju stana. Bio sam ljut na samog sebe i počeo sam razmišljati o nasilju, secesiji i nacionalnom identitetu. Misaoni tok me je doveo do Kosmeta, gdje sam Srbima na sjeveru sugerirao da se oforme kao jedinstveno političko tijelo na tom teritoriju koje će, mada autonomno, i dalje biti u sastavu Srbije, jer će tako lakše prezentirati svoje stavove pred međunarodnom javnošću. Oni su taj prijedlog odbili, mada mislim da će to na kraju, ipak, učiniti.

Situacija je, po mom mišljenju, slijedeća. Srbijanska politička elita na vlasti je Kosmet otpisala zato jer se nada da će tako lakše ući u Europu. Najveći dio Srba koji su dolje ostali nakon NATO okupacije 1999. skoncentriran je sjeverno od Ibra i živi tamo kao u koncentracionom logoru okružen bodljikavom žicom postavljenom od NATO i vlastitim barikadama. Atmosfera je slična onoj u Varšavskom getu 1944. kada su se Jevreji digli na ustanak protiv nacista da bi konačno svi bili pobijeni. Otpisivati jedan dio svog teritorija i ne boriti se za njega, pokazalo se u povijesti za mnoge zemlje pogubnim. Treba se samo sjetiti pogrešnog mišljenja tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva koje je smatralo da odlazak Slovenije iz SFRJ neće biti štetan po cjelinu zemlje. Nakon toga je raspad Jugoslavije bio neminovan. Mutatis mutandis, ista bi se stvar mogla desiti Srbiji, jer bi nakon Kosmeta na red, što se tiče secesija, zasigurno došle Vojvodina i Raška oblast (Sandžak). A nakon toga bi se uništavanje srpstva vrlo brzo nastavilo i u Republici Srpskoj. Jer uništavanje svega što je srpsko na Balkanu je glavni cilj takozvane međunarodne zajednice.

U stvari, ono što se desilo na sjevernom dijelu Kosmeta u mnogočemu je pomutilo račune "velikom bratu" i njegovim vazalima i snagatorima. Tamo su se Srbi, na gandijevski način, suprotstavili i okupatorima i prilježnoj srbijanskoj političkoj eliti. Kako će se ta neravnopravna borba završiti, neizvjesno je, ali već sada poprima oblike antičke tragedije.

Što se planira s Republikom Srpskom?

Ja sam u više navrata pisao i govorio o tome da granice na Balkanu još nisu fiksirane. Po mom mišljenju, neočekivani otpor Srba na sjevernom dijelu Kosmeta (a možda i, dodatno, afera s Iranom?) poremetio je planove svjetskim silnicima u pogledu RS. Njihov cilj je bio da izazovu institucionalnu, produženu krizu oko konstituiranja vlasti na nivou BiH i da onda "s pravom" interveniraju. Dodik je to intuitivno shvatio i bio je spreman na sve vrste kompromisa. Ali se uvijek nađe netko tko će omesti konstituiranje državne vlasti.

U međuvremenu, "međunarodna zajednica" je "povela 1:0" prisilivši RS da se kod Brčkog odrekne svog teritorijalnog kontinuiteta. Stvar je, za sada, simboličkog značenja, ali sa nesagledivim posljedicama. O tome da će se RS i stvarno podijeliti na pritisak i po volji "međunarodne zajednice" ako se nešto ne uradi, već sam pisao u "Fokusu".

Što bilo da bilo, čim Amerika sredi stvari na Kosmetu, tako što će Srbija de facto priznati drugu albansku državu, na redu je Republika Srpska. Ja više ne vjerujem, iako je i takav scenario moguć, da je na dnevnom redu centralizacija BiH u korist Bošnjaka. Berlin u ovom času prikriveno aktivno podržava Hrvate vjerojatno svjestan da se širenje islamizacije na Balkanu mora spriječiti, a Amerika ova nastojanja Njemačke neće moći u potpunosti kontrirati.

S druge strane, "veliki brat" želi, insistirajući na islamizaciji ovih prostora, želi, kao što je prethodno rečeno, da satre sve što je srpsko (po njemu, potencijalno rusko). U tom smislu, varijanta cijepanja RS na dva dijela, s tim da se i istočni dio RS razbije na dva dijela kako bi se omogućilo spajanje Sarajeva sa Sandžakom, nije toliko nemoguća.

Da li je secesija RS moguća?

U svjetlu prethodnih razmišljanja, RS će morati nešto preventivno poduzeti ukoliko se nagovještaj mojih pretpostavki pojavi teorijski i praktično. Otvorena secesija najvjerojatnije nije moguća. Za to je potrebna snažna podrška onih koji bi mogli parirati Zapadu. Ali, ako to vrijeme dođe, možda će se morati ići na jednostrano proglašenje RS kao konfederalne jedinice u okviru BiH. Entitet u međunarodnom pravu ima krajnje nejasno značenje, dok kod konfederacije tih nejasnoća uglavnom nema. To će vrlo brzo biti moguće ostvariti kao realistično rješenje BiH krize koja namjerno (re)producira i služi zato da bi se srpski narod u ovoj "nemogućoj državi" (Nenad Kecmanović) bacio na koljena teritorijalno i duhovno. Bilo bi dobro da, s tim u vezi, dođe do formiranja latentne koalicije između SNSD i SDS unutar RS, kao što je to urađeno između te dvije stranke na nivou BiH. Na ruku ovoj konfederalnoj opciji stoje i nesređeni odnosi u Federaciji. Podršku RS kao konfederalnoj jedinici bi zasigurno dala i ruska Duma, kao i budući novoizabrani predsjednik Rusije.

Naravno, daj Bože da do ovakvog scenarija ne dođe i da je Dodikov taktički genije u stanju parirati nastojanjima uperenih protiv RS. Ipak, ni najbolja taktika ne može imati puno uspjeha protiv dobro koncipirane strategije u kojoj se "veliki brat" već izvještio djelujući protiv svih onih kojima je želio naškoditi.

Posjeti trasi lokalnog puta u MZ „Kulaši“, Prnjavor u izgradnji

          

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki je danas poslije podne obišao trasu lokalnog puta u izgradnji, na području MZ „Kulaši“ – općina Prnjavor. Dopredsjednik je trasu puta obišao sa zamjenikom načelnika općine Prnjavor, gospodinom Aulić Srećkom, vlč. Darkom Anušićem, lokalnim župnikom i gospodinom Zlatkom Pavlovićem, predsjednikom Građevinskog odbora.

            Izvođač radova Geokop d.o.o., iz Dervente je uradio korekciju trase i profila puta koji bi u cijelosti trebao da bude završen do sredine mjeseca.  Riječ je o trasi lokalnog puta na području MZ „Kulaši“, od Stare škole do katoličkog groblja Sv. Vida, dužine 2.400 m, širine profila puta 4m  kao i asfaltnom sloju širine 3 m. Izgradnja puta će biti financirana iz više izvora. Općina Prnjavor će izgradnju puta da financira sa 50.000 KM, stanovnici Kulaša hrvatske nacionalnosti koji sada žive u dijaspori su spremni da daju svoj doprinos izgradnji i u toku je akcija prikupljanja dobrovoljnih priloga u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji. Ostatak potrebnog iznosa od 250.000 KM će biti osiguran od Direkcije za puteve Republike Srpske.

            Važno je istaći da mještani ovog kraja decenijama čekaju na izgradnju ovog puta čiju izgradnju im je obećao dopredsjednik Republike Srpske, gospodine Emil Vlajki, a koja će biti završena ovih dana.

Ćao, jarani

Autor: FOKUS   

nedjelja, 27 novembar 2011 18:37

Pregovori o BiH vlasti: BiH, Italija, pa svemir

Moran vam reć da san se bija ozbijno zabrinija oko psihičkog zdravja naših političara. Cilu jednu godinu čine napore da sastave vladu, ća bi se reklo, na državnom nivou BiH, a ono ni makac. Da nisu toliko pametni, čovik bi reka da su tvrdoglavi ka mule. Međutin, to nije točno. Stvari su principijelne prirode.

Sven Alkalaj je zamolija Tihića, Komšića i Lagumdžiju da malo otegnu stvari oko ministarstva vanjskih poslova kako bi, nakon par godina daljnjeg natezanja naših političara oko sastava BiH vlade, moga ić u penziju s većon platom. A jarani ka jarani, udovoljavaju mu. Ni Bosiću ne bi bilo krivo da se omasti tim mistom.

Dodik, opet, pravi koalicioni drug, shvaća Bosića, pa i on malo principijelno okliva. U priču se ubacija i Incko sa svojim rješenjima. Veli Incko, Dodik je politički genije, neka dođe na čelo BiH kako bi je unapridija, pa će se neko misto u RS oslobodit za ove ambiciozne, a i za nezbrinute kadrove, ka recimo za Špirića. I tako dalje, i tako dalje. Svi imaju neke principijelne kombinacije koje nikako međusobno da se slože, a sve to psihički iscrpjuje ove najodgovornije i stvara im teške traume.

U cilu situaciju ušli su, s punom odgovornošću, i politički psihijatri (nije Dabić), te su nakon godinu dana proučavanja ove kolektivne psihoze dali fantastično rješenje. Ustvrdili su kako BiH nije dobro misto za pregovore. Dva entiteta, tri naroda, Brčko, Sejdić i Finci, nezaposleni, štrajkovi, HDZ remetilački faktor, vehabije, islamizam i islamofobija, terorizam, SAD paternalizam, homoseksualizam, intelektualna masturbacija, popis stanovništva, novi Visoki, pardon evropski, predstavnik, a i zima je na pragu. Sve u svemu, triba otić u neku fureštu, prijatejsku zemju, i tamo pregovarat. I predložili su Italiju, za početak naravno. Našli su i relaksirajuće misto. Kadenabiju, pravi mali zemajski raj. Naši političari će se tamo odmorit, de-traumatizirat, jasnije će sagledat probleme oko raspodjele ministarskih foteja. Nakon toga će nastaviti pregovore na Azurnoj obali, pa na Havaje. Ako se u slijedećih par godina ne postignu nikakvi rezultati oko formiranja vlade, Rusi su im obećali svemirsku raketu, katapultiranje i kruženje u orbitu oko miseca dok im ne dosadi, pa će onda preći na neku planetu, a možda i na zvizdane staze. Ipak, čuvat će se da ih ne proguta neka crna rupa, jer onda neće imat ko rišavat krizu u Bosni i Hercegovini, a i entiteti bi mogli ostat bez svojih čelnika. Bija bi to pravi melem, izvinjavan se, kaos za narod, a i kako bismo onda ušli u američku Europu?

Štrajkovi i štrajkači

Nedavno je napravjena anketa o najpopularnijim judima u Republici Srpskoj. Ponada san se da ću bit na prvom mistu, ali me nigdi nije bilo. Očito su me namjerno iskjučili iz upitnika. Naravno, pošto mene nije bilo, najpopularnija ličnost je ostala Milorad Dodik. I ne samo to. Dodik je proglašen za osobu u koju narod najviše viruje. Moran priznat, da san pozelenija od muke i zavisti. Nema veze, oporavit ću se kad narod bude za mene masovno glasa na slijedećim izborima.

Upravo tih dana pokazalo se da anketa, uz rečeni nedostatak, i nije bila tako loša. Sićate se onog nelegalnog štrajka mašinovođa? Te je direkcija ŽS u junu ove godine nešto bila potpisala pa se iza toga nije držala svog obećanja, te su mašinovođe malo ucjenjivale Vladu i narod. Pa onda period od četrdeset dana van posla svih željeznica, te milijunski gubici privrede, te pregovori, te prijetnje otkazima, i svašta još. Čak sam se i ja bija umiša u sve to skupa, tija san bit konstruktivan. Ali mi je Ministarstvo saobraćaja reklo kako nemam pojma ni o čemu, kako širin dezinformacije i kako postoji jedna jedina istina: izvješća tog ministarstva. Svatija san, konačno, da je to ministarstvo bilo debelo u pravu i ušutija san se.

I taman kad je cili svit mislija da će taj štrajk trajat koliko i pregovori naših političara oko vlade BiH ili koliko i gradnja autoputa do Gradiške, sve se završilo bukvalno ekspresno brzo! Došli štrajkači kod Dodika i nakon deset minuti razgovora izjavili kako sutra kreću na posao! Kakve institucije, ministarstva, pregovori, sindikati, pravedni zahtjevi, itd. Povirenje u Predsjednika bilo je odlučujuće!

I sad ja razmišjan. Ća bi se desilo kada bi Dodiku jednog dana svi skupa dognjavili? I vlada, i sindikati, i Amerika, i ja koji ga cilo vrime maltretiran s nekim glupim kolumnama, i trener košarkaške reprezentacije BiH koji nikako neće da ga stavi u prvi tim iako Dodik marljivo i svakodnevno trenira tako da je čak i nožni članak povridija, a može i ubaciti balun u koš s pola terena, i tko zna šta ga još smeta i protiv čega bi se revoltira. Dakle, kada bi mu puka film, pa bi i on počeja štrajkovat. Sve bi stalo. Boji entitet bi posta lošiji jer bi Džombić da ostavku, a parlament RS bi se raspa jer bi Radojičić odstupija. Incko i Amerika bi konačno odahnuli jer bi se oslobodili srpskog antikrista. Željko Komšić bi bija umisto mene potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda. Cerić bi kod nas sam sebe proglasija vrhovnim poglavarom i katoličke i pravoslavne vire sa akcentom na islam. Dr Nenad Stevandić bi posta ministar zdravja. Dr Nenad Novaković bi sa glumcima iz Narodnog pozorišta zauzea na juriš Ministarstvo kulture i prosvite, Davidović bi odlučija da se više ne kandidira za gradonačelnika. Lagumdžija bi SNSD pretvorija u SDP, a Ranka Mišić bi, konačno, objedinila sve sindikate u RS i povela odlučujuću borbu za stvaranje besklasnog društva na planetarnom nivou.

ZAŠTO SU SRBI PASIOINIRANI NATOFILI

Prije nikog vrimena sidin ja u dopredsjedništvu, stavija noge na stol, lula u ustima, pijuckam viski i spreman se da zoven svoju tajnicu, lipoticu da je se nemoš nagledat. Kad ona sama uđe u prostoriju, bez kucanja naravno, a iza nje neki tip iz jedne europske organizacije, nesmin reć koje. Ja mu ponudin da sidne. On to uradi i počne s pričom. U jednom trenutku me onako usput zapita ća mi Srbi mislimo o NATO-u. Budem učtiv i objasnim mu kako ja nisan Srbin mada san u ovu foteju uša zahvaljujući srpskim glasovima i jevrejskom lobiju. On kaže kako mu je to svejedno, ali da bi ipak tija čut od mene odgovor.

Gledan ga, nešto se vrpolji, mora da ga je strah od onoga ća će čut.

Nasmijem se, potapšan ga po ramenu i kažem mu kako Srbi obožavaju sve ća počinje sa slovom N, a posebno obožavaju NATO.

Lice mu se ozarilo, a nervoza nestala. Objašnjavan.

Vi ste Srbima učinili neprocjenjive usluge. Prvo ste bombardirali Pale 1995. To ste učinili na najboji način, vašim raketama tomahavk kada ste pobili mnoge Karadžićevce i Mladićevce. Pritom ste iskopali velike rupe koje su Srbi kasnije iskoristili i u njima napravili olimpijske bazene i podzemne garaže, a i udarili temelje novim kućama. Srbi su bili toliko oduševjeni da su čekali cilo vrime do Dejtona da ih NATO ponovo bombardira.

Onda ste 1999. godine vojno-humanitarno intervenirali u Srbiji kako biste srpski narod oslobodili onog balkanskog krvnika Miloševića. Pritom ste uništili sve mostove, vrtiće i škole kojima su se Miloševićevci služili, a i pobili ste dobar dio njegovih civilnih kadrova. Bili ste toliko temeljiti da ste pobili i svu djecu za koju se također sa sigurnošću znalo da će biti budući Miloševićevci. A i danas nastavjate činit dobra djela za Srbe oslobađajući albanski narod i potirući okupaciju Kosova koju su Srbi izvršili prije više od tisuću godina. Još se tome treba dodati da ste planirali i vodili operaciju "Oluja" koja je osvistila 300.000 Srba koji su napustili onu ustašku Hrvatsku i vratili se u Srbiju, a ubijedili ste, skupa s Albancima, i 200.000 Srba da napuste Kosovo uništivši pritom sve agresorske srpske crkve. Sve u svemu, skoro ste ostvarili vjekovni srpski san: svi Srbi u jednoj državi! Još samo da sredite stvar s Vojvodinom i Sandžakom.

Zapažam, budža iz Euro-Amerike je sav presretan mojom analizom. Diže se oduševljeno, obećava da će me predložiti za NATO savjetnika i odlazi. Moja tajnica kojoj je sve skupa bilo dosadno, također me napušta bez posebnih tajničkih usluga. Telefon zvoni, vidim da se radi o međunarodnoj, drugoentitetskoj liniji. Mora da me zove Bakir Izetbegović

Film "Parada": Prostituirana ideološka manipulacija

Autor: FOKUS   

ponedjeljak, 21 novembar 2011 20:59

 

Američki novi svjetski poredak općenito je popraćen ucjenama, ekonomskim sankcijama, demonizacijama, vojnim agresijama na one slabije, te osiromašenjem kulturnih, duhovnih i estetskih vrijednosti. Sve se to radi u ime humanizma koji obiluje hipokrizijom. U osiromašenje kulturnih vrijednosti koje je dio univerzalno sprovođenog SAD mentalnog genocida, spada i "gej film" Srđana Dragojevića "Parada", talentiranog režisera koji je, u ovom slučaju, prodao dušu đavolu "za šaku dolara". Ne bi bilo čudno kada bi ovaj film, prepun neukusa i apsurda, dobio i poneku prestižnu filmsku nagradu, a možda i sami Oskar. To bi se uklopilo u aktualno zapadno humanističko smeće koje obuhvaća i nakaradno prikazanu homoseksualnost, seksualnu orijentaciju koju nitko pametan ne spori kao činjenicu. A taj dio smeća, ta vulgarizacija čovjekove intime, sve više postaje dio postmoderne perverzne civilizacije holivudskog tipa prepune banalnih hepienda i srceparajuće melodramatike u vezi s novokomponiranim ljudskim pravima.

Režiserska hipokrizija, vulgarnost i prostituiranost

Rečeno je da je jedna od poruka ovog filma navodno obrana homoseksualnih sloboda. Na čelu te obrane staju zločinci iz svih krajeva ex-Jugoslavije. Oni koji su ubijali i klali narod ranih devedesetih, sada su se prostituiranim režiserovim "prosvjetljenjem" preobratili u nevine ovčice i anđele dobra koji su spremni da svoje zločinačke vještine upotrijebe protiv svih onih koji napadaju "najvrijedniju od svih sloboda": pravo na isticanje svog pederstva (pogrdan izraz kojeg obilato koristi režiser u simpatičnom značenju).

U žiži filma je zaljubljeni homoseksualni par koji doživljava različite uvrijede od okoline, ali koji se ne stidi svojih posebnosti. Ovo dvoje zaljubljenih, zajedno s nekoliko drugih homoseksualaca, angažiraju više zločinaca koji će ih štititi od navodno profašističkih masa koji se agresivno postavljaju prema sodomijskim slobodama, posebno u vrijeme gej parada. Čitava stvar je u toj mjeri perverzna da okorjeli zločinci i sami pokazuju na kraju filma visok stupanj sklonosti ka homoseksualizmu, a možda bi i sami to postali da je film duže potrajao. Priča završava srceparajuće tragično, smrću jednog od homoseksualaca, a simbolički označava osudu bestijalnih, neljudskih heteroseksualaca prepunih predrasuda prema navodno normalnoj i plemenitoj homoseksualnoj posebnosti .

Režiser je primio pare od međunarodne zajednice da homoseksualnost prikaže gledaocima kao nešto što je normalno i prihvatljivo, ali je očito da ni on sam nije previše u to vjerovao. Elem, u ovom je filmu odnos među homoseksualcima prikazan izuzetno čedno, i svodi se na tek pokoji dodir i pokoji pogled. Ne ljube se, ne miluju po erogenim zonama tijela, nema strasti u njihovim odnosima, nema ležanja jednog nad drugim. Dakle nema apsolutno ničeg što je normalno za "zastarjeli" tip seksualnih odnosa, a što filmska industrija u čitavom svijetu obilno i obavezno koristi prikazujući te "zastarjele" heteroseksualne odnose. Pored toga, dva glavna lika u svojim susretima imaju glatko izbrijana lica.

Mogli su, recimo, biti obojica bradati i barem se jednom poljubiti pred kamerama, ili su se mogli htjeti vjenčati ili, pak, tražiti usvajanje nekog djeteta, dakle raditi sve ono što je u gej zajednicama na Zapadu svakodnevan način ophođenja. Sve u svemu, homoseksualizam je u ovom filmu, da apsurd bude veći, prikazan bespolno, u obliku ljudskih anđela koji se dostojanstveno bore za svoja ne-spolna homoseksualna prava. Režiser se očito bojao negativne reakcije gledatelja u slučaju da je homoseksualnost bio prikazao u svojim pojavnim oblicima (ljubljenje, itd), a za to ne bi ni dobio pare od međunarodne zajednice kojoj je stalo da gej odnose ubaci u naš "tradicionalizam" kako bi smo, eto, brže ušli u Europu. Ali, nedostatak realnosti, autor filma je nadoknadio obiljem vulgarnosti. U filmu skoro i da nema dijaloga bez sočnih, seksističkih psovki koje sve više osiromašuju jezik. A režiser ovog odvratnog djela se potrudio da svoj frojdovski intoniran otpor prema homoseksualizmu, a i prema filmu kojeg je napravio po narudžbi, vidljivo izrazi krajnje vulgarnom rečenicom: "Nema dobrog seksa dok se jaja ne udaraju."

Manipuliranje homoseksualnošću

Heteroseksualnost je u dosadašnjoj povijesti bila nužan uvjet održanja vrste. Ergo (dakle), sve institucije, prirodne i izvedene iz heteroseksualnosti (porodica, brak, itd) bile su označene kao moralne, društveno prihvatljive. Nasuprot tome, jalovi oblici seksualnosti kao sodomija (bez obzira na to dali se prakticira od homo ili heteroseksualaca), incest (iz kojeg se stvaraju degenerirana djeca), pedofilija i općenje sa životinjama, smatrani su nemoralnim i najčešće pravno kažnjavani. Tako se, u pojedinim državama SAD, sodomija i dandanas pravno sankcionira.

Napomena: Tvorac filma kojeg razmatramo ne može se suzdržati a da ne vrijeđa albanski narod imputiravši mu intenzivan seksualni odnos sa životinjama. Ili je, možda, plaćeni prorok koji nam unaprijed kaže da će i taj oblik seksualnosti ubrzo biti proglašen jednim od osnovnih ljudskih sloboda i prava?

Kako je, onda, moguće da je homoseksualnost na Zapadu, u vrlo kratkom vremenu, iz kažnjivog čina prešla u domenu osnovnih ljudskih sloboda? To sigurno ne možemo pripisati zapadnom humanizmu koji drži u neokolonijalnom položaju tri četvrtine čovječanstva uzrokujući direktno i indirektno smrt milijuna ljudi godišnje. Stvar je u tome što je zapadna retorika formalno bazirana na ljudskim pravima koja, u stvari, treba da posluže razjedinjavanju ljudi na samom Zapadu kako bi se revolucionarni potencijal stanovništva razbio i usmjerio na međusobne sukobe.

Za ilustraciju, dovoljno je podsjetiti se na tvrdnje teoretičara homoseksualnosti u kojima se ističe kako je ova ne-uobičajena vrsta seksualnosti temelj posebne gej civilizacije koja paralelno egzistira sa civilizacijom heteroseksualaca!

Gej parade ponosa nisu, prema tome, samo izraz jednog obespravljenog i prokazanog sloja ljudi koji sada ima priliku da se, napokon, javno manifestira. Štoviše, homoseksualci su ponosni što pripadaju posebnoj civilizaciji i što bi, po njima, trebalo da imaju vlastite institucije te druge oblike društvenog i individualnog života odvojenih od dosadašnjih heteroseksualnih.

Drugi razlog zbog kojeg je Zapad ekspresno uveo homoseksualnost među osnovne ljudske slobode, vezan je za izborno glasanje. Naime organizirane homoseksualne zajednice predstavljaju značajno biračko tijelo koje nije zanemarljivo. Radi toga se političari izuzetno trude da ih pridobiju i utrkuju se u predlaganju zakona i uredbi koje tim zajednicama pašu.

Manipuliranje zločinima

Novi svjetski poredak traži od svojih plaćenih slugu da budu do kraja prostituirani i odvratni prema vlastitoj domovini i narodu. Autor ovog filma dobrano se potrudio da izvrši zahtjeve svog gospodara. Tako jedan od likova, Albanac, prikazan kao okorjeli zločinac koji u filmskoj radnji trguje drogom, odlazi preobraćen u Beograd da brani prava srpskih homoseksualaca. Ono o čemu autor filma nije htio da govori, to je ubijanje tisuća Srba na Kosmetu od strane Albanaca nakon NATO okupacije, rasprodaja njihovih organa, uništavanje njihove kulturne baštine, istjerivanje Srba iz te srpske pokrajine, te u ovom času svakodnevno ranjavanje i ubijanje Srba koji se nalaze u pravom koncentracionom logoru sjeverno od Ibra okruženi sa svih strana visokom bodljikavom žicom. Po kom duhu svetom će se današnji Albanci koji su vršili i vrše sva ta zlodjela, priključiti Srbima u spasavanju gej populacije u Beogradu?

Isto tako, u filmu prikazan, okorjeli ustaša za koga su svi Srbi četnici, koji obožava generala Gotovinu kao svog heroja i koji smatra da sve četnike treba pobiti, pridružuje se "srpsko-albanskoj koaliciji" u obrani gej prava. Da nije nestvarno, odvratno i izdajnički, bilo bi smiješno.

Što se može? Ako netko hoće pare sa Zapada, mora žrtvovati svoj ponos, svoju čast. Zbog izuzetnih "zasluga" u nipodaštavanju vlastitog naroda, autor ovog filma zajedno sa Natašom Kandić, Sonjom Biserko i nizom drugih, sličnih "humanitaraca", vjerojatno će ubrzo postati počasni građani Europske zajednice.

Kako istinski ostvariti pojedina ljudska prava

Homoseksualnost je problem kako za društvo, tako i za one koji ga prakticiraju. Društvo, naravno, mora biti tolerantno prema tom fenomenu i ne smije na toj osnovi dozvoliti bilo kakvu diskriminaciju. Ali ova seksualna posebnost je, u najvećem broju slučajeva, genske prirode koja se može riješiti operativnim zahvatom tako da žene, s kojima se priroda poigrala, uhvaćene u zamci muškog tijela, postanu ono što izvorno jesu. Ista je stvar i sa lezbijskom populacijom.

Naravno, uzroci homoseksualnosti mogu biti i kulturološki vezani bilo za referencijalnu zajednicu, bilo za traumatizirano djetinjstvo te u takvim slučajevima, ako ne pomaže psihoterapija, te individue moraju uživati ista prava kao i svi drugi građani. Najgora varijanta je ipak ona koju "humanitarni" novi svjetski poredak sada nameće: prezentiranje gej populacije kao maltene vječite kategorije koja će uglavnom služiti kao sredstvo ideološke manipulacije.

Kosovo: Po treći put

Autor: FOKUS   

nedjelja, 13  novembar 2011

Narodno pozorište u Banjoj Luci je prepuno. Slavi se 36 godina postojanja Banjalučkog univerziteta.

Prvi red partera je prepun ministara i drugih zvaničnima. Tu je predsjednik republike i predsjednik vlade. Ja sam "u srid sride". Dodik sjedi pored mene i obraća mi se:

- Ona tvoja zadnja kolumna o evroatlantskim i evroazijskim integracijama ima niz glupih stavova.

Ne ostajem mu dužan:

- Sreća po mene i po čovječanstvo što ne vodim računa o tome što ćete Vi misliti o mom pisanju.

Kratka šutnja prekinuta početkom svečanog otvaranja skupa. Pred mikrofonom se redaju zvaničnici, prvenstveno rektori raznih univerziteta s prostora ex-Jugoslavije. Nakon nekog vremena, Gugo Lazarević dobiva počasni doktorat. Zaslužio ga je tisuću puta. Konačno, i ja dolazim na red. Dobivam vanredno priznanje za moj višedecenijski naučni i pedagoški rad. Moj kolega Nikola Poplašen vrlo lijepo govori o meni. Napokon se i ja obraćam publici. Naglašavam kako nakon raspada Jugoslavije na male banana državice svi živimo u refeudaliziranim odnosima gdje lokalni moćnici, a u službi stranog kapitala, podređuju sebi i uništavaju ekonomiju i narod, te nas sa ultra nacionalističkom retorikom vode u nove spirale mržnje i nasilja. Ako stvarno hoćemo u Europu, dužnost je nas univerzitetskih radnika, nastavljam, da širimo ideju građanskog društva gdje će vjera i nacionalnost otići sa javne scene i postati privatna stvar svakog građanina, a politika će, suprotno od sadašnjeg stanja, biti u funkciji ekonomije. Svečanost se završava. Razmjenjujemo vizit karte. Svi mi prilaze i čestitaju. To čini i Dodik, ali ne može a da ne primijeti:

- Nisi li pretjerao sa tvojim građanskim društvom?

Ne odgovaram.

---

Ubijanje Srba se nastavlja

Par dana nakon toga čujem se sa Zdravkom Vitoševićem, rektorom Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici. Govorim mu kako je naš rektor Stanić definitivno odlučio da za desetak dana banjolučka univerzitetska delegacija posjeti njegov univerzitet. Šutnja. Konačno, Zdravko progovori. Kaže kako zahvaljuje rektoru Staniću. Ipak, moral dole nije baš najbolji jer se ubijanje Srba nastavlja. Upravo je prošle noći jedan ubijen od Albanaca, a dvojica su teško ranjena. Možda bi bilo dobro da netko sada dođe, veli on. Dobro, velim ja, večeras držim predavanje u Palama pa ću nakon toga direktno krenuti za Mitrovicu gdje ću se obratiti studentima. Sazivam članove svog kabineta. Nešo i Dejan su fakultetski obrazovani ljudi, inteligentni, vjeruju u ono što radim i ne postavljaju suvišna pitanja. Berislav, moj tajnik ima nekih neodložnih privatnih obaveza, a čini se i emotivnih problema koje mora hitno raščistiti, pa ne može otići. Dejanu i Neši kažem da odlazimo samo nas trojica bez pancir košulja, bez ikakve pratnje, bez oružja i u odijelima s kravatama pošto sam gost njihovog univerziteta. Silazim kat niže da obavijestim Dodika o svom odlasku. Moraš pričekati, veli mi Draško, šef njegovog kabineta, jer je netko već kod njega. Vesna i Jelena, Dodikove sekretarice, vrlo prijatne i krajnje profesionalne, već su ga obavijestile o mom dolasku. Napokon dolazim na red. Pozdravljamo se. Lice mu je umorno sa izrazitim podočnjacima. Zvoni njegov telefon. S druge strane žice netko ga obavještava da se priprema novi prijenos nadležnosti u Skupštini  BiH. On se diže očito iznerviran. Hoda po kabinetu i nešto uporno objašnjava. Imam utisak da njegov sugovornik ne prihvaća Dodikove argumente. Napokon se razgovor završava. Kažem mu kako je neophodno da odem u K. Mitrovicu. Gleda me i u prvi mah ništa ne govori. Shvaćam. Vidim mu po izrazu lica da mu je žao što to, on sam, odavno nije uradio. Kao da se nadovezuje na moje misli:

- Znaš da ja, iz političkih razloga, ne mogu dolje otići.

Želi mi reći da ne želi kvariti odnose  sa sadašnjim srpskim političkim establišmentom, a i da bi ga međunarodna zajednica možda i smijenila ako bi to uradio, te da je njegova primarna dužnost da očuva Republiku Srpsku.

Ne mogu, a da ne prihvatim logiku njegovih argumenata. Ali srce mi govori drugačije. Ako bi otišao dolje, a njegova je popularnost u srpskom narodu ogromna, to bi pokrenulo mase u užem dijelu Srbije koje bi se počele stvarno boriti za očuvanje Kosmeta. Pa čak i ako bi mu međunarodna zajednica pokušala ozbiljno naškoditi, on bi u Srbiji plebiscitarno bio izabran za predsjednika. Mislim se, državnik mora biti realan i kalkulirati rizike, ali ovo je takva situacija, rekao bih revolucionarna, da je pribjegavanje rizicima jedini mogući put za očuvanje srpstva i srpskog naroda.

Telefon ponovo zvoni. Pozdravljamo se na brzinu i napuštam kabinet.

---

Samo ti sinko radi svoj posao

U šest sati navečer smo u Palama. Nakon održanog predavanja krećemo prema K. Mitrovici. Na administrativnoj granici između uže Srbije i Kosmeta čeka nas grupa momaka. Uvijek nas dočekuje ista grupa. Momci su snažni, puni ideala. Jedan od njih je više puta bio prvak Srbije u kik boksu. Njihov je zadatak da nas prevedu alternativnim putovima, onima koje NATO ne kontrolira, do K. Mitrovice. Imam loš predosjećaj da ovaj put sve neće proći tako lako.

Skoro da sam bio u pravu. Negdje pred ulazak u grad zaustavlja nas grupa naoružanih ljudi obučenih  u crne uniforme takozvane policije Kosova. Srbi su, ali rade sa Albancima. Dejan, Nešo te momci iz Mitrovice izlaze i objašnjavaju se sa kosovarima čije drške od pištolja štrče iz futrola. Ali, previše su blizu jedni drugima da bi se pištolji mogli efikasno upotrijebiti, a brojčano su izjednačeni. Napokon se napetost smiruje i svi zajedno odlazimo do unaprijed rezerviranog prenoćišta. Već je tri sata ujutro. Nismo mnogo spavali. U sedam sati smo bili spremni. Rektor je došao po nas. Prva destinacija je barikada u Leposavićima. Tamo je dvadesetak ljudi. Jedinice NATO-a, s puškama na gotovs, pancir košuljama, štitovima i kacigama su na sto metara udaljenosti.

Matija Bećković, srpski književnik, objavio je prošle godine fascinantnu, autentičnu priču. Jedan je ustaša u Jasenovcu mučio jednog ostarjelog Srbina. Bio je mlad i u jednom se trenutku umorio, a i pekla ga je savjest. Pokušao je objasniti zašto on to radi, našto mu je starac, mada iskasapljen, odgovorio:

- Samo ti sinko radi svoj posao!

Ono što sam čuo od jednog mještana bilo je vrlo slično. Kada je NATO zauzeo jednu od barikada, taj mještanin se nije dao nikako otjerati. NATO jedinica ga je uhapsila i žicom mu zavezala ruke na leđima. U vojnoj postaji dok su ga tukli i derali se na njega, on je pjevao. Tukli su ga još jače, žicu na rukama su stezali sve dok nije probila kožu iz koje se slivala krv, ali on je i dalje pjevao. Bio je prisutan i jedan prevodilac, Srbin. Napokon, ne znajući kako da ga slomiju, pustili su ga.

---

Srbi na sjeveru Kosmeta moraju napraviti svoje institucije

Na Univerzitetu, u prepunoj sali, održao sam predavanje na temu "Strategija međunarodne zajednice na Balkanu s posebnim osvrtom na Kosmet". Nakon toga sam obišao ostale barikade. Uvečer sam gostovao na lokalnoj televiziji MOST. Ukratko, rekao sam sljedeće:

- Čitav svijet je fasciniran vašim gandijevskim otporom NATO-u i vašim jedinstvom. Sada znam, iako sam u početku sumnjao, da ćete pobijediti i održati kao srpski sjever Kosmeta, ali se morate za to i institucionalno pripremiti. Drugim riječima, morate, u suradnji s političkim vrhom Srbije, stvoriti vašu autonomnu vladu, vašu administraciju i policiju, a Univerzitet već imate. Time ćete dokazati svijetu da ste apsolutno sposobni da upravljate teritorijem na kojem živite, a što je u skladnosti sa pozitivnim međunarodnim pravom.

Negdje u ponoć otišli smo na spavanje. Ujutro je naš put prema užem teritoriju Srbije prošao bez incidenata.