četvrtak, 24. ožujka 2011.

Američka rašomonijada

 

Rašomonijada (prema japanskom filmu „Rašomon“), je izraz za različitost interpretacija nekog događanja od strane samih sudionika. Inače, šire gledano, spada u hermeneutiku koja je način tumačenja nekog zbivanja  i/ili poruke (grčki „ermeneuo“: rastumačiti). U konkretnom slučaju, radi se o tekstu američke poruke upućene javnosti povodom formiranja vlasti u Federaciji bez istinskih predstavnika Hrvata. U svezi s tim izjavljeno je:

Ambasada SAD prihvata činjenicu da će HDZ 1990 i HDZ BiH biti u opoziciji i izražava žaljenje što stranke nisu bile u stanju postići dogovor o formiranju široke koalicije u Federaciji BiH.
Podstičemo sve stranke da što prije postignu dogovor o širokoj koaliciji na državnom nivou koja će moći provoditi reforme neophodne da bi BiH napredovala na putu euroatlantskih integracija… Očekujemo, da će nova Vlada FBiH raditi u interesu svih građana Federacije BiH.“

Ovaj stav ima više oprečnih interpretacija.
-Prvo, Amerika je do sada pomagala Muslimane/Bošnjake  iz dva razloga: radi balansa zbog tamanjenja muslimana u Africi i Aziji, a i radi toga što, omogućujući islamizaciju Balkana, ona šteti europskim integracijama. U tom smislu, normalno je što je pomogla SDP-u i SDA-u, glavnim bošnjačkim strankama da preuzmu vlast uz pomoć dviju hrvatskih ikebana strančica.
Izražavanje žaljenja SAD-a zbog neprisustvovanja dva HDZ-a u vlasti Federacije kao i želja da sadašnje bošnjačke vlasti rade u interesu svih građana, je proturječnost i hipokrizija. Suštinski, Dejton je ustrojen prema nacionalnom a ne građanskom principu pa stranke djeluju u ime etnosa,a građani su im posljednja briga na svijetu. To se vidi iz prezira kojeg bošnjačke stranke pokazuju prema Srbima i Hrvatima proglašavajući prve (in)direktno genocidnima, a neprestano majorizirajući druge unutar parlamentarnog sistema.
Isto je tako jasno da dva HDZ-a nisu mogli ući u koaliciju sa SDP-om i SDA-om jer bi time indirektno prihvatili i platformu ovih dviju bošnjačkih stranaka koja nameće unitarnu BiH u korist Bošnjaka, a čime bi Hrvatski narod bio institucionalno obespravljen i prinuđen na nestanak. Konačno, dva HDZ-a nisu mogli prihvatiti ponuđeni dil jer se više se ne radi o raspodjeli fotelja već o sukobu dviju civilizacija: islamske i kršćanske, pa se sadašnja Federacije samo pridružuje onoj polovici Balkana koji je, što praktično, što latentno, već islamiziran.

-    Druga interpretacija američke poruke je suprotstavljena prvoj i ima jednako ciničan karakter. Pošto u SAD dolaze izvještaji obavještajnih agencija kako je federacijski dio BiH bremenit potencijalnim islamskim terorizmom, one su odlučile da se riješe dosadašnjih bošnjačkih saveznika kao stare košulje. Formalno su podržale sadašnje poteze Bošnjaka. Znale su, međutim, da će Hrvati reagirati tako što će stvoriti savez županija sa njihovim većinskim stanovništvom i izdvojiti se iz Federacije što će kontinentalna Europa podržati. Ono što bi ostalo Bošnjacima u srednjoj Bosni bilo bi neutralizirano tamošnjim hrvatskim življem.

-     Treća varijanta može biti stvaranje nove islamske/bošnjačke države koja bi se formira -la, nakon izdvajanja Hrvata od bošnjačkih ostataka BiH zajedno sa Sandžakom. To, međutim, zahtijeva prekrajanja balkanskih granica što je, vjerojatno, sada neizvodivo zbog angažiranja SAD u Iraku, Afganistanu, Pakistanu i Libiji.

-   Četvrta varijanta podrške SAD Bošnjacima ima u vidu moguće izazivanje etničkih sukoba nakon formiranja saveza hrvatskih županija. Time bi se stvorili neredi koji bi kontinentalnu Europu predvođenu Njemačkom udaljili od eventualnih integrativnih procesa sa Rusijom.

-  Peta varijanta je preambiciozna. Nakon namjerno izazvanih etničkih sukoba, „međunarodna zajednica“ bi zaključila kako su politički faktori u BiH nezreli da sam.