Užas globalizacije je na djelu. Isti oni koji su
bacili bombe na Hirošimu i Nagasaki, zloćudnom ironijom sudbine izgradili su
atomske centrale u Japanu. Jedino
su zaboravili sisteme hlađenja uzdići desetak metara iznad
tla, kako eventualni cunami ne bi
uništio sisteme za hlađenje reaktora. Pošto se to dogodilo, Japan, druga
postmoderna sila svijeta, uz Ameriku , prije pojave EU, jedina tehnološki i
financijski sposobna razvijati nove tehnologije, je kaput, finito, down, gotov. Bit će to, cinično govoreći, dobro za Rusiju, Kinu, EU i SAD. Posebno za
dio građevinskih konzorcija „Velikog Brata koji će ostati sa druge strane
Velike bare pošteđen radioaktivnog oblaka.
Ali nisu samo atomi pogubni po planetu. Nije za šaliti
se i sa naftom. Gdje god je ima, posebno ispod pješčanih naslaga, ima i krvi.
Sjetimo se samo Irana i Iraka. Ubrzo ćemo se, u istom smislu, sjećati i Libije.
Prvo „spontani, revoltirani pobunjenici“ navaljuju na postojeći režim. Pa ako
to ne uspije, onda je „humanitarna intervencija“ očito neophodna.
A
tko je najpozvaniji da je izvede? Naravno, najžešći borac za „ljudska prava“.
Hoće li za svoj “humanizam“ dobiti dozvolu UN-a? Nebitno je! Kada se radi o
tako plemenitom ratničkom potezu, te ako to svijet ne razumije, tim gore po
svijet, razumjet će jednog dana! Tako je svijet jasno razumio kada je trebalo
spriječiti da Saddam Hussein upotrijebi protiv cijelog čovječanstva svoje
grozno oružje za masovno uništavanje! Nije važno što nikada nije pronađeno
ikakvo oružje za masovno uništavanje, jer tamo se nalazi 12% svjetskih rezervi
krvavog „crnog zlata“ „Crnog zlata“ koji je već koštao Iračane nekoliko stotina
tisuća života.
Ali, „Veliki brat“ u svom humanitarnom pohodu ne
miruje. Smatra neljudskim to što nakon 500 godina okupacije Balkana od strane
Turaka, ovaj prostor nije islamiziran. Zato svim silama radi da se to desi.
Dobar dio posla je završen intervencijom na Srbiju i odcjepljenjem Kosova 1999
, ali Republika Srpska i Hrvati u Federaciji se daljnjoj islamizaciji krajnje
neracionalno opiru. Srpsku misli srediti kasnije, a Hrvate odmah. I, naizgled,
je uspio. Hrvata u novoj vladi Federacije nema. Još samo da se ostvari i drugi
dio plana: da bude par incidenata na etničkoj osnovi. Kada bi se to desilo, međunarodna
zajednica bi imala puno pravo da kaže: „Mi smo vas pustili da se sami
dogovarate, da sami upravljate svojom sudbinom, a vi se međusobno svađate i
sukobljavate, što dokazuje da niste zreli pa vam mi, nerado, namećemo novi
ustav“. Pogodili ste! Ustav će biti na „građanskom principu“: jedan čovjek,
jedan glas, i najbrojniji narod će preuzeti sve poluge vlasti u BiH!
E, pa onaj tko je to tako lijepo smislio, ovaj put se
prevario. Podcijenio je i Hrvate i Europu kojoj je dosta da se povinuje
geostrateškim igrama „Velikog brata“. Kršćanska Europa se 13 stoljeća borila
protiv islamizacije te ne misli ni sada u tome posustati. Zato je naša poruka
„Velikom bratu“ odlučna, neoporeciva i borbena: „NO PASARAN“ (neće proći)!
