Sinoć u 21 sat, u emisiji ATV
„Jedan na jedan“ sa inspiriranim voditeljem Marinom M., gostovao je predsjednik
PDP-a Mladen Ivanić. Dobar makro ekonomista, ali ne baš dobar političar.
Ponekad mu i ljudska strana zakazuje, a geostrategiji i geopolitici očito nije
vičan.
Elem, Mladen I. je sinoć izjavio
kako je on protiv trećeg, hrvatskog entiteta, a ni alternativna varijanta:
„treća izborna jedinica“ mu nije po volji. Veli Mladen, „što se Dodik u to
petlja, nasjest će; Zagreb ga, preko Merkelove, uvodi u nepoznato“. Veli još
Mladen, „nas se Federacija i odnosi u Federaciji ne tiču; ako oni hoće da tamo
prave treći entitet, neka izvole; to nema veze sa Republikom Srpskom; uostalom,
to bi bila promjena Dejtona, a ja sam protiv toga“. Ako je i od Mladena I.,
previše je.
Prvo, ova se zemlja zove Bosna i Hercegovina, i koliko god je netko smatrao
„nemogućom državom“, ona postoji. I dok god postoji, nitko iz jednog dijela BiH
ne može reći: „Mene ne zanima što se događa u drugom dijelu BiH“. Upravo je
suprotno.
Drugo, Dejton nije Sveto pismo. Samo neobavještene osobe ne vide, da se
Dejtonski ustav znatno promijenio i da će do novih ustavnih promjena sasvim
sigurno doći. S tim, naravno, da se entitetsko glasanje, kada se radi o
samosvojnosti bilo kog konstitutivnog naroda, ne smije dovesti u pitanje.
Treće, zadržavanje formule: „tri konstitutivna naroda, dva entiteta“, krajnje
je nepravedno, i svatko tko ima ikakvog smisla za pravednost, a spada u
političku elitu, ne bi trebalo da se igra sa sudbinom jednog naroda
zadržavajući ga „ustavno“ u ropskom položaju ili, u najmanju ruku, praveći od
hrvatskog naroda skup građana drugog reda.
Četvrt, Mladen I. „zaboravlja“ da je Republiku Srpsku „napustilo“ za
vrijeme prošlog rata više od 150 000 Hrvata i, bez obzira na to što se najveći
dio njih, vjerovatno, nikada ne će vratiti, bilo bi dobro da nešto kompleksnije
razmotri pitanje položaja Hrvata u BiH i u RS nekad i sad. I tako dolazimo do
drugog, geopolitičkog aspekta položaja hrvatskog naroda u BiH.
Nije za zamjeriti Ivaniću što ne
razumije geopolitiku. On, međutim potcjenjuje Dodika. Dodik je rasan političar
i intuitivac. On zna da Hrvatska slijedeće godine ulazi u Europsku Uniju, te
shvaća da se stav prema Hrvatima u BiH mora aktuelizirati, a i da hrvatska
politika prema BiH više neće biti ista. Jedna Hrvatska potpomognuta Njemačkom
nije za odbaciti i u najskorije vrijeme dio prosperiteta RS ovisit će i o
njenoj vezi sa Zagrebom i Bonom.
Povrh svega, čini se, da se
Hantingtonovo predviđanje o sukobu krišćanske i islamske civilizacije kao
glavnom sukobu 21. stoljeća (Huntington,“ Šok civilizacija“), ostvaruje;
pogotovu Hantingtonova tvrdnja da će se taj sukob snažno osjetiti i voditi u
BiH. Uostalom, na nivou Europe, nisu li Merkelova, Sarkozi i Kamerun (Njemačka,
Francuska i Engleska), teorijski i praktično proglasili kraj multikulturalizma?
Uzevši u obzir ekonomsku i geostratešku stranu, sasvim je shvatljivo aktuelno
približavanje Hrvata i Srba u BiH gospodarski, a i kao dijelova europske
kršćanske civilizacije.
Što bilo da bilo, Mladen I. bi
trebalo da shvati da se građanska emancipacija BiH ne može ostvariti bez
nacionalne emancipacije Hrvata te zemlje, a da se ova nacionalna emancipacija
ne može ostvariti bez teritorijalne emancipacije istog naroda u BiH. BiH se
nalazi na historijskom raskrižju: ili će se europski, građanski,krišćanski
regionalizirati, ili će kao centralizirana država postati dio Ume, jednog
podneblja kojem ne pripada ni vjerski, ni ideološki, ni ekonomski, ni kulturno.
