Na strani onih kojima ne pogoduje
istinska: politička, ekonomska, kulturna emancipacija Hrvata u BiH našao se
(vjerujemo nesvjesno) i sam Valentin Inzko, koji u svom
nepoznavanju stvari, naivno ponavlja već viđeno, zaboravljajući da
on nije ovdje postavljen da određuje suštinu i pojavnost
(među)nacionalnih odnosa u BiH. Ali ako to već radi, trebao bi biti bolje
informiran, kako ne bi nehotično degradirao aspiracije čitavog jednog naroda.
Njegova nedavna izjava se svodi
na to da su Hrvati konstitutivan narod u BiH, te će vjerojatno
(?!) imati predsjedavajućeg Vijeća ministara u BiH; možda će (?!) opet imati
predsjednika Federacije BiH, i kako imaju već trećinu ministarstava. Ali, tvrdi
Inzko, kod nekih se ljudi, s obzirom da nemaju treći entitet, javlja osjećaj da
nisu ravnopravni, mada ni Bošnjaci nemaju svoj entitet.
Nadalje, kako bi
pokazao kako su Hrvati ravnopravni sa Srbima i Bošnjacima, Inzko iznosi kako
ima različitih područja. „Ako odete u Široki Brijeg, Livno ili Grude, tamo,
mislim, Hrvati imaju sva prava, pa i više nego ostali narodi, ali ima i drugih
krajeva gdje to nije slučaj i potrebno je naći taj balans“, pojasnio je Inzko.
Na kraju je, još jednom, kategorično odbacio ideje o trećem entitetu i
razmišljanje o tome nazvao „gubljenjem vremena“. „Mada, neki kantoni se
ponašaju kao treći entitet, imaju svoje vozačke dozvole, pa čak i neke
zastave“, dodao je Inzko.
Prvo, Inzko, očito
previđa suštinu stvari govoreći kako „ni Bošnjaci nemaju svoj entitet“, pa se
opet ne bune (!?). Kako bi ga prosvijetlili, tvrdimo kako je drugi entitet
(Federacija) bošnjački entitet u punom smislu te riječi: ideološkom,
političkom, pravnom, ekonomskom, kulturnom i policijskom, gdje se Hrvati
tretiraju kao ženirajući višak i koje treba, kao malu djecu, smiriti lilihipima.
Drugo, osjećaj
neravnopravnosti i frustriranosti se ne javlja „kod nekih ljudi“, već kod
čitavog hrvatskog naroda u BiH.
Treće, nije ugodno
čuti kako su Hrvati „ipak negdje ravnopravni, pa i više od toga“ (Široki
Brijeg, Livno, Grude). BiH nije državna zajednica gdje će se neki narod
geografski locirati u „ravnopravne“ zajednice kao Indijanci u rezervatima.
Četvrto, odakle
bilo kome pravo da definira želju za trećim entitetom čitavog jednog naroda kao
„gubljenje vremena“.
Hrvati ne žele ni
više ni manje od onoga što već imaju Srbi i Bošnjaci u BiH. Žele svoj
teritorij, svoju vladu, svoje predsjedništvo, svoju politiku, svoju ekonomiju,
svoju kulturu, svoje medije, svoju policiju. Žele, dakle, punu ravnopravnost sa
ostala dva konstitutivna naroda, a ne puku priču o tome.
Ne trebaju im priče
o ravnopravnosti garnirane lilihipima kao da se radi o djeci ili o retardiranim
osobama.
