Autor: FOKUS
nedjelja, 27 novembar 2011 18:37
Pregovori
o BiH vlasti: BiH, Italija, pa svemir
Moran vam reć da san se bija ozbijno zabrinija oko psihičkog
zdravja naših političara. Cilu jednu godinu čine napore da sastave vladu, ća bi
se reklo, na državnom nivou BiH, a ono ni makac. Da nisu toliko pametni, čovik
bi reka da su tvrdoglavi ka mule. Međutin, to nije točno. Stvari su
principijelne prirode.
Sven Alkalaj je zamolija Tihića, Komšića i Lagumdžiju da malo
otegnu stvari oko ministarstva vanjskih poslova kako bi, nakon par godina
daljnjeg natezanja naših političara oko sastava BiH vlade, moga ić u penziju s
većon platom. A jarani ka jarani, udovoljavaju mu. Ni Bosiću ne bi bilo krivo
da se omasti tim mistom.
Dodik, opet, pravi koalicioni drug, shvaća Bosića, pa i on malo
principijelno okliva. U priču se ubacija i Incko sa svojim rješenjima. Veli
Incko, Dodik je politički genije, neka dođe na čelo BiH kako bi je unapridija,
pa će se neko misto u RS oslobodit za ove ambiciozne, a i za nezbrinute
kadrove, ka recimo za Špirića. I tako dalje, i tako dalje. Svi imaju neke
principijelne kombinacije koje nikako međusobno da se slože, a sve to psihički
iscrpjuje ove najodgovornije i stvara im teške traume.
U cilu situaciju ušli su, s punom odgovornošću, i politički
psihijatri (nije Dabić), te su nakon godinu dana proučavanja ove kolektivne
psihoze dali fantastično rješenje. Ustvrdili su kako BiH nije dobro misto za
pregovore. Dva entiteta, tri naroda, Brčko, Sejdić i Finci, nezaposleni,
štrajkovi, HDZ remetilački faktor, vehabije, islamizam i islamofobija, terorizam,
SAD paternalizam, homoseksualizam, intelektualna masturbacija, popis
stanovništva, novi Visoki, pardon evropski, predstavnik, a i zima je na pragu.
Sve u svemu, triba otić u neku fureštu, prijatejsku zemju, i tamo pregovarat. I
predložili su Italiju, za početak naravno. Našli su i relaksirajuće misto.
Kadenabiju, pravi mali zemajski raj. Naši političari će se tamo odmorit,
de-traumatizirat, jasnije će sagledat probleme oko raspodjele ministarskih
foteja. Nakon toga će nastaviti pregovore na Azurnoj obali, pa na Havaje. Ako
se u slijedećih par godina ne postignu nikakvi rezultati oko formiranja vlade,
Rusi su im obećali svemirsku raketu, katapultiranje i kruženje u orbitu oko
miseca dok im ne dosadi, pa će onda preći na neku planetu, a možda i na zvizdane
staze. Ipak, čuvat će se da ih ne proguta neka crna rupa, jer onda neće imat ko
rišavat krizu u Bosni i Hercegovini, a i entiteti bi mogli ostat bez svojih
čelnika. Bija bi to pravi melem, izvinjavan se, kaos za narod, a i kako bismo
onda ušli u američku Europu?
Štrajkovi
i štrajkači
Nedavno je napravjena anketa o najpopularnijim judima u
Republici Srpskoj. Ponada san se da ću bit na prvom mistu, ali me nigdi nije
bilo. Očito su me namjerno iskjučili iz upitnika. Naravno, pošto mene nije
bilo, najpopularnija ličnost je ostala Milorad Dodik. I ne samo to. Dodik je
proglašen za osobu u koju narod najviše viruje. Moran priznat, da san
pozelenija od muke i zavisti. Nema veze, oporavit ću se kad narod bude za mene
masovno glasa na slijedećim izborima.
Upravo tih dana pokazalo se da anketa, uz rečeni nedostatak, i
nije bila tako loša. Sićate se onog nelegalnog štrajka mašinovođa? Te je
direkcija ŽS u junu ove godine nešto bila potpisala pa se iza toga nije držala
svog obećanja, te su mašinovođe malo ucjenjivale Vladu i narod. Pa onda period
od četrdeset dana van posla svih željeznica, te milijunski gubici privrede, te
pregovori, te prijetnje otkazima, i svašta još. Čak sam se i ja bija umiša u
sve to skupa, tija san bit konstruktivan. Ali mi je Ministarstvo saobraćaja
reklo kako nemam pojma ni o čemu, kako širin dezinformacije i kako postoji
jedna jedina istina: izvješća tog ministarstva. Svatija san, konačno, da je to
ministarstvo bilo debelo u pravu i ušutija san se.
I taman kad je cili svit mislija da će taj štrajk trajat koliko
i pregovori naših političara oko vlade BiH ili koliko i gradnja autoputa do
Gradiške, sve se završilo bukvalno ekspresno brzo! Došli štrajkači kod Dodika i
nakon deset minuti razgovora izjavili kako sutra kreću na posao! Kakve institucije,
ministarstva, pregovori, sindikati, pravedni zahtjevi, itd. Povirenje u
Predsjednika bilo je odlučujuće!
I sad ja razmišjan. Ća bi se desilo kada bi Dodiku jednog dana
svi skupa dognjavili? I vlada, i sindikati, i Amerika, i ja koji ga cilo vrime maltretiran
s nekim glupim kolumnama, i trener košarkaške reprezentacije BiH koji nikako
neće da ga stavi u prvi tim iako Dodik marljivo i svakodnevno trenira tako da
je čak i nožni članak povridija, a može i ubaciti balun u koš s pola terena, i
tko zna šta ga još smeta i protiv čega bi se revoltira. Dakle, kada bi mu puka
film, pa bi i on počeja štrajkovat. Sve bi stalo. Boji entitet bi posta lošiji
jer bi Džombić da ostavku, a parlament RS bi se raspa jer bi Radojičić
odstupija. Incko i Amerika bi konačno odahnuli jer bi se oslobodili srpskog
antikrista. Željko Komšić bi bija umisto mene potpredsjednik RS iz reda
hrvatskog naroda. Cerić bi kod nas sam sebe proglasija vrhovnim poglavarom i
katoličke i pravoslavne vire sa akcentom na islam. Dr Nenad Stevandić bi posta
ministar zdravja. Dr Nenad Novaković bi sa glumcima iz Narodnog pozorišta
zauzea na juriš Ministarstvo kulture i prosvite, Davidović bi odlučija da se
više ne kandidira za gradonačelnika. Lagumdžija bi SNSD pretvorija u SDP, a
Ranka Mišić bi, konačno, objedinila sve sindikate u RS i povela odlučujuću
borbu za stvaranje besklasnog društva na planetarnom nivou.
ZAŠTO
SU SRBI PASIOINIRANI NATOFILI
Prije nikog vrimena sidin ja u dopredsjedništvu, stavija noge na
stol, lula u ustima, pijuckam viski i spreman se da zoven svoju tajnicu,
lipoticu da je se nemoš nagledat. Kad ona sama uđe u prostoriju, bez kucanja
naravno, a iza nje neki tip iz jedne europske organizacije, nesmin reć koje. Ja
mu ponudin da sidne. On to uradi i počne s pričom. U jednom trenutku me onako
usput zapita ća mi Srbi mislimo o NATO-u. Budem učtiv i objasnim mu kako ja
nisan Srbin mada san u ovu foteju uša zahvaljujući srpskim glasovima i
jevrejskom lobiju. On kaže kako mu je to svejedno, ali da bi ipak tija čut od
mene odgovor.
Gledan ga, nešto se vrpolji, mora da ga je strah od onoga ća će
čut.
Nasmijem se, potapšan ga po ramenu i kažem mu kako Srbi
obožavaju sve ća počinje sa slovom N, a posebno obožavaju NATO.
Lice mu se ozarilo, a nervoza nestala. Objašnjavan.
Vi ste Srbima učinili neprocjenjive usluge. Prvo ste
bombardirali Pale 1995. To ste učinili na najboji način, vašim raketama
tomahavk kada ste pobili mnoge Karadžićevce i Mladićevce. Pritom ste iskopali
velike rupe koje su Srbi kasnije iskoristili i u njima napravili olimpijske
bazene i podzemne garaže, a i udarili temelje novim kućama. Srbi su bili toliko
oduševjeni da su čekali cilo vrime do Dejtona da ih NATO ponovo bombardira.
Onda ste 1999. godine vojno-humanitarno intervenirali u Srbiji
kako biste srpski narod oslobodili onog balkanskog krvnika Miloševića. Pritom
ste uništili sve mostove, vrtiće i škole kojima su se Miloševićevci služili, a
i pobili ste dobar dio njegovih civilnih kadrova. Bili ste toliko temeljiti da
ste pobili i svu djecu za koju se također sa sigurnošću znalo da će biti budući
Miloševićevci. A i danas nastavjate činit dobra djela za Srbe oslobađajući
albanski narod i potirući okupaciju Kosova koju su Srbi izvršili prije više od
tisuću godina. Još se tome treba dodati da ste planirali i vodili operaciju
"Oluja" koja je osvistila 300.000 Srba koji su napustili onu ustašku
Hrvatsku i vratili se u Srbiju, a ubijedili ste, skupa s Albancima, i 200.000
Srba da napuste Kosovo uništivši pritom sve agresorske srpske crkve. Sve u
svemu, skoro ste ostvarili vjekovni srpski san: svi Srbi u jednoj državi! Još
samo da sredite stvar s Vojvodinom i Sandžakom.
Zapažam, budža iz Euro-Amerike je sav presretan mojom analizom.
Diže se oduševljeno, obećava da će me predložiti za NATO savjetnika i odlazi.
Moja tajnica kojoj je sve skupa bilo dosadno, također me napušta bez posebnih
tajničkih usluga. Telefon zvoni, vidim da se radi o međunarodnoj,
drugoentitetskoj liniji. Mora da me zove Bakir Izetbegović
