Secesija
znači otcjepljenje, odvajanje. Ovaj se termin upotrebljava u politici kada se
stanovnici nekog područja organizirani u politički/vjerski/nacionalni pokret teritorijalno
odvajaju od ostatka neke državotvorne cjeline. U našem kontekstu se često
govori o mogućem odvajanju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Moćnici
svijeta neke secesije toleriraju i ponekad vojno podupiru, a neke ne. Tako su
bile tolerirane secesije Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, te Kosmeta od
Srbije, a istovremeno oni ne misle tolerirati secesiju RS od BiH. Logika
moćnika Zapada koji misle da vladaju svijetom je, kao i kod Božje volje,
apsolutno misteriozna i to zbog toga što se, u suštini, svodi na američke
nacionalne interese koji su daleko od toga da budu europski. Primjera za ovu
tezu je bezbroj i uzmimo samo jedan: OSCE (Organizacija za bezbjednost i
europsku kooperaciju) ima uvijek na svom čelu nekog Amerikanca.
Petak, 02/12/2011
Ulazim
u svoj ured. Tajnik mi donosi jedan srbofopski list iz Federacije i pokazuje mi
članak sa slikom korica jedne knjige sa naslovom "Secesija - zbornik
naučnih radova", a koja je navodno snimljena u palači Predsjedništva RS.
Ovaj dnevni list sugerira da se tu radi o Dodikovim tajnim planovima kojima se
priprema otcjepljenje Republike Srpske, a traži se moj komentar. Nemam pojma o
čemu se radi i silazim kat niže. Ulazim u Sekretarijat predsjednika da vidim tu
publikaciju. Sekretarica mi veli da je za to čula, ali da knjige nema. Napokon,
dobivam knjigu i listam je. Uhvati me smijeh, jer sam tu istu kupio prije par
mjeseci na beogradskom sajmu knjiga. Radi se zaista o zborniku radova o
secesiji anglosaksonskih autora. Nema tu ni Dodika, ni RS.
Ali
su mene u tom času mučile druge brige. Iako sam profesor fakulteta i
potpredsjednik republike, podstanar sam. Našao sam neki stančić od 40 kvadrata
kojeg bih kupio na kredit, pa sam tražio nekog tko bi mi pomogao u
razumijevanju pravne procedure oko kreditiranja. I dok sam istovremeno
razmišljao o secesiji i kreditu, naišao je Dodik. Zamolim ga za minutu vremena.
Sjednemo u susjednu praznu prostoriju. Nakon "kako zdravlje", pita me
što mislim o knjizi o secesiji. Odgovaram da sam tu knjigu kupio prije par
mjeseci i da je ona pravne prirode, ali da secesije u doba ovog novog svjetskog
poretka nemaju nikakve veze s argumentima prava nego s argumentom sile.
Iskorištavam priliku i postavljam mu glupo pitanje u vezi s kreditnim
olakšicama. On vidi da nismo na istim valnim dužinama, kaže da mu se žuri i
rastajemo se.
Srpstvo se
brani na Kosovu
Naknadno
sam shvatio koliko sam ispao neumjestan kada sam Dodiku postavio pitanje o
kreditiranju stana. Bio sam ljut na samog sebe i počeo sam razmišljati o
nasilju, secesiji i nacionalnom identitetu. Misaoni tok me je doveo do Kosmeta,
gdje sam Srbima na sjeveru sugerirao da se oforme kao jedinstveno političko
tijelo na tom teritoriju koje će, mada autonomno, i dalje biti u sastavu
Srbije, jer će tako lakše prezentirati svoje stavove pred međunarodnom
javnošću. Oni su taj prijedlog odbili, mada mislim da će to na kraju, ipak,
učiniti.
Situacija
je, po mom mišljenju, slijedeća. Srbijanska politička elita na vlasti je Kosmet
otpisala zato jer se nada da će tako lakše ući u Europu. Najveći dio Srba koji
su dolje ostali nakon NATO okupacije 1999. skoncentriran je sjeverno od Ibra i
živi tamo kao u koncentracionom logoru okružen bodljikavom žicom postavljenom
od NATO i vlastitim barikadama. Atmosfera je slična onoj u Varšavskom getu 1944.
kada su se Jevreji digli na ustanak protiv nacista da bi konačno svi bili
pobijeni. Otpisivati jedan dio svog teritorija i ne boriti se za njega,
pokazalo se u povijesti za mnoge zemlje pogubnim. Treba se samo sjetiti
pogrešnog mišljenja tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva koje je smatralo da
odlazak Slovenije iz SFRJ neće biti štetan po cjelinu zemlje. Nakon toga je
raspad Jugoslavije bio neminovan. Mutatis mutandis, ista bi se stvar mogla
desiti Srbiji, jer bi nakon Kosmeta na red, što se tiče secesija, zasigurno
došle Vojvodina i Raška oblast (Sandžak). A nakon toga bi se uništavanje
srpstva vrlo brzo nastavilo i u Republici Srpskoj. Jer uništavanje svega što je
srpsko na Balkanu je glavni cilj takozvane međunarodne zajednice.
U
stvari, ono što se desilo na sjevernom dijelu Kosmeta u mnogočemu je pomutilo
račune "velikom bratu" i njegovim vazalima i snagatorima. Tamo su se
Srbi, na gandijevski način, suprotstavili i okupatorima i prilježnoj
srbijanskoj političkoj eliti. Kako će se ta neravnopravna borba završiti,
neizvjesno je, ali već sada poprima oblike antičke tragedije.
Što se planira
s Republikom Srpskom?
Ja
sam u više navrata pisao i govorio o tome da granice na Balkanu još nisu
fiksirane. Po mom mišljenju, neočekivani otpor Srba na sjevernom dijelu Kosmeta
(a možda i, dodatno, afera s Iranom?) poremetio je planove svjetskim silnicima
u pogledu RS. Njihov cilj je bio da izazovu institucionalnu, produženu krizu
oko konstituiranja vlasti na nivou BiH i da onda "s pravom"
interveniraju. Dodik je to intuitivno shvatio i bio je spreman na sve vrste
kompromisa. Ali se uvijek nađe netko tko će omesti konstituiranje državne
vlasti.
U
međuvremenu, "međunarodna zajednica" je "povela 1:0"
prisilivši RS da se kod Brčkog odrekne svog teritorijalnog kontinuiteta. Stvar
je, za sada, simboličkog značenja, ali sa nesagledivim posljedicama. O tome da
će se RS i stvarno podijeliti na pritisak i po volji "međunarodne
zajednice" ako se nešto ne uradi, već sam pisao u "Fokusu".
Što
bilo da bilo, čim Amerika sredi stvari na Kosmetu, tako što će Srbija de facto
priznati drugu albansku državu, na redu je Republika Srpska. Ja više ne
vjerujem, iako je i takav scenario moguć, da je na dnevnom redu centralizacija
BiH u korist Bošnjaka. Berlin u ovom času prikriveno aktivno podržava Hrvate
vjerojatno svjestan da se širenje islamizacije na Balkanu mora spriječiti, a
Amerika ova nastojanja Njemačke neće moći u potpunosti kontrirati.
S
druge strane, "veliki brat" želi, insistirajući na islamizaciji ovih
prostora, želi, kao što je prethodno rečeno, da satre sve što je srpsko (po
njemu, potencijalno rusko). U tom smislu, varijanta cijepanja RS na dva dijela,
s tim da se i istočni dio RS razbije na dva dijela kako bi se omogućilo
spajanje Sarajeva sa Sandžakom, nije toliko nemoguća.
Da li je
secesija RS moguća?
U
svjetlu prethodnih razmišljanja, RS će morati nešto preventivno poduzeti
ukoliko se nagovještaj mojih pretpostavki pojavi teorijski i praktično.
Otvorena secesija najvjerojatnije nije moguća. Za to je potrebna snažna podrška
onih koji bi mogli parirati Zapadu. Ali, ako to vrijeme dođe, možda će se
morati ići na jednostrano proglašenje RS kao konfederalne jedinice u okviru
BiH. Entitet u međunarodnom pravu ima krajnje nejasno značenje, dok kod
konfederacije tih nejasnoća uglavnom nema. To će vrlo brzo biti moguće
ostvariti kao realistično rješenje BiH krize koja namjerno (re)producira i
služi zato da bi se srpski narod u ovoj "nemogućoj državi" (Nenad
Kecmanović) bacio na koljena teritorijalno i duhovno. Bilo bi dobro da, s tim u
vezi, dođe do formiranja latentne koalicije između SNSD i SDS unutar RS, kao
što je to urađeno između te dvije stranke na nivou BiH. Na ruku ovoj
konfederalnoj opciji stoje i nesređeni odnosi u Federaciji. Podršku RS kao
konfederalnoj jedinici bi zasigurno dala i ruska Duma, kao i budući
novoizabrani predsjednik Rusije.
Naravno,
daj Bože da do ovakvog scenarija ne dođe i da je Dodikov taktički genije u
stanju parirati nastojanjima uperenih protiv RS. Ipak, ni najbolja taktika ne
može imati puno uspjeha protiv dobro koncipirane strategije u kojoj se
"veliki brat" već izvještio djelujući protiv svih onih kojima je
želio naškoditi.
