petak, 14. veljače 2014.

Priopćenje povodom suđenja historiji i pjesnicima u Haškom tribunalu



Haški tribunal, ne samo da je otvoreno, antisrpski pristrasan i krajnje ciničan, već je i odvratno smiješan. Takozvani međunarodni suci, papige zapadnih gospodara, koji su bahati i misle da se mogu iživljavati nad svim što je srpsko, počeli su optuženim Srbima pronalaziti „korijene njihove genocidnosti“.  Prvo su ih, devedesetih „pronašli“ u 'Načertaniju', a sada su se uhvatili Njegoša. Uopće ih nije stid, zarad njihove profesije, što evocirajući nešto intelektualno čije im značenje, kao i majmunima, apsolutno izmiče, što se usuđuju da svoju neizmjernu glupost javno obznane.

Ergo (dakle), ovi su papci „shvatili“ da je Njegoš, govoreći o poturicama, pripremao etničko čišćenje muslimana, pa čak i uživajući, tražio njihovo ubijanje. Ovi praznoglavci nemaju veze sa semantikom. On nije govorio o Srbima koji su se POMUSLIMANILI, nego o onima koji su se POTURČILI. Razlika je suštinska! Prelazak neke osobe na neku drugu vjeru, ne znači i gubljenje njenog nacionalnog identiteta. Ima Arapa koji su kršćani, a ostaju Arapi, Amerikanaca koji su muslimani, a ostaju Amerikanci, itd. Njegoš je govorio o onima koji su, ne samo primali tuđu vjeru, nego su se u svemu identificirali sa okupatorom, u ovom slučaju sa Turcima.

A izdajice vlastitog naroda su uvijek gori od okupatora. Njemački okupatori su se, na primjer, zgražavali nad ustaškim zločinima; najstrašniji ustaški koljači su poticali iz srpskih porodica. Tako svaki narod ima svoje poturice. Norvežani su imali svoje kvislinge, španjolci svoje petokolonaše, Francuzi kolaboracioniste, itd. I svi su se narodi borili protiv domaćih izdajica koji su surađivali sa okupatorima. Normalno je, dakle, da su i Srbi, koji su bili pet stoljeća pod turskom okupacijom, doživljavali poturčenja dijela Srba kao izdaju i da su se borili protiv onih koji su se u potpunosti priklonili okupatorima.

Sve u svemu, bilo bi dobro da se one skupo plaćene osobe, ograniče na zadatak koji su primili, na osudu Srba, a da svoje krvništvo ne šire na povijest i na pjesnike misleći da će tako udovoljiti svojim gospodarima koji, malo-malo, pa svojim „inteligentnim bombama“ prave genocide na nivou planete. Ali, ničija nije do zore i „kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.




Nema komentara:

Objavi komentar