Predstavljanje prvog romana "Genocid", autora Vlajki Emila

Pozivamo Vas da sutra 26.02.2014. godine (srijeda), s početkom u 18:00 časova u Vijećnici Kulturnog centra - Banski dvor Banja Luka prisustvujete predstavljanju prvog romana "Genocid" autora Vlajki Emila.

O romanu će govoriti gosti:

1. prof. dr Miljko Šindić, Banja Luka

2. Siniša Mihajlović, RTRS Banja Luka

3. Đorđe Vukadinović, glavni i odgovorni urednik portala 
                                       "Nova srpska politička misao" Beograd

4. Dejan Mastilović, direktor izdavačke kuće "Filip Višnjić" Beograd

    kao i autor romana "Genocid", gospodin Emil Vlajki.

Uz srdačne pozdrave, 

Kabinet dopredsjednika Republike Srpske, gospodina Emila Vlajkija 

NAČINI RUŠENJA VLASTI U RS

Ovdje se neće govoriti o onome što je neosporno: o teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji, kako u BiH, tako i u ovom entitetu. Ja sam u više navrata javno isticao da je BiH banditska država. Zatim sam u dva autorska članka u 'Fokusu', prije dvije godine, 'Narod je gladan' i 'Položaj radničke klase u BiH', jasno i činjenično naznačio sve ono što će se desiti glede bunta naroda i, evo, dešava se. Također sam kasnije javno izjavio da je RS pred privrednim kolapsom i da su mnogi gladni. To mi je, kao što znate, donijelo niz poteškoća sa vladajućim establišmentom koji me je preko medija, u više navrata, napadao.

Isto mi se tako ne može predbaciti da sam bio nijem pred pojedinim nemilim događajima u RS, BiH i šire. Prvi sam u BiH osudio filmsko karikiranje lika i djela proroka Muhameda. Osudio sam Inckovo neustavno djelovanje protiv Hrvata, podržao sam studentske manifestacije, osudio policijski tretman Vulićevih, podržao male akcionare. Pokušao sam javno pojasniti stavove jedne značajne opozicione stranke i odnose te stranke sa SAD. Izrazio sam iskrenu sućut zbog žrtava u Tomašici i smatrao sam, da je u Konjević Polju trebalo drugačije postupiti od strane vlasti u RS, itd. Ponašao sam  se, dakle, samostalno, a u skladu sa svojom savješću, u odnosu na sve političke faktore i protiv svih predrasuda. Zato smatram, a i kao osoba koja se zaklela pred NSRS da će braniti Republiku Srpsku, da imam moralno pravo da kažem slijedeće, a što sam, kao „teoriju zavjere“ nagovijestio pred više od godinu dana.

U Republici Srpskoj su na djelu dva procesa: naradžasta revolucija i djelovanje politiziranog islama.

- „Narančasta revolucija“ (NR) u završnoj fazi koju provodi „međunarodna zajednica“ (MZ). Ona to radi zbog toga, što je rukovodstvo Srpske odlučno protiv NATO-a i što je sve više orijentirano Rusiji protiv koje MZ vodi aktuelnorizičan hladni rat. MZ-i, koja je decenijama podržavala najcrnje režime u svijetu, nije cilj poboljšanje života građana već ideologija. Uzimajući u obzir tragično iskustvo iz drugih zemalja, iz sjeverne Afrike, Sirije, Ukrajine, Jugoslavije i mnogih drugih, razumno je predpostaviti slijedeće:

a)      Da su se u sve socijalne slojeve i institucije Srpske infiltrirali profesionalni agitatori.

b)     Autor ovog teksta je vršio komparativnu analizu slogana pojedinih prosvjedničkih pojedinaca i grupa sa onima koji su se pojavljivali u drugim dijelovima svijeta gdje se vršila NR, i oni u potpunosti odgovaraju jedni drugima.

c)      Specifičnost naše NR je u tome, što prosvjednici apsolutno negiraju bilo kakvu vanjsku opasnost po RS, a jedino vide unutarnju opasnost prilično kliširanu: korupcija, pljačka društvene imovine i slično.

d)     Takokođer se neće nikada otvoreno i decidno izjasniti u pogledu NATO-a i strateške orijentacije prema Rusiji.

e)      Prosvjednici, ma iz kog sloja dolazili, nakon prvobitnih profesionalnih revandikacija, odmah insistiraju na promjeni postojeće vlasti.

f)       Konkretni nastupi prosvjednika variraju: od mirnih šetnji, tvrdoglavog, nepravnog, pa i agresivnog suprotstavljanja organima reda kako bi izazvali njihovu reakciju i tako dokazali „brutalnost režima“, preko demagoških plakata, ocjena društvenog stanja od strane intelektualaca, štrajkova glađu, izvikivanja neukusnih parola na račun vlasti i traženja da se istaknuti pojedinci i „klanovi“ odmah zatvore, pa do izazivanja masovnijih pokreta tvrdeći da to „progovara narod“.

g)      U organizatore NR spadaju politički vrhovi pojedinih država, njihovi centri za psihološko ratovanje, njihova diplomacija, međunarodne financijske organizacije, obavještajne službe, utjecajni mediji, lokalni kolaboracionisti: političke partije, istaknuti javni radnici, potplaćeni lokalni mediji često otvoreno osnovani od strane stranaca, politički agitatori koji su bili na stažu, seminarima, kod inozemnih organizatora NR, te „nevladine“ i „humanitarne“ organizacije.

Ocjena političke situacije

Ako sadašnji predsjednik RS-a bude izašao na izbore, on će sigurno dobiti drugi mandat. Zbog toga će taktika autora NR biti da ga u tome spriječe, to jest da ga onemoguće da na izbore izađe. U tu su svrhu oni pripremili teren organizirajući masovne prosvjede u Federaciji koji su, suštinski, imali jedan jedini cilj. Drugim riječima, kada se pokrene isprovocirana lavina protesta u RS, svatko će pomisliti kako je to prirodni nastavak onoga što se dešavalo u Federaciji.

Agitatori u RS su spremni na udare na vlast sa svih strana, tako da se ona ne snađe. Sve će se događati istovremeno, a računa se, da će tisuće naivnih, i s pravom ogorčenih prosvjednika, biti implicirani u demonstracijama.

S druge će strane prosvjedi biti ojačani incidentima koje će izazvati agitatori politiziranog islama. I politizirani islamisti i aktivirani kolaboracionisti priželjkuju stranu intervenciju za obaranje aktuelne vlasti. Postoji teorijska varijanta da Tužilaštvo BiH naredi hapšenje sadašnjeg predsjednika RS, ali bi se to najvjerojatnije izjalovilo.

Ako predsjednik prebrodi ovo stanje, ići će se, od strane NR, na stvaranje opozicione parlamentarne većine. U slučaju dvovlašća, RS bi zapala u još teže ekonomsko i socijalno stanje, pa bi unitarna BiH sa dominacijom Bošnjaka brzo nadošla.

Ako opozicija pobijedi na svim nivoima, njezino prihvaćanje ulaska u NATO, i samim tim neprijateljstvo sa Rusijom, dovelo bi, u relativno kratkom roku, do dominacije Turske i Bošnjaka u BiH, kao i do suprotstavljanja Srbiji koja je proglasila vojnu neutralnost.

Naravno, sadašnji predsjednik nije Republika Srpska, ali pošto je jedini koji drži kurs neulaska u NATO i strateško približavanje Rusiji, onda bi njegovo sadašnje uklanjanje značilo, istovremeno, i nestanak ovog entiteta.

Sve u svemu, tokom slijedećih nekoliko mjeseci u RS-oj će se odvijati borba na život i smrt.

Priopćenje povodom 11 godina zatočenja dr Vojislava Šešelja

Danas se u Hagu navršava 11 godina otkako je dr Vojislav Šešelj zatvoren. Taj zločin, ta svinjarija, dešava se u centru Zapada kome su puna usta ljudskih prava. Uopće nije važno koje je dr Šešelj nacionalnosti, vjere, ili političke orijentacije. Pa da je i najcrnji zločinac, takav tretman ne bi zasluživao.

Ali to nije ono najgore. Kako stvari stoje, on će još dugi niz godina sprovesti na istom mjestu, ako poživi. Jer njega je zahvatio rak, i ishod te bolesti je uvijek mračan. Treba samo napomeniti, da je u Haškom tribunalu „umrlo“ već desetak srpskih optuženika, a nijeda Hrvat, nijedan musliman!

Kao i za Miloševića za kojeg sam godinu dana prije njegove smrti napisao da će nastradati u zatvoru (vidi na internetu: „Kako ubiti Miloševića i zašto“), tako sam prije izvjesnog vremena objavio tekst o dr Šešelju: „Slučajne smrti u Ševeningenu“. Jer „Veliki brat“ ga neće pustiti živog iz zatvora, osim ako dr Šešelj ne bude toliko onemoćao da će njegova smrt veoma brzo biti izvjesna.

Dr Šešelj je bukvalno razbucao optužnicu protiv njega, pravno porazio čitav Haški tribunal, a krvnici su uvijek osjetljivi na takve stvari i svete se na najgori mogući način.

Historija će, međutim, dati konačan sud o ovom tribunalu, i pokazat će se da je propast ovakvog Zapada započela upravo u centru „međunarodne pravde“ u Hagu.

Priopćenje povodom „Martovskih ida“

Fondacija „Fridrih Ebert Stifung“, tvrdi da će, najkasnije do 2022, doći do raspada BiH na tri dijela. Ovim povodom, čini nam se, da su oni mislili na najneposrednije događaje koji bi mogli lako uslijediti, kao konflikti niskog intenziteta koji se, vrlo vjerojatno, planiraju u Republici Srpskoj nakon prvog marta ove godine. Javnost mora da zna da, ukoliko se ova vrst kampanje protiv RS počne odvijati, da će ova profetska fondacija biti potpuno u pravu. Za par mjeseci bi, dakle, moglo doći do razdruživanja i bez Dejtona 2 kojeg ova fondacija predviđa. Uostalom, neke značajne evropske zemlje već, službeno, na svojim sajtovima smatraju BiH konfederacijom, a to je upravo ono što bi moglo uskoro slijediti.

Priopćenje povodom suđenja historiji i pjesnicima u Haškom tribunalu

Haški tribunal, ne samo da je otvoreno, antisrpski pristrasan i krajnje ciničan, već je i odvratno smiješan. Takozvani međunarodni suci, papige zapadnih gospodara, koji su bahati i misle da se mogu iživljavati nad svim što je srpsko, počeli su optuženim Srbima pronalaziti „korijene njihove genocidnosti“.  Prvo su ih, devedesetih „pronašli“ u 'Načertaniju', a sada su se uhvatili Njegoša. Uopće ih nije stid, zarad njihove profesije, što evocirajući nešto intelektualno čije im značenje, kao i majmunima, apsolutno izmiče, što se usuđuju da svoju neizmjernu glupost javno obznane.

Ergo (dakle), ovi su papci „shvatili“ da je Njegoš, govoreći o poturicama, pripremao etničko čišćenje muslimana, pa čak i uživajući, tražio njihovo ubijanje. Ovi praznoglavci nemaju veze sa semantikom. On nije govorio o Srbima koji su se POMUSLIMANILI, nego o onima koji su se POTURČILI. Razlika je suštinska! Prelazak neke osobe na neku drugu vjeru, ne znači i gubljenje njenog nacionalnog identiteta. Ima Arapa koji su kršćani, a ostaju Arapi, Amerikanaca koji su muslimani, a ostaju Amerikanci, itd. Njegoš je govorio o onima koji su, ne samo primali tuđu vjeru, nego su se u svemu identificirali sa okupatorom, u ovom slučaju sa Turcima.

A izdajice vlastitog naroda su uvijek gori od okupatora. Njemački okupatori su se, na primjer, zgražavali nad ustaškim zločinima; najstrašniji ustaški koljači su poticali iz srpskih porodica. Tako svaki narod ima svoje poturice. Norvežani su imali svoje kvislinge, španjolci svoje petokolonaše, Francuzi kolaboracioniste, itd. I svi su se narodi borili protiv domaćih izdajica koji su surađivali sa okupatorima. Normalno je, dakle, da su i Srbi, koji su bili pet stoljeća pod turskom okupacijom, doživljavali poturčenja dijela Srba kao izdaju i da su se borili protiv onih koji su se u potpunosti priklonili okupatorima.

Sve u svemu, bilo bi dobro da se one skupo plaćene osobe, ograniče na zadatak koji su primili, na osudu Srba, a da svoje krvništvo ne šire na povijest i na pjesnike misleći da će tako udovoljiti svojim gospodarima koji, malo-malo, pa svojim „inteligentnim bombama“ prave genocide na nivou planete. Ali, ničija nije do zore i „kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.

Priopćenje o toku „narančaste revolucije“

„Narančasta revolucija“, na koju je ovaj kabinet u više navrata upozoravao, u punom je zamahu. Miloševićevska Srbija i sadašnja Ukrajina, modeli su po kojima se proizvode isprovocirani neredi u BiH. Cilj je više nego jasan. Suštinski i formalno ukinuti Republiku Srpsku. Protivljenje ovog entiteta ulasku u NATO i njegova orijentacija prema Rusiji, glavna je optužnica Zapada radi čega se ova „revolucija“ i sprovodi. Usput, po namjerama oslabljene velesile, predvodnika Zapada, BiH je predodređena da u njoj zavlada umjereni islam, ne onaj SDA-ovski i SDP-ovski, kako bi se njime moglo manipulirati protiv daljnjih integrativnih procesa Evropske Unije.

Sada otpadaju sve tvrdnje onih u RS, da vanjska opasnost više ne postoji i da je glavni problem za Srpsku loša ekonomska i socijalna situacija. Ovaj je kabinet, i to svi znaju, također, i to vrlo oštro, ukazivao na prisutne ekonomske i socijalne probleme, i svojih se ranijih stavova ne odriče. Ali smatra da je, u ovim trenucima, sadašnji ubistveni napad na RS i odbrana Republike od „međunarodne zajednice“, nešto što ima apsolutni prioritet nad svim ostalim problemima.

Otužno je to, što oni, koji po svaku cijenu žele da sruše sadašnju vlast, i koji se apsolutno oslanjaju na prljavu „narančastu revoluciju“ koja je u toku, ne žele da vide da „sa đavlom tikve sade“. I kada bi i uspjeli u svom naumu, cijena bi bila propast Republike Srpske. Ili možda misle da „Veliki brat“, koji je podržavao i podržava na desetine reakcionarnih režima u svijetu, želi na ovim područjima ekonomsku i socijalnu pravdu? A možda smatraju i da bi im svjetski Sotona besplatno pomagao u njihovom naumu? I konačno da li shvaćaju da, udružujući se sa otvorenim neprijateljima Republike Srpske, postaju izdajice svog naroda i svoje zemlje?