Začudo, nedavna smjena direktora RTRS-a, jedne od glavne poluge vlasti,
nije izazvala nikakvu posebnu reakciju javnosti. Dali je to zbog toga što mnogi
vjeruju da do stvarnih promjena u politici RTRS-a neće doći i da će ova
institucija i dalje ostati pod kontrolom vladajuće stranke, ili se možda bivši
direktor oteo tom utjecaju?
Što bilo da bilo, slijepo poltronstvo nekog medija više šteti nego što
koristi vlastima.
Ali je problem nekompetencije sredstava informiranja u Bosni i Hercegovini
mnogo širi i svodi se na slijedeće:
- U aktualnom periodu, suočeni smo sa brojnim javnim oblicima izražavanja i
prenošenja mržnje, te poticanja na zločine. Sve poruke koje uključuju
opravdanje etničke ili vjerske supremacije jedne grupe nad drugom, su neminovno
neetičke.
- U ovim godinama mediji su potisnuli svoju informativnu funkciju postavši
propagandno sredstvo, servis vlasti. Mnogi novinari su zaboravili da postoji
kodeks, obveza o točnom izvještavanju, i služe senzacionalizmu i izazivanju
etničke i vjerske mržnje. U tim novinarskim iskazima postoje dobri i loši momci. Dobri su naši,
oni nisu lažljivci, agresori, ubojice, pripadnici su „božjeg“ naroda. Drugi su
lažljivci, drugi čine zločine, iza drugih stoje mračne sile. Nesporno je, da
nacionalistička i/ili vjerska propaganda čiji su nositelji sredstva
informiranja, priprema i uvjetuje javno mnijenje protiv čovječnosti i
općeljudskih vrijednosti. To je priprema tragičnih događanja, onih koje smo
upoznali u prošlosti, i onih koji se najavljuju.
- Sa stajališta međunacionalnih sukoba, od ključnog značaja je i to, da se
u Bosni i Hercegovini, glavne političke snage ne mogu suglasiti o načinu
reforme informativnog sustava. Nastaju novi listovi, časopisi, radio i
televizijske stanice čiji je jedini cilj blaćenje drugih. Za mnoge medije je
nejasno tko su im vlasnici.
- I sami mediji su žrtve u kojima neki novinari koji, zbog nepristajanja na
redakcijske manipulacije, gube radna mjesta.
- Istina je danas postala
osnovna žrtva medijskog rata koji priprema stvarne sukobe na ovim područjima.
Medijski rat ne vode samo novinari, već se vodi kao dio različitih oblika
specijalnog rata. To je produžetak političkih konflikata, antagonizama i
priprema vojnih sukobljavanja.
- Mediji su postali žrtva
zlouporabe i zbog toga jer nemaju razvijene vlastite profesionalne standarde
rada, niti ekonomsko samoodržanje i političku neovisnost. U većini slučajeva su
to poslušnici vlasti i korišteni su kao glavno oružje propagande za
ostvarivanje političkih ciljeva za osvajanje teritorija, etnička čišćenja,
itd., ne videći u tome ništa strašno jer slijede ideje šovinističkog nemorala u
čijem kreiranju i sami sudjeluju.
Nema komentara:
Objavi komentar