N. N. (ime i
prezime poznato Kabinetu), borac I-ve kategorije, RVI VI-te kategorije, nosilac
Plakete predsjednika RS – pohvala za hrabrost 1993. godine, nosilac srebrne
Medalje za hrabrost 1993. godine za izvršenje borbenih zadataka u vojsci RS u
toku odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine.
Živi u I. N.
Sarajevu – naselje Pavlovac sa roditeljima u još nezavršenoj kući koju su
napravili kada su mu roditelji prodali stan koji su imali u Federaciji BH.
Roditelji mu
žive od očeve penzije. On sa dvoje maloljetne djece (dva đaka) 11 i 8 godina
živi od invalidnine od 120 KM i 79 KM ortopedskog dodatka.
Prijavljen je Zavodu za
zapošljavanje od kojeg nema nikakve koristi.
Od ranjavanja,
kada je ostao bez dijela noge, do danas preko deset puta je imao operacije
noge, ali i danas ima otvorenu ranu koja ne može da zaraste.
Kako obući
djecu, pripremiti za školu, obezbijediti knjige sa primanjima od 190 KM.
Ovo je jedno
od mnogobrojnih pisama koje Kabinet svakodnevno prima. Ubijeđeni smo, da ni u
Federaciji situacija sa borcima nije puno bolja.
Sve u svemu,
ti su ljudi, bez obzira kojoj naciji pripadali, bili u mnogo čemu debelo
prevareni. Mislili su da se bore za otadžbinu, a borili su se, u značajnoj
mjeri, za ratne profitere, mafiju, korumpirane političare, stečajne direktore,
i za prevarante svih vrsta. Umjesto da žive u građanskom društvu gdje će vjera
i nacija, kao unutar Europe kojoj toliko težimo, bude privatna stvar svakog
pojedinca, vegetiraju u duboko podijeljenoj feudalnoj državi gdje nacionalni
voždovi određuju sudbinu naroda, uvalivši ih u nezaposlenost, sivu i crnu
ekonomiju i bezperspektivnost.
Zato možemo
slobodno reći: „Borci, invalidi, penzioneri, studenti, nezaposleni, i pojedinci
ma koje nacije bili, u oba entiteta, ujedinite se!“
Nema komentara:
Objavi komentar