U BiH se ništa ne događa
osim privida. Vrhovne političke kabadahije izmišljaju holivudske scenarije na
temu: ljubav-mržnja, kako bi na sebe svratili pažnju. Toliko su se isprepleli,
da se više ne zna ni tko s kim, ni tko koga. Sulejman i Fahrudin, uz pomoć
obavještajnih podataka MZ, hoće da se riješe „Iranca“ Bakira. Vjerojatno će im
se u tome pridružiti i Željko. Zlatko, sa svojom partijom na izdisaju, završit
će, kao i Sven, u nekoj međunarodnoj organizaciji. MMF, koji suštinski još nije
doveo ni BiH ni entitete do potpunog dužničkog ropstva, ističe da je u ovoj
zemlji sve u redu i da ona može i dalje nešto malo posuđivati kao bi namirila
nezasitnu i jalovu budžetsku klasu. Mile govori da hoće da smijeni Mirka, pa će
se to vjerojatno završiti kao i sa Zlatkom. Valentin tvrdi kako je Bolji
Entitet stvarno bolji; još samo kad ne bi bilo onih par secesionista. Dva Mladena,
jedan „Britanac“, a drugi „novopečeni Amer“ su se udružila u stavu da je
opasnost iz Sarajeva po Srpsku šarena laža.
Za to vrijeme, narod
vegetira, a ne gladuje, pošto mu kabadahije omogućuju minimalnu MMF-ovsku
socijalu. U Boljem Entitetu, šezdeset posto (60%) penzionera (140.000) pokušava
da živi prosječno od dvjesto (200) maraka mjesečno. Dobit će tri posto (3%)
povećanja, što znači šest (6) maraka za mjesec dana. Privredna aktivnost se
poboljšala, ali nezaposlenost, kao i u Federaciji, ostaje iznad četrdeset posto
(40%). Siva ekonomija prevladava, a pljačkaške privatizacije i javne nabavke se
ne procesuiraju. Još uvijek jedna petina življa u BiH vegetira sa manje od tri
marke dnevno. Do izbora će se pare za one najugroženije još i moći posuđivati,
ali nakon toga ćemo završiti u potpunom kolonijalnom ropstvu. Tada će već biti
svejedno, i ako narod tako odluči, koja će od dosadašnjih vladajućih stranaka
biti na vlasti.
Nema komentara:
Objavi komentar