Priopćenje povodom smjene Dragana Davidovića, direktora RTRS-a

Začudo, nedavna smjena direktora RTRS-a, jedne od glavne poluge vlasti, nije izazvala nikakvu posebnu reakciju javnosti. Dali je to zbog toga što mnogi vjeruju da do stvarnih promjena u politici RTRS-a neće doći i da će ova institucija i dalje ostati pod kontrolom vladajuće stranke, ili se možda bivši direktor oteo tom utjecaju?

Što bilo da bilo, slijepo poltronstvo nekog medija više šteti nego što koristi vlastima.

Ali je problem nekompetencije sredstava informiranja u Bosni i Hercegovini mnogo širi i svodi se na slijedeće:

- U aktualnom periodu, suočeni smo sa brojnim javnim oblicima izražavanja i prenošenja mržnje, te poticanja na zločine. Sve poruke koje uključuju opravdanje etničke ili vjerske supremacije jedne grupe nad drugom, su neminovno neetičke.

- U ovim godinama mediji su potisnuli svoju informativnu funkciju postavši propagandno sredstvo, servis vlasti. Mnogi novinari su zaboravili da postoji kodeks, obveza o točnom izvještavanju, i služe senzacionalizmu i izazivanju etničke i vjerske mržnje. U tim novinarskim iskazima  postoje dobri i loši momci. Dobri su naši, oni nisu lažljivci, agresori, ubojice, pripadnici su „božjeg“ naroda. Drugi su lažljivci, drugi čine zločine, iza drugih stoje mračne sile. Nesporno je, da nacionalistička i/ili vjerska propaganda čiji su nositelji sredstva informiranja, priprema i uvjetuje javno mnijenje protiv čovječnosti i općeljudskih vrijednosti. To je priprema tragičnih događanja, onih koje smo upoznali u prošlosti, i onih koji se najavljuju.

- Sa stajališta međunacionalnih sukoba, od ključnog značaja je i to, da se u Bosni i Hercegovini, glavne političke snage ne mogu suglasiti o načinu reforme informativnog sustava. Nastaju novi listovi, časopisi, radio i televizijske stanice čiji je jedini cilj blaćenje drugih. Za mnoge medije je nejasno tko su im vlasnici.

- I sami mediji su žrtve u kojima neki novinari koji, zbog nepristajanja na redakcijske manipulacije, gube radna mjesta.

- Istina je danas postala osnovna žrtva medijskog rata koji priprema stvarne sukobe na ovim područjima. Medijski rat ne vode samo novinari, već se vodi kao dio različitih oblika specijalnog rata. To je produžetak političkih konflikata, antagonizama i priprema vojnih sukobljavanja.

- Mediji su postali žrtva zlouporabe i zbog toga jer nemaju razvijene vlastite profesionalne standarde rada, niti ekonomsko samoodržanje i političku neovisnost. U većini slučajeva su to poslušnici vlasti i korišteni su kao glavno oružje propagande za ostvarivanje političkih ciljeva za osvajanje teritorija, etnička čišćenja, itd., ne videći u tome ništa strašno jer slijede ideje šovinističkog nemorala u čijem kreiranju i sami sudjeluju.

Povodom položaja boračke populacije

N. N. (ime i prezime poznato Kabinetu), borac I-ve kategorije, RVI VI-te kategorije, nosilac Plakete predsjednika RS – pohvala za hrabrost 1993. godine, nosilac srebrne Medalje za hrabrost 1993. godine za izvršenje borbenih zadataka u vojsci RS u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine.

Živi u I. N. Sarajevu – naselje Pavlovac sa roditeljima u još nezavršenoj kući koju su napravili kada su mu roditelji prodali stan koji su imali u Federaciji BH.

Roditelji mu žive od očeve penzije. On sa dvoje maloljetne djece (dva đaka) 11 i 8 godina živi od invalidnine od 120 KM i 79 KM ortopedskog dodatka.

Prijavljen je Zavodu za zapošljavanje od kojeg nema nikakve koristi.

Od ranjavanja, kada je ostao bez dijela noge, do danas preko deset puta je imao operacije noge, ali i danas ima otvorenu ranu koja ne može da zaraste.

Kako obući djecu, pripremiti za školu, obezbijediti knjige sa primanjima od 190 KM.

Ovo je jedno od mnogobrojnih pisama koje Kabinet svakodnevno prima. Ubijeđeni smo, da ni u Federaciji situacija sa borcima nije puno bolja.

Sve u svemu, ti su ljudi, bez obzira kojoj naciji pripadali, bili u mnogo čemu debelo prevareni. Mislili su da se bore za otadžbinu, a borili su se, u značajnoj mjeri, za ratne profitere, mafiju, korumpirane političare, stečajne direktore, i za prevarante svih vrsta. Umjesto da žive u građanskom društvu gdje će vjera i nacija, kao unutar Europe kojoj toliko težimo, bude privatna stvar svakog pojedinca, vegetiraju u duboko podijeljenoj feudalnoj državi gdje nacionalni voždovi određuju sudbinu naroda, uvalivši ih u nezaposlenost, sivu i crnu ekonomiju i bezperspektivnost.

Zato možemo slobodno reći: „Borci, invalidi, penzioneri, studenti, nezaposleni, i pojedinci ma koje nacije bili, u oba entiteta, ujedinite se!“ 

Povodom odbijanja bošnjačkog amandmana u Vijeću naroda o povrijedi vitalnog nacionalnog interesa glede groblja

Jučer, u Vijeću naroda RS, nije prošao bošnjački amandman na član 6 Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti. Iako je Međureligijsko vijeće, sastavljeno od predstavnika jevreja, muslimana, katolika i pravoslavaca, podržalo bošnjački stav, entitetske vlasti su to ignorirale.

Analizom člana 6 spomenutog zakona, pokazuje se, da je to većim dijelom jedan suhoparan, birokratski tekst koji kao da izražava strah vlasti od teorijski nepoželjnih posljedica prakse Bošnjaka u tom domenu, pa puše i na hladno. Izgleda da vlasti posebno zaziru od tekstova na nadgrobnim spomenicima o čemu odlučuju porodice umrlih.

Vlastima se mora kazati da one ne mogu staviti pod kontrolu religijsku kulturu, vjerske običaje nekog naroda. Vjerske zajednice Bošnjaka, kao i ostalih naroda, imaju pravo upravljanja i propisivanja procedura, uslova i načina sahrane umrlih u skladu sa svojim normama i praksama na grobljima koja su u njihovom vlasništvu ili su im dana na upravljanje i održavanje.

Za nadati se, da će posebno oformljena komisija Vijeća naroda u dijalogu sa vlastima, a uz malo dobre volje, obostrano izražene, pronaći ovaj put ono rješenje koje neće povrijediti interes i osjećanja Bošnjaka, a ni staviti u pitanje interese komunalnih vlasti.

Bosna i Hercegovina – država s banditskom podlogom

Razbijanjem Jugoslavije i prestankom ratova (1991-96), stvoreno je niz državica sa izrazito nacional - vjersko šovinističkim strukturama.

U privrednom smislu, sprovođena je zapadna neokolonijalna politika što znači slijedeće:

- Usitnjavanje ekonomski održivih država u male državice

- Nasilna privatizacija društvene svojine

- Favoriziranje političko-mafijaških struktura za koje se, po iskustvu zna da će upropastiti privredu i stvoriti banditske feudalno – rano kapitalističke odnose

- Favoriziranje budžetske klase koja, ne imajući privrednu podlogu, prisiljena je da traži zajmove od svjetskih monetarnih institucija tako da dotične države nužno zapadaju u dužničko ropstvo. Tako je 18 milijardi duga bivše Jugoslavije pretvoreno u 180 milijardi duga novonastalih banana – državica.

Zbog specifičnih političko – ideološko – vjersko nacionalšovinističkih razloga, BiH je prednjačila u ovom degenerativnom procesu.

Tako je stvorena jedna monstrum država čija je osnova „đavolje trojstvo“: sprega dijela političkih elita, mafije i dijela protektoratske međunarodne zajednice.

Iza krinke obrane nacionalnih interesa, koja, uzgred rečeno, ima Dejton za podlogu, stvorene su čvrste banditske temeljne strukture kojih je osnovno djelovanje pljačka vlastite zemlje i naroda i korupcija.

Ovaj je „đavolji sistem“ bio toliko „uspješan“, da je čitava BiH populacija postala patološka gdje se korupcija, pljačka, te siva i crna ekonomija, smatraju normalnim i poželjnim načinom života.

Rezultat je poznat: više od 40% nezaposlenih, više od 30% onih koji formalno rade, godinama ne primaju plaće, niti im se uplaćuju doprinosi, veliki privredni sistemi su opljačkani i uništeni, mali akcionari obespravljeni privatizacijom, jedna petina ljudi živi sa manje od 3 marke dnevno, 60% penzionera živi sa prosječnom penzijom od 200 maraka, stručnjaci bježe u inozemstvo, a 75% mladih bi odmah napustilo zemlju kada bi imali gdje otići.

Istovjetno sa situacijom u neokolonijalnim područjima nerazvijenih zemalja, u pljački zemlje i naroda u BiH učestvuje sve strukture postojećeg establišmenta:

- Parlamentarna vlast čije zakonsko djelovanje omogućuje, u različitim vidovima, ovu patologiju.

- Izvršna vlast gdje je kriminalitet, uključujući korupciju, najizrazitiji.

- Sudska vlast, uključujući tužilaštva, koja suštinski ništa ne radi da bi se kriminalci procesuirali i koji je, figurativno rečeno, postala privatna agencija političko-mafijaških struktura.

- Ali, nemojmo se čuditi. Pošto je kriminalno djelovanje infrastruktura legalnog sistema, onda kriminalne radnje i ne mogu biti istinski sankcionirane.

Sam sistem kao oblik vladavine je neo-feudalni, gdje politički bogovi-feudalci, uz pomoć represivnih aparata države, vladaju ekonomijom koja time postaje neefikasna i pljačkaška.

Sve u svemu, nema ni jednog dijela vladajućeg institucionalnog sistema koji bi bio nevin u pogledu ovog kriminalnog i patološkog ustrojstva.

           

Jedan od klasičnih pljačkanja Republike Srpske u privatizaciji je bio taj da su tajkuni koji su najčešće starom deviznom štednjom kupovali državni dio kapitala. Ulazili su u ta preduzeća sa svojim firmama a nove su firme kupovali budzašto. Samo jedan primjer. Što se tiče Jelšingrada, odgovorna su lica imovinu vrijednu preko 17 miliona prodali za 680 hiljada maraka. Ovi mafijaši su sve prihode su prisvajali sebi a sve troškove su stavljali na teret tih privrednih društava čiji su bili vlasnici.

Pored profitera i mafijaša drugih vrsta, kod nas je stvorena nova vrst devijanata: stečajna mafija.

Iako je zakonom precizirano da stečajni upravnik može da vodi stečaj u najviše dva, pojedini stečajni upravnici vode postupak i u više od deset preduzeća.  Kako su mediji preneli 10. 05. 2010: "Kao 'najsposobniji' stečajni upravnici izdvojili su se Radomir Jokić, koji ovaj postupak vodi u čak 18 posrnulih preduzeća i Lazo Đurđević, koji sjedi u 14 stečajnih fotelja.

U ovim troškovima, značajno je učešće naknada sudionicima u postupku, a među njima najviše profitiraju stečajni upravnici. Plata stečajnog upravnika regulirana je u vidu mjesečnih naknada i nagrada. Ona može iznositi i do dvije prosječne plaće u Federaciji, a u Republici Srpskoj do tri.

Za neuplaćene doprinose radnicima u stečajnom postupku novca - nema. Ono za što ga, pak, ima i više nego dovoljno, jeste podmirivanje troškova stečajnog postupka, koji troškovi sa nemalim procentom učestvuju u raspodjeli stečajne mase.  Procenti u Republici Srpskoj zaprepašćuju – za stečajni postupak “GP pobjeda”, učešće troškova stečaja u ukupnim prihodima ostvarenim u stečajnom postupku iznosi 89 %, za “TTP Sana” d.o.o. 85 %, za “Lilija” a.d. 42 %, za “Cicelj” a.d. Čajniče 46 %, za “KP Čistoća” a.d. 42 %, za “GP Mrakovica”, itd.

U idealnom svijetu zakonodavstva, svrsishodnost stečaja je nepobitna – njegovi osnovni ciljevi su namirenje povjerilaca i eliminiranje dužnika kako bi se resursi neprofitabilnih preduzeća preusmjerili tamo gdje će biti korisno upotrijebljeni.

U stvarnom svijetu, namirenje povjerilaca, te eliminiranje dužnika sporadična su nuspojava stečaja. Na tu činjenicu najbolje ukazuje analiza Izvještaja revizije učinka stečajnih postupaka u Republici Srpskoj od prošle 2012. godine, koji indiciraju poražavajuće rezultate stečaja. Od ukupnih potraživanja priznatih tokom postupka, koja iznose 84 %, naplati se tek 21 %.

Ovi podaci i ove cifre većini ljudi znače malo; kada se, međutim, pretvore u konkretne iznose, to znači da je, na primjer, za Fond zdravstvenog osiguranja RS od priznatih skoro 12 miliona naplaćeno tek nepunih 1.7 miliona, za Fond PIO od priznatih 49 miliona naplaćeno 8 miliona, za Poreznu upravu RS od priznatih 135 miliona – naplaćeno svega 10. Ukupno gledano, to predstavlja razliku od gotovo 180 miliona KM na štetu države, ali još veću personalnu štetu radnicima čiji doprinosi najčešće ulaze u navedeni iznos nenaplaćenih potraživanja od Fondova.

Unutar ove problematike, trebalo bi ukinuti većinu stečajnih postupaka i provesti krivične postupke protiv dokazanih kriminalaca.

---------------

Konkretna situacija u RS

Ovo stanje moralne bijede u kojoj se nalazi naš politički sistem gdje se opozicija i pozicija svakodnevno međusobno optužuju za kojekakve kriminalne radnje je rezultat patološkog, feudalno razbojničkog sistema sa primjesama prvobitnog divljeg kapitalizma. Nije dakle stvar u tome da na vlast dođe ova ili ona politička stranka, nego da na vlast dođe ona snaga, onaj pokret koji će imati revolucionaran program. To znači korjenita izmjena sistema gdje će ekonomija biti gospodar, a politika sluga.

Da bi se to sprovelo, treba uništiti, ili prevazići, političko mafijašku podlogu sadašnjih odnosa.

Ponavljam svoj prijedlog iznesen u više navrata u medijima, da za djelomično ozdravljenje sadašnjeg trenutka, i sa izgledima na neku budućnost, treba napraviti tehničku, koncentracionu  vladu ujedinjene pozicije i opozicije.

Isto tako treba da se, u tom kontekstu, sastanu najviđeniji poslovni ljudi iz zemlje i inozemstva sa solidnim kapitalom, i da, u suradnji s takvom vladom i programom, strategijom razvoja odobre dugoročan zajam RS-u od najmanje milijardu maraka, i da početak radikalne društvene reforme prođe bezbolno.

Ako to već ne ide, sadašnja vlast bi trebalo da pozove sve one koji su se od Dejtona do danas vološebno obogatili i da ih ubijedi, na svaki način, da svojim kapitalom pomognu RS-u uz, naravno, adekvatan program strategije privrednog razvoja.

Postoje čvrste indikacije da će se nešto slično, i represivno, pokušati u proljeće slijedeće godine, ali upozoravam vlasti, da će tada biti kasno za bilo što ozbiljnije. Povrh svega, to će se shvatiti kao predizborni manevar, i krajnji efekt može biti suprotan od očekivanog.

Priopćenje povodom aktualne političke i ekonomske situacije u BiH

U BiH se ništa ne događa osim privida. Vrhovne političke kabadahije izmišljaju holivudske scenarije na temu: ljubav-mržnja, kako bi na sebe svratili pažnju. Toliko su se isprepleli, da se više ne zna ni tko s kim, ni tko koga. Sulejman i Fahrudin, uz pomoć obavještajnih podataka MZ, hoće da se riješe „Iranca“ Bakira. Vjerojatno će im se u tome pridružiti i Željko. Zlatko, sa svojom partijom na izdisaju, završit će, kao i Sven, u nekoj međunarodnoj organizaciji. MMF, koji suštinski još nije doveo ni BiH ni entitete do potpunog dužničkog ropstva, ističe da je u ovoj zemlji sve u redu i da ona može i dalje nešto malo posuđivati kao bi namirila nezasitnu i jalovu budžetsku klasu. Mile govori da hoće da smijeni Mirka, pa će se to vjerojatno završiti kao i sa Zlatkom. Valentin tvrdi kako je Bolji Entitet stvarno bolji; još samo kad ne bi bilo onih par secesionista. Dva Mladena, jedan „Britanac“, a drugi „novopečeni Amer“ su se udružila u stavu da je opasnost iz Sarajeva po Srpsku šarena laža.

Za to vrijeme, narod vegetira, a ne gladuje, pošto mu kabadahije omogućuju minimalnu MMF-ovsku socijalu. U Boljem Entitetu, šezdeset posto (60%) penzionera (140.000) pokušava da živi prosječno od dvjesto (200) maraka mjesečno. Dobit će tri posto (3%) povećanja, što znači šest (6) maraka za mjesec dana. Privredna aktivnost se poboljšala, ali nezaposlenost, kao i u Federaciji, ostaje iznad četrdeset posto (40%). Siva ekonomija prevladava, a pljačkaške privatizacije i javne nabavke se ne procesuiraju. Još uvijek jedna petina življa u BiH vegetira sa manje od tri marke dnevno. Do izbora će se pare za one najugroženije još i moći posuđivati, ali nakon toga ćemo završiti u potpunom kolonijalnom ropstvu. Tada će već biti svejedno, i ako narod tako odluči, koja će od dosadašnjih vladajućih stranaka biti na vlasti.

Priopćenje povodom izjave radnika iz Novog Goražda da bi prodaja jedne fabrike privrednicima iz Federacije predstavljala izdaju nacionalnih interesa

Bosna i Hercegovina nije samo „Tamni vilajet“ već i područje endemske gluposti, idiotizma, koji na „patriotskoj“ osnovi „junački“ prkosi čitavom svijetu i XXI stoljeću.

Elem, javljaju mediji, u Novom Goraždu je „uspješno“ ostvarena još jedna od pljačkaških privatizacija. Radi se o Tvornici mašina koju je prije deset godina neki tip kupio za sitne pare, odnio sve što je vrijedilo, uvalio tu fabriku u dugove i „ispario“. Sama po sebi, ova informacija nije vrijedna nikakve pažnje jer predstavlja dio istovjetne statistike na koju smo odavno navikli i radi koje narod aktualno gladuje.

Međutim, stotinjak radnika koji su ostali bez posla, izgleda da uopće zbog toga nisu zabrinuti. Njih muče „patriotske“ brige. Naime, Bobar banka koja je nakon stečaja postala vlasnik propalog objekta, hoće da ga proda, „vjerovali ili ne“, biznismenima iz Federalnog Goražda, dakle iz Federacije. Takav čin bi, po navodima intervjuiranih, bio ravan nacionalnoj izdaji, odnosno izdaji srpstva!? Evo i dijela nekih izjava:

 „Za ovu opštinu je poginulo više od 300 boraca, a više stotina boraca je ranjeno. Sasvim je prirodno i logično očekivati da Vlada Republike Srpske ili neko od privrednika iz Srpske kupi zemljište i Fabriku mašina umjesto nekih privrednika iz Federacije. To bi moglo da ugrozi naše nacionalne interese na ovim prostorima”, kaže Momo Lorić, predsjednik BORS Novo Goražde.“

Dakle, ovakve hipokrizijske „patriote“ ne brine to što ih je upravo Srbin opljačkao („Neka ga, naš je“), a ne „neki privrednici iz Federacije“. Ne brine ih ni to što dosta srpskih radnika iz Novog Goražda radi u „stravičnom antisrpskom“ Federalnom Goraždu i tamo zarađuju kruh svakodnevni za sebe i svoje porodice, jer su, čini se, za „istinske srpske patriote“, oni koji rade u Federaciji „očito izdajice srpskih nacionalnih interesa“. Čudno je jedino što još nisu i vlasnika Bobar banke proglasili izdajicom srpskog naroda.

Ali, ostavimo se ironije. Sve dok osnovni atributi feudalizma: nacija, teritorij i lokalni interes, budu prvenstveni činioci privrednog razvoja, od ekonomije nema ništa. Marx veli da građanska ekonomija ruši sve moguće granice protoku ljudi, kapitala i robe. I to posvuda, a posebno u Europi kojoj mi navodno težimo. I dok se kod nas to ne počne ostvarivati, neće biti ništa ni od BiH, ni od Federacije, a ni od republike Srpske Srpske.

Čestitka povodom proslave jevrejske Nove godine 5774.

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki, povodom Nove godine 5774. upućuje sljedeću čestitku svim pripadnicima jevrejskih zajednica u Bosni i Hercegovini i van nje.

Sretna Nova godina 5774.

U ime svih članova Kabineta i u svoje osobno ime, svim pripadnicima jevrejskih zajednica u BiH i van BiH želim sretnu Novu godinu 5774., koja simbolizira ne samo početak nove kalendarske godine nego i desetodnevnog preispitivanja vlastitih činjenja, tijekom protekle godine.

Želim da Vam Nova godina 5774. bude godina mira, razumijevanja i napretka na svim poljima.

L'shanah tovah tikatev v'taihatem!

Emil Vlajki, dopredsjednik Republike Srpske