Sadašnji ambasador u
odlasku rekao je nekoliko bitnih stvari za sve nas u Republici Srpskoj. Prvo je
kazao ono što se moglo i pretpostaviti, da politika koju je vodio nije bila
njegova osobna, već da je primao instrukcije iz Vašingtona. To znači da se
nemamo čemu nadati ni u buduće.
Ili, ipak imamo? Naime, u
svom periodu malo dužeg odlaženja, posjetio je u Banjaluci najjaču opozicionu
stranku s kojom je, izuzetno prijateljski, poduže opušteno čavrljao. Nakon
toga, predsjednik te stranke je izjavio kako su se odnosi te iste sa „Velikim
Bratom“ znatno poboljšali.
Kada se to prevede, to
znači da predstavnici „Velikog Brata“ koji upravljaju u ime „međunarodne
zajednice“, neće ubuduće više bezrazložno desetkovati SDS kadrove, niti ih
stavljati u zatvor, niti im oduzimati, bez ikakvog razloga, građanska prava, i
tome slično. To isto znači, da ako SDS dođe na vlast na slijedećim izborima, da
će ostvariti punu, plodonosnu suradnju sa dobrodušnim „Ujka Samom“.
I tako se rješava enigma
skorašnjeg priopćenja ove velike stranke gdje se tvrdilo da Republici Srpskoj
više ne prijeti nikakva vanjska opasnost! Za pretpostaviti je, da je ova nova,
„ne-karadžićevska“ postava spomenute stranke vidjela da se sa „rogatim ne valja
bosti“, pa je sa Amerima našla zajednički jezik. Bilo bi ipak, možda dobro da i
šira javnost bude upoznata sa ovim (ne)formalnim dilom.
Ima još jedna stvarčica
koja je za spomenuti. Odlazeći ambasador je spomenuo kako se prilikom nedavne
posjete Banjaluci nije htio sastati sa Predsjednikom RS zbog toga što ovaj
posljednji jedno kaže u razgovorima sa Amerima, a onda javno izjavljuje nešto
sasvim drugo! Stvarno, to nije lijepo od Predsjednika. On bi trebalo da nešto
nauči od ove velike zemlje koja je toliko principijelna, da „nikada nije imala
ni duple standarde, ni duplu (multipnu) retoriku“ osim, naravno, kada je to u
njenom nacionalnom interesu. Primjeri za ovaj posljednji iskaz stali bi jedva u
nekoliko tomova knjiga.
