srijeda, 7. kolovoza 2013.

Priopćenje povodom izjave SDS-a o „fiktivnim“ vanjskim neprijateljima RS



Najjača opoziciona stranka nanovo ističe svoju nebuloznu tezu o nepostojanju vanjske ugroženosti za Republiku Srpsku. Tvrdi se kako je ugroženost izvana politička fatamorgana, fiktivni, nepostojeći neprijatelj i slično. Za tu stranku, neki intelektualci i novinski krugovi koji to rade, čine to jedino zato kako bi se maskirala nesposobnost aktualne vlasti koja je postala antinarodna.

Ovakva, više puta ponovljena, isključivost, da ne kažemo ideološko slijepilo, na velika vrata nesvjesno (???) ugrožava većinski narod u RS i utire put prekrajanju historije, sadašnjosti i budućnosti ove Republike. Pogledajmo činjenice CJELINE DJELOVANJA „fiktivnog, fantomskog vanjskog neprijatelja“:

- BiH je službeno protektorat takozvane međunarodne zajednice koja se, pretežno, svodi na Zapad.
- Po tom osnovu, na ovom području su NATO trupe, MZ administracija i policija.
- Od međunarodne „pomoći“ BiH, za RS je dato svega 17%.
- NATO je bombardirao RS i Srbiju, i jedino njih, tijekom posljednje dvije decenije.
- Zapad je intenzivno demonizirao Srbe, i jedino njih, a to i dalje radi.
- Da bi to efikasno radio, pored medijske propagande, osnovao je i svoje sudove u inozemstvu i u zemlji koji suštinski i kvantitativno sude JEDINO Srbima.
- U isto vrijeme, oslobađaju se bilo kakve odgovornosti one koji su počinili zločine nad Srbima: u Srebrenici od 92-95, u „Oluji“, u Dobrovoljačkoj, za masakr u Tuzlanskoj koloni, za zločine nad Srbima na Kosmetu, i da ne nabrajamo.
- Visoki predstavnici, pozivajući se na Bonska ovlaštenja, desetkovali su političke, demokratski izabrane kadrove RS.
- Isto su tako lišavali slobode na stotine nevinih ljudi u RS, oduzimali im građanska prava, premlaćivali civilna lica i pravoslavne svećenike.
- Za Zapad ne postoje srpske žrtve koje se puževski sporo identificiraju, a ne priznaju se ni onih (više od) 500 (petsto) logora za Srbe koji su postojali na teritoriji BiH od 92-95.
- Srbiji je na silu oduzeto 15% njenog teritorija i od toga je napravljena druga albanska država.
- Razbijena je Jugoslavija na etničkim principima, Albancima na Kosmetu koji je bio međunarodno priznat integralni dio Srbije, dozvoljeno je da se osamostale, ali Srbima u BiH, koji praktično imaju svoju državu, se to ne dozvoljava.
- Strani ambasadori u BiH, otvoreno, preko pojedinih medija u RS, zovu narod da zbace sadašnju vlast u Republici Srpskoj.
- Izrežirani protesti u Federaciji koji su se pretvorili u talačku krizu, bili su predstavljeni od stranih zvaničnika u BiH kao „autentičan glas naroda“, iako je samo jedna nacija učestvovala u tome.
- U Hrvatskoj, na primjer (i u drugim zemljama EU), javno izrečene uvrijede na račun visokih predstavnika vlasti, sudski se sankcioniraju. Kako bi tek prošli oni koji krajnje svjesno lijepe plakate na javnim mjestima gdje se vlasti, paušalno, bez pravno verificiranih dokaza, nazivaju najtežim kriminalcima?!
- Što se krije iza zapadnih projekata o regionalizaciji BiH (o razbijanju RS na više dijelova), o stvaranju unitarne države BiH, o nepodobnosti aktualnog rukovodstva RS „koji koči napredak BiH“, što se krije iza novih prijetnji Bonskim ovlaštenjima rukovodstvu RS, i slično?
- Zapad je u svijetu organizirao na desetine „narančastih revolucija“ (državnih udara, posebno u Latinskoj Americi). Spomenimo samo pokušaj puča u Italiji zbog KPI pedesetih,  Čile 1973., Srbiju 2000., Ukrajinu od 2006. do danas, pokušaje  puča u Bjelorusiji, itd.

OVE SU ČINJENICE TEK MANJI DIO ONOGA ŠTO BI SE MOGLO NAPISATI. Najjača opoziciona stranka ipak ima u nečemu pravo. Stranci nisu nikakva VANJSKA opasnost. Oni već vladaju ovim prostorima, drže BiH u neokolonijalnom položaju (protektorat), eksploatiraju njene resurse preko silom nametnutih pljačkaških privatizacija, stimuliraju dužničko ropstvo i, posebno, SVAKODNEVNO PRIJETE Republici Srpskoj i ocrnjuju je preko izvještaja UN i EU.