Jučer je jedna parlamentarna komisija BiH konstatirala
kako se stanje u ovoj zemlji pogoršalo, posebno zbog povećane korupcije. Ova je
dijagnoza apsolutno netočna, birokratska, i bila bi smiješna da nije tragična.
Drugačije rečeno, korupcija nije u usponu već je u temeljima cjelokupnog
društva. Ne sporeći poštenje i profesionalizam mnogih djelatnika, korupcija je
postala dio zraka kojeg udišemo, dio našeg genskog koda. Bez nje se praktično
ne mogu dobiti iole značajniji administrativni papiri, na osnovu nje se
dobivaju ocjene unutar školskog sistema, kupuju se radna mjesta, osigurava se
bolja zdravstvena njega, omogućava nesmetano funkcioniranje kompleksnog
pljačkaškog, mafijaškog sistema. Korupcija je kao patologija zahvatila sve
slojeve stanovništva u toj mjeri da je postala normalna, a svaki pokušaj anti
korupcijskog djelovanja tretira se kao patologija. Nikakve komisije i njihove
konstatacije tu ne mogu pomoći. Jer svi smo mi taoci refeudaliziranih, anti
građanskih odnosa koji vladaju našim životima, te u tom smislu kaskamo za
Europom puna dva stoljeća. I tako će i dalje biti sve dok razmišljamo o našim,
nacionalistički nastrojenim, političkim liderima kao o dobrim i lošim bogovima
od kojih nam ovisi sudbina. Oni ne haju za principe gospodarstva, ekonomije,
niti o tome išta znaju. Pa kao neznalice i nesposobni, uspostavljaju tek privid
građanskih odnosa. A pošto to ne može funkcionirati na pravi način, onda
uspostavljaju sisteme korupcije kao „pogonsko gorivo“, kao drogu koja nas
istovremeno održava i uništava. I tako taj degenerirani sistem, ta karikatura
od sistema, postaje loša beskonačnost, tamni vilajet, crna rupa europskog
podneblja.
