Elem, nije trebalo dugo, pa da se naše jučerašnje
kabinetsko priopćenje materijalizira u svom tragično karikaturalnom, dejtonsko
antigrađanskom izdanju. Naime, povodom zahtjeva Emira (Nemanje) Kusturice za
uslugama ministarstva vojske glede snimanja njegovog filma, javio se član
Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Rekao je da je protiv tog zahtjeva zato
što je Kusturica izdajica njegovog (Bošnjačkog) naroda!!! Dakle, gospodin
Izetbegović, kao član najvišeg političkog tijela BiH, nije uzeo u obzir
interese BiH koji bi bili ojačani s obzirom na Kusturičinu reputaciju u
svijetu. Naprotiv, on je nastupio isključivo kao predstavnik svog naroda koji
ima nešto protiv jednog bivšeg sunarodnjaka.
Ovdje se nećemo baviti moraliziranjem govoreći o tome
kako su Izetbegoviću i njegovoj stranci SDA puna usta građanskog društva, a ono
što žele je ustvari je etabliranje (u) BiH (kao) njihove, posebne, nacionalno
vjerske zajednice. Dejtonska realnost je upravo takva bazirana na
Bošnjačko-Hrvatsko-Srpskim odnosima, i može se jedino evolutivno mijenjati,
nikako drugačije, nikakvim dekretima i nasilnim unitarizacijama.
Ovim se želi reći slijedeće. Naš Kabinet je u nekoliko
navrata iznio tezu o HISTORIJSKOM KOMPROMISU unutar BiH o čemu su, u izravnim
kontaktima, upoznati i važni inozemni čimbenici kojima je ova teza bila krajnje
interesantna. Trebalo bi dakle, da predstavnici triju konstitutivnih naroda sjednu
za stol izuzeti od stranog uplitanja. Da kažu jedni drugima, bez vrijeđanja i
etiketiranja, tko što želi i da nađu kompromis oko toga. Da utvrde, koji bi
zajednički projekti, posebno ekonomske i socijalne prirode, bili korisni za
napredak BiH. Da postupno počnemo graditi novo zajedništvo bazirano na
ravnopravnosti naših triju etničkih zajednica.
Nitko ne želi da se, po svaku cijenu, kotariše Bosne i
Hercegovine. U stoljeću karakteriziranom po stvaranju mega političko-ekonomskih
zajednica, bilo kakvo usitnjavanje bila bi ludost. Ali nijedan narod se ne može
prisiliti da živi sa drugim narodima, ako mu se stalno „nabija na nos“ da je
četničko-genocidan, džamahirijsko-teroristički, ili ustaški. Počnimo izlaziti
konačno iz etno-feudalnih okvira, okanimo se jezika mržnje i krenimo u XXI
stoljeće gdje je politika sluga ekonomije, a ne kao kod nas, obrnuto.
