Najjača opoziciona stranka nanovo ističe svoju
nebuloznu tezu o nepostojanju vanjske ugroženosti za Republiku Srpsku. Tvrdi se
kako je ugroženost izvana politička fatamorgana, fiktivni, nepostojeći
neprijatelj i slično. Za tu stranku, neki intelektualci i novinski krugovi koji
to rade, čine to jedino zato kako bi se maskirala nesposobnost aktualne vlasti
koja je postala antinarodna.
Ovakva, više puta ponovljena, isključivost, da ne
kažemo ideološko slijepilo, na velika vrata nesvjesno (???) ugrožava većinski
narod u RS i utire put prekrajanju historije, sadašnjosti i budućnosti ove
Republike. Pogledajmo činjenice CJELINE DJELOVANJA „fiktivnog, fantomskog
vanjskog neprijatelja“:
- BiH je službeno protektorat takozvane međunarodne zajednice koja se,
pretežno, svodi na Zapad.
- Po tom osnovu, na
ovom području su NATO trupe, MZ administracija i policija.
- Od međunarodne
„pomoći“ BiH, za RS je dato svega 17%.
- NATO je bombardirao
RS i Srbiju, i jedino njih, tijekom posljednje dvije decenije.
- Zapad je intenzivno
demonizirao Srbe, i jedino njih, a to i dalje radi.
- Da bi to efikasno radio, pored medijske propagande, osnovao je i
svoje sudove u inozemstvu i u zemlji koji suštinski i kvantitativno sude JEDINO
Srbima.
- U isto vrijeme, oslobađaju se bilo kakve odgovornosti one koji su
počinili zločine nad Srbima: u Srebrenici od 92-95, u „Oluji“, u
Dobrovoljačkoj, za masakr u Tuzlanskoj koloni, za zločine nad Srbima na
Kosmetu, i da ne nabrajamo.
- Visoki predstavnici, pozivajući se na Bonska ovlaštenja, desetkovali
su političke, demokratski izabrane kadrove RS.
- Isto su tako lišavali slobode na stotine nevinih ljudi u RS,
oduzimali im građanska prava, premlaćivali civilna lica i pravoslavne
svećenike.
- Za Zapad ne postoje srpske žrtve koje se puževski sporo
identificiraju, a ne priznaju se ni onih (više od) 500 (petsto) logora za Srbe
koji su postojali na teritoriji BiH od 92-95.
- Srbiji je na silu
oduzeto 15% njenog teritorija i od toga je napravljena druga albanska država.
- Razbijena je Jugoslavija na etničkim principima, Albancima na Kosmetu
koji je bio međunarodno priznat integralni dio Srbije, dozvoljeno je da se
osamostale, ali Srbima u BiH, koji praktično imaju svoju državu, se to ne
dozvoljava.
- Strani ambasadori u BiH, otvoreno, preko pojedinih medija u RS, zovu
narod da zbace sadašnju vlast u Republici Srpskoj.
- Izrežirani protesti u Federaciji koji su se pretvorili u talačku
krizu, bili su predstavljeni od stranih zvaničnika u BiH kao „autentičan glas
naroda“, iako je samo jedna nacija učestvovala u tome.
- U Hrvatskoj, na primjer (i u drugim zemljama EU), javno izrečene
uvrijede na račun visokih predstavnika vlasti, sudski se sankcioniraju. Kako bi
tek prošli oni koji krajnje svjesno lijepe plakate na javnim mjestima gdje se
vlasti, paušalno, bez pravno verificiranih dokaza, nazivaju najtežim
kriminalcima?!
- Što se krije iza zapadnih projekata o regionalizaciji BiH (o
razbijanju RS na više dijelova), o stvaranju unitarne države BiH, o
nepodobnosti aktualnog rukovodstva RS „koji koči napredak BiH“, što se krije
iza novih prijetnji Bonskim ovlaštenjima rukovodstvu RS, i slično?
- Zapad je u svijetu organizirao na desetine „narančastih revolucija“
(državnih udara, posebno u Latinskoj Americi). Spomenimo samo pokušaj puča u
Italiji zbog KPI pedesetih, Čile 1973.,
Srbiju 2000., Ukrajinu od 2006. do danas, pokušaje puča u Bjelorusiji, itd.
OVE SU ČINJENICE TEK MANJI DIO ONOGA ŠTO BI SE MOGLO NAPISATI. Najjača
opoziciona stranka ipak ima u nečemu pravo. Stranci nisu nikakva VANJSKA
opasnost. Oni već vladaju ovim prostorima, drže BiH u neokolonijalnom položaju
(protektorat), eksploatiraju njene resurse preko silom nametnutih pljačkaških
privatizacija, stimuliraju dužničko ropstvo i, posebno, SVAKODNEVNO PRIJETE
Republici Srpskoj i ocrnjuju je preko izvještaja UN i EU.