Autor: FOKUS
nedjelja, 06 novembar 2011 20:32
Prije tjedan dana, u prvom dijelu ovog
teksta o položaju Republike Srpske u kontekstu svjetske geostrategije, iznio
sam slijedeće teze:
- Na temelju nekoliko indicija čini se,
s velikim stupnjem vjerojatnosti, da će doći do prekrajanja granica na Balkanu,
a i da će, pored Srbije, time biti zahvaćena Bosna i Hercegovina. Po ovom
mogućem scenariju RS bi bila prepolovljena, a i istočni dio bi se raspao na
nekoliko dijelova, dok bi zapadni dio gravitirao Zagrebu;
- Ako je to tako, onda NATO nema
nikakvog interesa da primi BiH kao članicu jer bi tada morao garantirati njene
granice. NATO sada u toj zemlji ima vojne baze i "svježu krv" za
svoje vojne, "humanitarne" ekspedicije pa mu više nije ni potrebno;
- Naravno, uvijek je moguće da je ova
hipoteza pogrešna, ali veliko možda što se tiče Bosne i Hercegovine, i da će
"Veliki brat" insistirati na centraliziranoj BiH državi gdje će
Bošnjaci imati punu kontrolu nad glavnim političkim i ekonomskim polugama;
- SAD su svjesne da njihova podrška
Bošnjacima implicira i postojanje značajnih terorističkih elemenata. Ali, to je
strategija ove velesile. Da bi opravdala svoju navodnu borbu protiv svjetskog
terorizma koja krije imperijalističke ciljeve, Amerika je pokrenula takozvano
arapsko proljeće što je uglavnom rezultiralo stvaranjem
islamsko-fundamentalističkih režima;
- Što bilo da bilo, SAD, uz izdašnu
pomoć Srbije, rade intenzivno na islamizaciji Balkana, a posebno to isto rade u
BiH. Tako se na našim područjima sve jasnije ističe granica između islamskih i
kršćanskih zemalja.
- Usprkos onome što Amerika radi za
njih, Bošnjaci su u procijepu jer ona istovremeno uništava velik broj muslimana
u Africi, te na Bliskom i Srednjem istoku.
Bošnjaci napokon "otvorili
dušu"
Da između Bošnjaka/Muslimana i Amerike
postoji "neka tajna veza", međusobna ljubav koja je Bošnjacima
omogućila da imaju sadašnji privilegirani položaj ali i mržnja zbog globalne
američke politike prema islamu, potvrdili su mnogi bošnjački intelektualci.
Naime, ovih su dana članovi Predsjedništva BiH primili pismo od američkog
predsjednika Obame koji zabranjuje BiH da u Savjetu sigurnosti glasa za prijem
Palestine u Ujedinjene Nacije, a van direktnih pregovora između Palestinaca i
Izraelaca. Svoje razočarenje nisu krili u izjavama dnevnom listu
"Avaz" od 4. 11. 2011, (str. 2-3). Evo nekih izjava:
- Kako se suprotstaviti nekome ko je
glavni regulator međunarodnih odnosa? Ako izgubimo njihovu podršku, pitanje je
ko će nas podržavati i hoćemo li uopće opstati. (profesor H. R.)
- Profesor E. I. kaže da su u poruci bh.
državnom vrhu bitne dvije stvari. Jedna je da to traži Amerika, a znamo što
Amerika znači za nas. Drugi moment je da je istina i pravda na račun
palestinskog naroda, i sad je dilema što učiniti.
- Slično govori profesor Š. F., te
profesor N. M.
Posebno je uočljiv stav analitičara T.
L. koji još jasnije govori o bezuvjetnoj pomoći SAD Bošnjacima u posljednjih 20
godina, a upušta se i u religijske strateške konfrontacije tipa
"Hantington" (str 3):
- Obamino pismo tretira jednako
specifično pitanje Palestine. Bošnjaci bi, u tom pogledu, trebali biti posebno
osjetljivi, imajući u vidu da su SAD i vojno intervenirale na strani branilaca
BiH.
To je, prema svim relevantnim izvorima,
bilo prvi put u historiji da jedna moćna, zapadna sila otvoreno i vojno
intervenira u ratu na strani koja je većinski muslimanska, a protiv agresora
koji je iz većinski kršćanske države.
Alal mu vjera! Ako se isključe etikete:
branilac i agresor, ni ja "čuveni veliki islamofob" koji odavna
upozorava na ove činjenice, a zbog kojih sam dobrim dijelom i bio
okarakteriziran kao islamofob, ne bih to mogao bolje reći. Ili je, možda,
"pod mojim utjecajem", ova vrst bošnjačkih intelektualaca i sama postala
islamofobna.
Sada se vidi jedinstvo ali i razlika
između vehabija i dijela bošnjačke intelektualne elite, naravno ne cjelokupne jer mnogi
bošnjački intelektualci, iako u manjini, istinski optiraju za evropsku,
građansku državu:
Iako imaju iste krajnje ciljeve, vehabije
bez kalkuliranja, i po potrebi preko terorizma, reagiraju na politiku SAD prema
muslimanima na Bliskom i Srednjem istoku, dok proislamistički nastrojeni
Bošnjaci privremeno zadržavaju bijes i ogorčenje povodom antiislamske SAD
politike u Aziji jer još uvijek trebaju Ameriku kako bi učvrstili
aktualnu ideologiju političkog islama na Balkanu.
Gdje je interes Republike Srpske
Na to pitanje odgovor nije težak, ali
okolnosti čine logiku ponašanja izuzetno teškom. Za sada izgleda jasno da će se
proces islamizacije učvrstiti u Federaciji, a na štetu Hrvata koji će se, u
nešto dužem roku, prepoloviti. Bošnjaka je tamo četiri puta više pa će uz pomoć
malih hrvatskih ikebana partija ovaj proces, ako se neko čudo ne desi, uspješno
dovršiti. Privreda Federacije oslanjat će se na Tursku i (ostale) islamske
zemlje, a šerijatski zakon, u početku prikriveno, postat će na duži rok
dominantan. Napomena. Ovo je konstatacija postojećeg trenda u
Federaciji, a ne moralni stav. Autor ovih redaka smatra da Bošnjaci imaju
potpuno pravo na izražavanje svoje duhovnosti i organizaciju života s tim u
skladu, ali da to ne bude na štetu drugih naroda.
Suživot je s Bošnjacima, naravno, ne
samo moguć nego i nužan, ali će vanjskopolitička i ekonomska orijentacija
kršćanskog svijeta u regiji biti u mnogo čemu različite.
Isključimo za sada mogućnost raspada
Republike Srpske i zamislimo njen visok i trajan oblik samostalnosti kao i
teorijski model koji omogućava izražavanje njene volje da uđe u euroatlantske
integracije. Da li je to strateški opravdano?
- U moralnom pogledu je apsolutno
neopravdano. NATO već dvadeset godina uništava sve što je srpsko, uvodi
ekonomske sankcije, bombardira, otkida teritorije, a to i sada intenzivno čini
na Kosmetu;
- U ekonomskom pogledu, stvar je jednako
loša. Euroatlantski blok je okupirao i kolonizirao ovo područje, nametao i
održavao lokalne mafijaško-političke strukture, naredio i tolerirao pljačkašku
privatizaciju. Rezultat je, kao i u ostalim nerazvijenim zemljama svijeta,
ogromna korupcija, masovna nezaposlenost i glad. A sama pomoć je više ličila na
pranje novca nego na stvarnu pomoć; ne zaboravimo da je u posljednju deceniju i
pol "nestalo" oko 10 milijardi KM (a možda i eura) od donacija koje su
pristizale u BiH. Ne smije se zaboraviti ni to da su donacije prvih desetak
godina pristizale prvenstveno u Federaciju.
Povrh svega, Zapad nam može jedino
ponuditi priču o ljudskim pravima i prosperitetu kada jednog lijepog dana,
najoptimističnije za dvadeset godina, uđemo u Europu. Međutim, tamo gdje
istinski ima sirovina i tržišta, to je Rusija i euroazijske integracije koje
ona u ovom času poduzima. Evropa to polako shvaća i sve se više orijentira
prema Istoku.
Što da se radi
- Da bi RS predupredila svoj mogući
raspad, SNSD, koji i sam ima problema s unutrašnjim jedinstvom, ne smije se
više oslanjati na krhku koaliciju koja ga održava na vlasti i trebalo bi da uđe
u koalicioni savez sa SDS. Politički jedinstvena RS bila bi mnogo tvrđi zalogaj
za one izvana koji žele njen raspad;
- Moraju se, što je moguće prije,
uspostaviti specijalne i paralelne veze s Hrvatskom stvarajući tako blok:
RS-Srbija-Hrvatska;
- U BiH bi trebalo, unutar postojećih
pravnih okvira, da RS stvori međuopćinski savez a hrvatskim područjima,
administrativno i ekonomski;
- Trebalo bi uspostaviti znatno bolje
ekonomske veze sa Federacijom;
- Trebalo bi prihvatiti svaki kapital,
naravno i onaj iz islamskog svijeta, koji ne dovodi u pitanje entitetsku
(dejtonsku) samostalnost RS;
- Trebalo bi da Narodna skupština RS
izglasa, kao i Srbija, zakon o vojnoj neutralnosti;
- Trebalo bi da se posvuda evidentiraju
viškovi radne snage i da se ona preusmjeri ka novoformiranim kompanijama koje
će poduzeti niz javnih radova;
- Trebalo bi formirati tehnički
visokosofisticirana udružena poljoprivredna dobra kojima će se garantirati
ekonomski isplativ otkup njihovih proizvoda;
- Trebalo bi formirati jedinstveni
sindikat privrede i budžetskog domena;
- Trebalo bi ojačati ulogu malih
akcionara u privrednom životu RS;
-Trebalo bi osigurati, pored onoga što
se radi na europskim, a ne euroatlantskim integracijama, status pridruženog
člana aktualnih euroazijskih integracija.
