Autor: FOKUS
nedjelja, 25 septembar 2011 19:44
Nedavno sam ponovo pročitao ovaj Lenjinov spis, koji u mnogo
čemu vrši kritiku ljevičarstva, one tendencije koja bi odmah htjela revoluciju
bez usvajanja elemenata građanske kulture i direktno je ostvarivala, ne vodeći
računa o konkretnim prilikama, u kojima se revolucija ostvaruje. Drugim
riječima, Lenjin me upozorio da moja revolucionarnost u kritici svega
postojećeg i nije baš uvijek plodonosna i da možda izaziva drugačije efekte od
željenih, a oni mogu biti čak i kontrarevolucionarni. Uostalom, zar ne postoji
uzrečica da je put do pakla popločan dobrim namjerama?
Islamizacija, kapital i
dosljednost
"Oladi više s tom islamizacijom" rekoše mi neki prijatelji
koji, inače, s pažnjom prate moje pisanje. "Ti si kao onaj senator u
antičkom Rimu, koji bi nakon bilo kojeg svog govora, obavezno završavao
riječima da Kartagu, po svaku cijenu, treba srušiti".
Pokušao sam im reći da se ovdje radi o principu, da smo mi,
izvorno, kršćanska civilizacija i da ne želim da mi se, uz sve poštovanje
islama, nameće nešto što ja nisam. Ali, njih suština nije zanimala.
"Ti si živio deset godina u muslimanskoj porodici i što ti
je falilo? Uostalom, koji si mi ti vjernik, da bi se borio protiv neke druge
religije?"
"Ali, ja se ne borim protiv religije", pokušao sam
objasniti zadnjim snagama. Ništa nije pomoglo.
"Tvrdiš kako islamski kapital ulazi u Federaciju. Pa što
onda? Ne bi nam zgoreg došlo malo islamskog kapitala ovdje u Republici
Srpskoj!"
S tim sam se intimno morao složiti, jer i sam činim napore u tom
pravcu. Zato sam se ušutio. Mislim se, ova nas Evropa zeza u zdrav mozak.
Dijeli nam sve vrijeme lekcije o demokraciji, a nikako da ubaci malo kapitala
kako bi se ljudi zaposlili, te bili sretniji i demokratskiji. Na koncu konca,
možda će se islam prema nama ipak pokazati kao bolja civilizacija.
Dodik, sport i kultura
Ipak sam bio ljut na samog sebe zbog nedostatka dosljednosti. I
uvijek u takvim trenucima moj se bijes usmjerava prema gore. Pošto nisam
vjernik, može se zamisliti što znači ono prema gore.
Elem, budemo predsjednik i ja na radnom doručku i to baš nakon
kritike mojih prijatelja, koji su me dodatno optužili da sam predsjednikov
poltron pošto javno izjavljujem kako ću mu pomagati dušom i srcem. Naravno,
opet ništa nije vrijedilo to što sam im napomenuo da je to u kontekstu njegove
uspješne borbe za očuvanje RS.
Što bilo da bilo, nas dvojica smo se malo, prijateljski,
zakačili. Psihoanalitički gledano, pored mog opravdanog bijesa protiv sebe
samog, meni je možda i krivo što ja nisam na njegovom mjestu.
Pokušao sam mu kazati nešto o dvostrukoj opasnosti, koja prijeti
Srpskoj. S jedne strane, želja najmoćnijeg dijela međunarodne zajednice da u
BiH oktroira unitaristički ustav, a s druge strane opasnost od loše
socioekonomske situacije.
On je rekao kako sam ja možda dobar profesor, ali kako ne
razumijem baš praktičnu politiku te da se ništa značajno neće u neposrednoj
budućnosti dešavati. Ne znam kako smo nakon toga došli na sport, ali nisam htio
propustiti priliku. Uljudno sam napomenuo kako je sport, doduše, dio kulture,
ali da kultura ima i svoje druge segmente. Isto je tako dobro što on razvija
sport u RS i što se sam bavi sportom. Ipak, iako je hvale vrijedno to što neizostavno
prisustvuje košarkaškim i boks mečevima, trebalo bi da malo promijeni imidž i
da ga se ponekad vidi i u pozorištu, na koncertima i slično. Malo je razmislio
i rekao da će od ove jeseni i to upražnjavati. Vidjet ćemo.
SDS i zdravstvo
Imam u SDS nekoliko prijatelja s kojima održavam dobru i
regularnu komunikaciju. Doduše, ne slažemo se baš uvijek u svemu. Tako ja
mislim da bi trebalo stvarati posebne i paralelne veze s Hrvatskom, koja ubrzo
ulazi u EU, a oni baš nisu time oduševljeni. Tvrde, da kad god su Srbi nešto
pokušavali s Hrvatima, ovi bi ih na kraju grubo prešli. Imaju činjenica na
pretek ali, što bi Hegel rekao, tim gore po činjenice. Možda sadašnji
historijski moment traži drukčije ponašanje od jednih i od drugih. Također,
nikako da se složimo oko toga da Srpskoj više ne prijeti opasnost izvana i da
je došlo vrijeme da se pažnja isključivo usmjeri na unutrašnje probleme.
Ipak, globalno gledano, na vrhu ove stranke se nalazi mlada,
pozitivna ekipa bez oraha u džepu. Njen nedavni nastup u vezi s problemom u
zdravstvu, metodološki je bio impresivan. Napravljena je ozbiljna analiza
problema u tom domenu prezentirana od strane desetak liječnika. Jedan značajan
dio te analize ukazao je na nesklad između pribavljene tehničke, vrlo skupe,
opreme i djelomične nemogućnosti njenog korištenja zbog nedostatka stručnjaka.
Sve u svemu, poruka je bila: bolje manje tehnike, a više kvalificiranih
kadrova. Bit će neizmjerna šteta ako se ova primjerna i kompetentna analiza SDS
o problemima u zdravstvu ne nastavi. Bilo bi sjajno kada bi slične, stručne i
naučne analize o ekonomiji, socijali, odnosima među entitetima u BiH, kulturi
komuniciranja, bile ponuđene javnosti popraćene odgovarajućim društvenim
tribinama.
ATV i Predsjedništvo
Nedavno je predsjednik Srpske dao intervju, ATV-u, odnosno, kako
on tvrdi, jedino zbog Marina Marinkovića, mog dobrog prijatelja i voditelja
emisije "Jedan na jedan". Poznato je, da odnosi između predsjednika i
ATV nisu baš dobri. Ipak mi se čini, da je ovaj kontakt, kako god da je
objašnjavan, jedna dobra stvar. U stvari, bitno je, da je kontakt uspostavljen.
Predsjednik je dovoljno širok da shvati da malo konstruktivne kritike na račun
politike koju vodi i nije na odmet. ATV bi, s druge strane, trebalo da shvati,
da jedna kritika ne smije biti senzacionalistička i na granici ukusa. I Dodiku
i ATV-u je, a što je sasvim izvjesno, stalo do Republike Srpske. Nadajmo se, da
će to biti dobra osnova za njihovu buduću suradnju.
