Još je iz „Pentagonskih dokumenata“ razotkrivenih 1992., bilo vidljivo da je, nakon propasti SSSR-a, cilj SAD-a bio što sporije i što lošije ujedinjenje Europe koja je jedinoj supersili virtualno bila glavni konkurent. Uslijedio je niz balkanskih ratova u kojima su Ameri prvenstveno pomagali Muslimane, a to su nastavili i kasnije. Sada je njihovo djelovanje vrlo jasno: omogućiti uvjete za islamizaciju Balkana stvaranjem Velike Albanije i objedinjavanjem muslimanskih/bošnjačkih područja. Morao se pronaći i „glavni razlog“ zašto se to čini. I nađen je „žrtveni jarac“: Srbi. Neproporcionalno srpskim zločinima, koje su činile sve tri strane u BiH, tvrdi se da su Srbi u tome bili daleko najizrazitiji pa su demonizirani kao nekad (i sad) Jevreji. No ipak im je dat teritorij koji je, međutim, znatno obesnažen prijenosom nadležnosti i smjenom velikog broja demokratski izabranih parlamentaraca, posebice SDS-a, diskriminatorskim odlukama Visokih Predstavnika.
U ovom času je vidljivo, da najmoćniji dio međunarodne zajednice želi da stvori dva kompaktna etničko-vjerska entiteta u BiH: bošnjačku Federaciju gdje bi Hrvati prvo bili marginalizirani pa postupno i eliminirani, i srpsku RS gdje bi ustavnim reformama Bošnjaci na kraju ipak preuzeli glavne poluge vlasti. Tako su Srbi praktično očišćeni iz Federacije (kao i iz RH ranije), dok se slično desilo sa Hrvatima i Bošnjacima u RS. Ovladavanje Bošnjaka Federacijom koje se naročito danas odvija poduprto SAD-om i moćnim islamskim zemljama, uklapa se u prije spomenuti koncept stvaranja pretpostavki za islamizaciju Balkana, a na štetu dvaju krišćanskih naroda.
Ako su Srbi u ovim trenucima tvrd orah koji se polako misli lomiti, Hrvati su, kao manjinski konstitutivan narod lociran sada prvenstveno u Federaciji, direktno izloženi pritisku i propadanju. Evo činjenica:
-1994., prekinut je rat između Muslimana i Hrvata i formirana je, Vašingtonskim sporazumom, Muslimansko-Hrvatska Federacija, čime je ukinuta Herceg Bosna, a Hrvatima je obećano da će se Federacija konfederirati sa Hrvatskom. Naravno, od toga nije bilo ništa, pošto je to samo bio trik SAD-a s ciljem da, vremenom, Bošnjaci prevladaju u tom entitetu.
-Hrvati su,
otprilike, podjednako „nestali“ iz RS-a kao i iz Federacije. Od prijeratnih 760
000 u BiH, sada ih je u Federaciji oko 420 000 nasuprot 1 700 000 Bošnjaka.
-Oko 180 000
Hrvata „zarobljeno“ je u Srednjoj Bosni općinskim granicama gdje brojčano
prevladavaju Bošnjaci. Pored svega, oružani odredi vehabija vrše konstantan
psihološki pritisak na Hrvate u cilju njihovog odseljavanja.
-U ovom času,
zahvaljujući visokom predstavniku, „bošnjačkom Incku“, u Federaciji je na
vlasti nelegalna i nelegitimna vlada sastavljena od Bošnjaka i par hrvatskih
partijica-ikebana. Sve u svemu, situacija je za Hrvate očajna jer su, što se
tiče njihove budućnosti, unaprijed žrtvovani sa svih strana:
-Zagreb, zbog
osjetljivog pristupa EU koji će se odvijati kroz dugotrajan proces
ratifikacije, ne može ni u čemu bitno pomoći svom narodu u BiH.
-Vjerojatno zbog
toga (?), dvije glavne hrvatske partije, dva HDZ-a, nisu snašle snage da
položaj Hrvata riješe na jedini zadovoljavajući način: stvaranjem autonomne
hrvatske jedinice koja bi imala teritorijalnu, političku, ekonomsku, kulturnu i
policijsku samostalnost. Da su HDZ-ei u tom smislu bili nastupili odlučno, sada
je BiH mogla biti istinska zajednica triju ravnopravnih, konstitutivnih naroda.
Međunarodna zajednica bi tada imala posla sa dva „referendumska“ naroda u BiH i
morala bi odustati od projekta „jedinstvene (bošnjačke) BiH“. Ali autentične
hrvatske stranke su u najdelikatnijem momentu (namjerno ?) zatajile i dozvolile
da se sav pritisak stranaca obruši na RS što je rezultiralo anuliranjem
referenduma o pravosuđu. Izgubili su, dakle i Srbi i Hrvati, ali ovi posljednji
daleko više. „Vuk je, konačno, pojeo magarca“, pošto se nelegalna vlast u
Federaciji, uz obilnu pomoć najjačeg dijela međunarodne zajednice, sve više
prihvaća kao normalna, posebice od strane dvaju HDZ-a koji se sada brinu jedino
oko fotelja. Dodajmo, da bošnjačka vlast u ovim trenucima, smjenama i kupovinom
kadrova, zauzima postupno sve važne ekonomske i političke punktove u
Federaciji.
-U svemu tome,
zbog mlakosti postojećih legitimnih hrvatskih partija, i Srpske stranke, mada
nevoljno, počele su kooperirati sa Bošnjacima. Pored svega, jedna nevidljiva
propagandna mašinerija uporno kvari odnose između Hrvata i Srba, odnose koji su
u zadnje vrijeme bili u zavidnom usponu.
Jasno je, na kraju, što će biti
sa Hrvatima. Prvo će nestajati oni iz Srednje Bosne. Zatim će hrvatski kapital,
nakon ekonomskog i političkog pritiska Bošnjaka, otići iz Zapadne Hercegovine,
a time će se vršiti i polagan odliv hrvatskog stanovništva iz tog kraja; u
svakom slučaju Hrvati u Federaciji će biti posvuda marginalizirani. Sandžak će
na različite načine biti spojen sa Federacijom, stvaranje Velike Albanije,
zajedno sa Preševskom Dolinom, je samo pitanje vremena, a dominacija Turske na
ovim prostorima je u ekspanziji. Što bilo da bilo,, treba s gorčinom čestitati
arhitektima na uspješnom ostvarivanju ovakvog projekta koji istovremeno znači
sunovrat Hrvata, a možda i Srba, na BiH prostorima, ali i, sasvim sigurno,
sunovrat krišćanskog Zapada
