Priopćenje povodom odbijanja prištinskih vlasti da dozvole Ivici Dačiću, predsjedniku Vlade Republike Srbije da dođe u samoproglašenu novu albansku državu

Prištinske vlasti su nanovo ponizile jednog od zvaničnika Srbije. Prvo nisu dozvolile Predsjedniku Tomislavu Nikoliću da Novu godinu provede na Kosmetu. Jučer su na isti način postupile prema Predsjedniku vlade Ivici Dačiću koji je htio da učestvuje u izbornoj kampanji kosmetskih Srba. Prljava ironija je u tome, što je Dačić bio glavni pregovarač u Briselu i potpisao sramni sporazum koji je bio konačan korak ka priznanju albanske Republike Kosova. Ali lijepo veli naša naroda poslovica: „Ko sa đavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju“.

Prištinske vlasti su time još jednom pokazale tko je pravi gospodar na tom području, potvrđujući istovremeno i faktički suverenitet novonastale države koju priznaju već više od 100 zemalja svijeta i, uz par iznimaka, čitav Zapad. Prema tome, sve teze srbijanskih medija i političkog establišmenta o tome kako je Kosmet sastavni dio Srbije, padaju, po tko zna koji put, u vodu. Ako Beograd i nakon ovog akta Prištine bude i dalje s njom održavao „normalne“ odnose, onda to znači da je u potpunosti upao u ralje novog svjetskog, američkog poretka.

Ali istinska tragedija koja će poprimiti, vrlo brzo, epske razmjere, tiče se Srba na Kosmetu. Radi se o aktualno, najvećem koncentracionom logoru na svijetu sjeverno od Ibra u kojem živi oko 80 tisuća ljudi i snažno podsjeća na Varšavski geto, i  niza malih koncentracionih logora eufemistički nazvanih „srpske enklave“.

Ovi  suvremeni Jevreji koji su sada pod jurisdikcijom nove albanske države, gurani su od strane srbijanskih vlasti da učestvuju na izborima koje organizira Republika Kosova, što znači davanje daljnjeg legitimiteta albanskoj Prištini. S druge strane su podložni ucjeni Beograda. Jer ako kosmetski Srbi odbiju da iziđu na te izbore, Beograd će im uskratiti svaku financijsku pomoć. Pošto ih Albanci sigurno neće tetošiti, doći će, za one koji prežive, do drugog velikog izgona Srba sa tog područja, pa će napokon albanska Republika Kosova konačno biti etnički čista.

Čudni su ti Srbi iz vladajućeg političkog establišmenta. Zapad ih je bombardirao, demonizirao, ucjenjivao, ponižavao, oduzimao teritorije, a oni i dalje: „Hoćemo u Evropsku Uniju“!? Što još treba da im Zapad uradi, pa da se oni konačno osvijeste?