Ulazimo u kameno doba, ono kada su se toljagama i kamenjem rješavale
razlike u mišljenjima. Srebrenka Golić i Nenad Stevandić su, ove godine, prve
žrtve-političari takvih metoda poznatih u doba krapinskih praljudi. Ali su ti
barbarluci logičan nastavak uobičajenog međusobnog vrijeđanja u političkoj
komunikaciji gdje se za označene osobe, imenom i prezimenom, olako izgovaraju
ili pišu riječi kao što su „izdajnici“, „lopovi“, „ubojice“, „članovi klana“ i
slično. A sve to prenose mediji, posebno elektronski, kojima je pravljenje
senzacionalizma od pojedinih događanja postala glavna preokupacija; o onome što
je dobro se ćuti, a ono loše se predimenzionira. Ako se tome doda nepovoljna
ekonomska i socijalna situacija, onda se revolt pojedinaca ustostručuje, pa su
kamenice i toljage za neke, zaglupljene takvim medijskim djelovanjem, a možda i
uz određene sugestije, „prirodan način“ rješavanja problema.
Policija, koja dobro radi svoj posao, bila je efikasna u slučaju Srebrenke
Golić što, najvjerojatnije, iz objektivnih razloga, neće možda biti u drugom
slučaju. Međutim, policija se može baviti jedino posljedicama. Bilo bi mnogo
bolje i ljudskije, kada bi se na svim nivoima političkog odlučivanja usvojio
jedan kod ponašanja kao i sankcije koje bi se propisale u slučaju nepoštivanja
tog koda. Bilo bi još bolje kada bi se konačno počele procesuirati pljačkaške
privatizacije. A bilo bi najbolje, kada bi se pozicija i opozicija, u ovim
teškim trenucima ujedinile kako bi djelovala za narod koji ih je u tu svrhu i
izabrao, a ne za ostvarenje njihovih politikantskih ciljeva vezanih za vlast i
privilegije.
Nema komentara:
Objavi komentar