Jučer je održana tematska
sjednica Komisije za vanjske poslove Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine
Bosne i Hercegovine o aktivnostima resornog ministarstva. Iznesene su mnoge
skandalozne stvari koje spadaju u „negativnu diplomaciju“, pa je odlučeno da se
sve iskazane negativnosti nastoje ispraviti. Lijepo i korisno.
Neki mediji u RS,
zamijenivši pojavnost sa suštinom, pridružili su se mišljenju u Sarajevu kako
se vanjska politika BiH mora usavršiti na način kako je to u zaključcima
Komisije predloženo. Nažalost, nisu se dotakli istinskih problema i pitanja u
toj oblasti. Stoga, naš Kabinet konstatira slijedeće:
Ne postoji nikakva
jedinstvena vanjska politika BiH. U ovoj zemlji žive tri konstitutivna naroda
koji često imaju različita, pa i oprečna mišljenja unutar ovog domena. To je i
zbog toga što ti narodi nisu istinski konstitutivni, recimo u slučaju Hrvata.
Zatim imamo Srbe koji se neprekidno optužuju da su genocidan narod i da je RS
genocidna tvorevina. Postoje često izražena mišljenja da su i Bošnjaci vezani
za islamski fundamentalizam. U ovakvoj klimi, Hrvati i Srbi se okreću svojim
matičnim zajednicama, a Bošnjaci Turskoj, Saudijskoj Arabiji i Iranu. Izvjesno
je, ponavljamo, da u takvom konglomeratu interesa ne može postojati nikakva
zajednička politika BiH.
Kabinet ocjenjuje da se
takva situacija neće zadugo promijeniti i da bi Republika Srpska morala
institucionalizirati svoju vanjsku politiku. Ova posljednja je snažno trasirana
aktivnostima aktualnog predsjednika RS. On je Republici Srpskoj izborio
značajno mjesto u međunarodnim odnosima. Sada treba ići korak dalje, jer se ni
jedna aktivnost neke koherentne zajednice ne može bazirati samo na jednoj
osobi.
U
Narodnoj skupštini RS postoji, doduše, Odbor za Europske integracije i za
regionalnu suradnju. Ali sam naziv isključuje Rusiju, Kinu, Indiju, Brazil i
još stotinjak zemalja u svijetu. Stoga, a da bi se ojačala samosvojnost RS
predviđena Dejtonom, ovaj Kabinet predlaže, i to urgentno, pretvaranje
spomenutog Odbora u Vanjskopolitički odbor NS Republike Srpske. Ona ima zasebne
odnose sa mnogim državama u svijetu, odnose koje treba njegovati i jačati. Time
bi i narod RS, posredno, preko svojih predstavnika u Narodnoj Skupštini,
demokratski utjecao na vanjsku politiku ovog entiteta. Istovremeno bi se time
regulirale i mnoge vidljive nepravilnosti vezane za kadrovsku politiku u domenu
diplomatske aktivnosti.