Jučerašnji prizori hapšenja
porodice Vulić koji nisu ostavili nikoga ravnodušnim, nanovo su stavili u žižu
interesiranja konglomerat feudalnih, divlje kapitalističkih i (rudimente)
građanskih odnosa u RS, što zahtijeva razjašnjenje niza pravnih,
političko-psiholoških i etičkih pitanja. Evo nekih:
- Da li je bilo oportuno i
politički mudro kada se radi o javnosti, nastaviti izgradnju objekta pored imanja
Vulićevih dok se ne riješe pravne kontroverze koje traju već godinama oko
legalnosti tog poduhvata. Tužilaštvo RS, praćeno medijima, je u više navrata
pokretalo te kontroverze, pa se je sud očito pokazao neefikasnim u njihovom
razrješavanju i time doprinio pogoršanju ionako teške situacije u ovom
entitetu.
- Zašto nadležni organi nisu
obavijestili javnost da li je pristupni put kojim su se Vulićevi služili, i oko
kojeg je ova ljudska drama nastala, dio vlasništva Vulića, ili je on komunalno
(državno, društveno) vlasništvo? Očito je, da je legitimnost policijske
intervencije ovisila o odgovoru na ovo pitanje.
- Zašto, prije izbijanja
jučerašnjeg sukoba, Vlada nije efikasnije posredovala u sporu između dvije
suprotstavljene strane. A ako već nije moglo doći do dogovora, zašto Vlada nije
o suštini problema obavijestila javnost s obzirom na predvidljive posljedice na
već kompleksnu sigurnosnu situaciju u Republici?
- Da li je bilo zbilja
potrebno angažirati specijalce u ovom slučaju, pošto Vulićevi nisu nikakvi
teroristi, a da se nije pri tom mislilo o psihološkim aspektima reakcije
javnosti? Zar je stvarno bilo potrebno angažirati toliko policajaca, ako je to,
zakonski gledano, bilo jedino rješenje?
- Zašto neki mediji i neke
političke stranke, insistirajući na, po njima, policijskoj brutalnosti, nisu
objektivno izvijestili javnost da je u ovoj drami jedan policajac dobio težak
prijelom noge?
Pokazuje se, uzevši u obzir
ova i mnoga druga pitanja koja bi se mogla postaviti povodom mučne situacije
koja se iskazala, da javnost u RS-u ne smije više biti držana po strani, i da
mora biti aktivan faktor u razrješavanju izrazite ekonomske i socijalne
patologije koja na ovim prostorima vlada. Jer nema društvenog progresa bez
demokratske javnosti.
