Jučer je u NS Republike Srpske podnijet na
brzinu sastavljen pamflet pretenciozno nazvan "Deklaracija o uzrocima,
karakteru i posljedicama tragičnog oružanog sukoba u BiH od 1992. do 1995.
godine“. Tamo se proizvoljno tvrdi, navodno zasnovano na „naučnim, stručnim i
historijskim kriterijima“ (???), da je karakter rata bio građanski!!!
Nastranu to što se „građanski“ Hrvati i
Bošnjaci nimalo ne slažu sa ovom „Deklaracijom“ i što je po svim naučnim,
stručnim i povijesnim kriterijima ovaj rat bio etno-religijski; građanski rat
je onaj kada su preovladavajući uzroci ideološki i politički, recimo rat u
SAD-u između Sjevera i Juga u drugoj polovici 19. stoljeća. Suština je u tome,
što ova falš teza o građanskom ratu direktno škodi srpskom narodu! Razmotrimo
činjenice:
- Raspad Jugoslavije i/ili balkanizacija Balkana direktno je isprovociran
tadašnjom politikom SAD da uspori ujedinjenje Europe, a općenito spada u grupu
neokolonijalnih ratova uzrokovanih politikom velikih sila kako bi se lakše
podčinile zemlje u razvoju.
- Pored ovog osnovnog cilja, namjera „međunarodne zajednice“ je bila
demonizacija Srba, a na duži rok, uništenje srpstva.
- U studenom 1990., u SAD se donosi zakon kojim se ekonomski teško
diskriminira Jugoslavija, a favoriziraju dvije secesionističke republike:
Slovenija i Hrvatska.
- Zatim se formira Badinterova komisija koja tvrdi da je raspad
Jugoslavije neminovan.
- Njemačka, Austrija i Vatikan podupiru i priznaju (prije svih ostalih)
Hrvatsku i Sloveniju.
- 1992., SAD, ne samo da uništavaju mir zaključen između „građanskih“
Hrvata, Srba i Muslimana, nagovorivši „građanske“ Muslimane da se odreknu
zaključenog mirovnog Lisabonskog sporazuma (ožujak 93.), već neprekidno, sve do
danas, izrazito favoriziraju „građanske“ Muslimane-Bošnjake.
- One su dozvolile uvoz oružja iz Irana i prolaz mudžahedinima. To je
bilo toliko jasno, da je 1995. bila formirana senatska komisija u SAD koja je
predsjednika Klintona ispitivala u vezi njegove pomoći u oružju „građanskim“
Muslimanima u BiH, čime se direktno kršio embargo UN na prodaju oružja trima
„građanskim“ zaraćenim stranama.
- 1992., na „građanskom“ referendumu, „građanski“ Muslimani i Hrvati,
nadglasavaju „građanske“ Srbe, proklamirajući nezavisnu BiH i dajući osnove za
rat koji je uslijedio.
- Vojne formacije koje su sve tri strane u međuvremenu stvorile, također
su bile „građanske“
- Tijekom rata, „međunarodna zajednica“ sankcionira, u nekoliko navrat,
jedino „građanske“ Srbe nakon, po zapadnim ekspertima, krajnje spornih
granatiranja tržnica (Vase Miskina, Markale 1 i 2).
- 1993., Savjet Sigurnosti UN ustanovljava Haški tribunal koji će,
pokazat će se, uglavnom (pre)suditi „građanskim“ Srbima.
- 1995., „međunarodna zajednica“ uvodi u Dejtonski sporazum (koji je
institucionalizirao etno podjelu BiH sa „tri konstitutivna naroda“) Visokog
predstavnika, a kasnije i Bonska ovlaštenja, a jedno i drugo je bilo isključivo
na štetu „građanskih“ Srba.
- Naknadno uveden Ustavni sud BiH, gdje stranci odlučuju, uglavnom je
presuđivao na štetu „građanskih“ Srba. I tako dalje.
- Općenito govoreći, zločini koje su sve tri „građanske“ strane u BiH
vršile, također su bili „građanski“.
Sve u svemu, nije dobro ni ukusno, da jedno
političko tijelo koje je pretežno jednonacionalno, određuje karakter nekog
rata. U konkretnom slučaju, netočno je, i zbog mnogih razloga antisrpski,
proglašavati ratne događaje u BiH građanskim. Na koncu, postavlja se pitanje,
kome je trebalo da jedan takav površni dokument stavi u proceduru u NSRS, i da
time nepotrebno razbukta strasti među konstitutivnim narodima. Zar za NSRS nema
mnogo značajnih gorućih ekonomskih i socijalnih problema koje treba hitno
rješavati?
