Priopćenje povodom geopolitičkih perspektiva BiH

Nakon američkog prijedloga za izmjenu ustava Federacije i sastanka nelegalnog, antidejtonskog „Savjeta za implementaciju mira“, sve se više ocrtava konačna konfiguracija ove, za sada na silu održavane, Bosne i Hercegovine.

BiH će se sastojati od dva etnički dominantno čista entiteta:

- Reforma Federacije homogenizirat će bošnjačko-muslimansko stanovništvo. Nakon ulaska Hrvatske u EU, dio tamošnjih Hrvata će otići, pa će, na žalost, Centralna Bosna većinski postati bošnjačka. Dva etnički čista hrvatska kantona (županije) će se održati, dobiti neku vrst autonomije i ojačati veze sa Hrvatskom. Borbe za Mostar će se intenzivirati. Bošnjačko-muslimanska populacija postat će umjereno islamizirana jer će sadašnja tvrda političko-islamska tendencija biti onemogućene postojanjem laičkih stranaka Lagumdžije, Komšića i Radončića koje, u ovom času, Zapad izrazito podržava. Nažalost, Zapad želi i unitarnu BiH radi ulaska u NATO, iako zna da takva tvorevina neće nikada ući u EU koja je postala izrazito islamofobna.

- Republici Srpskoj prijeti nestajanje i/ili dezintegracija na barem dva dijela. To se može spriječiti, prvo, ako na njenom čelu, nakon izbora, stane rukovodstvo koje neće, ni po koju cijenu, prihvatiti unitarnu BiH i bošnjačku majorizaciju. To isto rukovodstvo mora stati na kraj aktualno snažnom banditskom ustrojstvu entiteta i pružiti stanovništvu jasnu perspektivu ekonomskog i socijalnog razvoja. Podrazumijeva se, da će Rusija, zbog svojih nacionalnih, geostrateških razloga, od sad čuvati od (daljnjeg) raspada kako Srbiju, tako i Republiku Srpsku.

Ono što bi bilo najbolje za BiH, ako se iznutra želi njeno održanje, to je stvaranje povijesnog kompromisa, bez ičijeg stranog učešća. Ovaj kompromis bi omogućio svaku moguću ravnopravnost (uključujući i teritorijalnu) triju konstitutivnih naroda. Na bazi međusobne tolerancije, počelo bi se od zajedničkih projekata. Napravili bi se paralelni i specijalni odnosi sa svim susjednim državama. Ne bi se pristupilo ni jednom vojnom paktu. Pomalo bi se naučili ponovo živjeti zajedno. Ovakav (švicarski) razvoj BiH stabilizirao bi region. Naravno, ovo je utopija, ali postoji kao teorijska mogućnost.

Priopćenje povodom 21. godišnjice od smrti dvanaest banjalučkih beba

Na današnji dan 1992. godine, u bolnici u Banjaluci, umrla je prva beba zbog nestašice kisika. Zapadne zemlje tada nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći zračnim putem. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba čiji su roditelji bili različitih nacionalnosti.

Ovaj šturi zapis ima univerzalnu simboliku „humanističkog“, zapadnog zla koje se tih vremena stuštilo na područjima bivše Jugoslavije.

U ime „humanizma“, razbijena je Jugoslavija i time promoviran rat na ovim prostorima.

U ime „humanizma“, savjetovano je bošnjačkim liderima da negiraju svoj potpis na Lisabonski sporazum za mirno rješenje konflikta u BiH što je bilo povod za posebno krvav bratoubilački rat.

U ime „humanizma“, dovođeni su u BiH, od strane Zapada, mudžahedini i kršen embargo UN o prodaji oružja zaraćenim stranama.

U ime „humanizma“, sugerirano je Bošnjacima da negdje pretrpe gubitak od 5.000 žrtava, kako bi Zapad mogao bombardirati Srbe.

U ime „humanizma“ dozvoljeno je Orićevim trupama „Armije BiH“ stacioniranim u Srebrenici, koja je trebalo da bude demilitarizirana zona, da oko Srebrenice spaljuju srpska sela i ubijaju srpske civile od 1992-1995. To, naravno, ni na koji način ne opravdava  teške srpske zločine nad Bošnjacima počinjenim u julu mjesecu 1995., kao ni srpske zločine počinjene uopće.

U ime „humanizma“ i dandanas se negiraju zločini drugih zaraćenih strana nad Srbima.

U ime „humanizma“, se jedva ili nikako ne identificiraju srpske žrtve.

U ime „humanizma“ Haški tribunal praktično sudi jedino Srbe.

Sve u svemu, tragedija banjalučkih beba je metafora za sve „humanističke“ zločine koje je „međunarodna zajednica“ prouzrokovala na ovim prostorima. Drugim riječima, sve poginule bebe i sve poginule odrasle osobe svih nacionalnosti i vjera na ovim prostorima su žrtve, direktno i indirektno, ovih krvavih „humanista“ koje će kad-tad stići osuda historije.

Priopćenje povodom usvajanja Deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava pokrajine u Skupštini Vojvodine

Skupština Vojvodine prihvatila je Deklaraciju o zaštiti ustavnih i zakonskih prava pokrajine. Time se (sve manjoj) Srbiji jasno daje na znanje što je čeka ukoliko se i formalno bude protivila ulasku Republike Kosova u UN. A na čekanju za neovisnost, pored Vojvodine su Preševska dolina i Sandžak.

S druge strane, postaje maltene komično kada čelnici Srbije garantiraju Republici Srpskoj prava garantirana Dejtonom, oni koji nisu u stanju da garantiraju ni teritorijalni integritet vlastite zemlje.

Istovremeno, na teritoriji BiH, prema procjeni zapadnih vojnih analitičara, ima oko pet tisuća istinskih terorista od kojih se neki već bore na bliskoistočnim ratištima.

Istovremeno, od strane SAD, donosi se prijedlog novog ustava Federacije za kojeg se tvrdi da nema nikakve veze sa Republikom Srpskom. Malo sutra.

Istovremeno se novim ustavom Federacije predlaže ukidanje funkcije predsjednika i potpredsjednika entiteta, a predsjednik Federacije se hapsi. To, tvrdi se, također nema nikakve veze sa RS.

Istovremeno, najavljuju se masovni protesti Bošnjaka u julu mjesecu ove godine zbog izgrađene pravoslavne crkve u Budaku zato što, navodno, ta crkva, blizu (?) Memorijalnog centra u Potočarima, vrijeđa osjećaje tog naroda.

Bilo bi dobro, da se, pored teške ekonomske i socijalne situacije, ove činjenice počnu interaktivno posmatrati, te da se predvidi institucionalno jačanje RS koja je, krajnje vidljivo, u ozbiljnoj opasnosti.

Priopćenje povodom trenutne situacije u BiH

Ovo su zloslutna, „humanitarna“ vremena.

Amerikanci prave novi ustav, navodno za Federaciju. Kao, eto, to nema veze ni sa ustavom BiH, ni sa ustavom RS. Ali, ako je to tako, to znači da su Federacija i RS dvije zasebne države umjetno spojene. Jer kako se mogu praviti promjene unutar neke cjeline jedne države, a da to nema veze sa drugim cjelinama te iste države? A ako ima veze, zar to nije ukidanje Dejtona na mala vrata? Stvar je dakle mnogo sveobuhvatnija nego što se to javnosti prezentira.

Kako, međutim, implementirati te skrivene namjere u Republici Srpskoj koja ima svoje zasebno ustavno uređenje? Teorijski nikako, ali praktično i te kako!

Na primjer, treba se čuvati „Julskih Ida“ (jedanaestog jula o. g.))! Čudna je koincidencija da je dozvola za gradnju i dovršenje srpske crkve u Budaku, od strane RS vlasti dana upravo pred ovaj, krajnje konfliktan, datum, a ne, recimo, krajem jula ili u augustu!? Naravno, neprihvatljivo je što Bošnjaci i Amerikanci protestiraju protiv tog hrama koji je blizu (???) Memorijalnog Centra u Potočarima, jer to vrijeđa osjećaje bošnjačkog naroda. Zamislimo, kada bi Srbi u Hrvatskoj, iako je komparacija ova dva tragična mjesta neusporediva, određivali na kojoj udaljenosti od Jasenovca se smiju graditi katoličke crkve! Povrh svega, da su Srbi umjesto crkve na tom mjestu napravili spomenik sadašnjim Haškim optuženicima, revolt Bošnjaka bi se i mogao shvatiti. Ali, kako neka crkva, kao duhovna tvorevina, može izazvati bilo kakav revolt? Osim ako Bošnjaci ne smatraju, pored toga što su Srbi „genocidan narod“, a RS „genocidna tvorevina“, da je i sama Pravoslavna crkva „genocidna institucija“!?

A sada zloslutni scenarij.

Ćamil Duraković, načelnik Srebrenice, izjavio je da, ako se crkva u Budaku sagradi, da neće moći kontrolirati revolt oko pedeset hiljada Bošnjaka protiv srpskog hrama!? Možda blefira. Ali, ako nereda bude, i ako bude ranjenih, pa i gore od toga, to će biti dovoljan pretekst za „međunarodnu zajednicu“ da NATO trupama „uvede reda“ na čitavom teritoriju BiH. Vjerojatno, od ovog napisanog neće biti ništa. Ali neki sličan scenarij sasvim sigurno postoji, i sasvim je sigurno uperen protiv srpskog naroda i protiv Republike Srpske. Vrijeme je, da se čitav narod uključi u obranu svojih ognjišta, a ne da to ovisi o nekoj, „bogom danoj“, političkoj vrhušci.

Uskršnja čestitka Vlajki Emila, dopredsjednika Republike Srpske svim kršćanima pravoslavne vjeroispovijesti

U ime svih članova Kabineta i u svoje osobno ime čestitam svim kršćanima pravoslavne vjeroispovijesti veliki i radosni praznik Vaskrs.

            Neka Vaskrs podsjeti na najviše moralne vrijednosti, požrtvovanje za druge i na očuvanje i dobrobit vlastite zajednice. Patnje i stradanja koje je srpski narod doživio posljednjih decenija od strane Imperijalnog Antikrista, slično je onome što je židovski narod proživljavao milenijima. Povrh svega, domaće sluge Antikrista, ekonomski, socijalno i teritorijalno su upropastile i izdale sve što je srpsko. „Ali, ničija nije do zore“. Uskrsnuće Krista je dokaz da će srpski narod, koji u svom najdubljem biću ima povik: „Bože pravde“, kad-tad smoći snage da se povrati duhovno i teritorijalno, da reintegrira svoje izvorište, Kosovo i Metohiju, i da sa radošću u srcu nastavi slaviti Svevišnjeg.

Želim Vam, da u ovim trenucima zaboravite na revolt kojeg opravdano osjećate zbog djelovanja Antikrista, bombardiranja, demoniziranja i ucjena, te da Uskrs proslavite u radosti i miru, u krugu obitelji, sa dragim prijateljima, i sa nadom u božju pravdu.

HRISTOS VOSKRESE!

VAISTINU VOSKRESE!