Autor: FOKUS
nedjelja,
19 februar 2012 22:19
Na teritoriju BiH vodi se pravi psihološki rat jednako
žestok kao i onaj fizički. Stvari se polako profiliraju u korist islamizacije
Balkana. U tom ratu, Bošnjaci, podržani od "međunarodne zajednice"
imaju izrazitu prednost i forsiraju nekoliko osnovnih premisa koje su strateške
i taktičke naravi:
- Napadaju sve one koji govore o spomenutoj
islamizaciji nazivajući ih "islamofobima";
- Polako, ali sigurno, osvajaju teritorij Federacije i
pripremaju teren za etničko čišćenje Hrvata iz Srednje Bosne;
- Kako se sve to ne bi tako brzo primijetilo,
neprekidno insistiraju na srebreničkom mitu, genocidnosti Srba, napadajući
žestoko sve one koji to argumentima osporavaju;
- Za sve to, na raspolaganju im stoje političari i
mediji najvećeg dijela Zapada, glavne islamske zemlje i lobi grupe po cijelom
svijetu;
- Jedna od njihovih taktika je i stvaranje (dodatnog)
razdora između Hrvata i Srba, dvaju kršćanskih naroda koji su u ovom procesu
islamizacije upućeni jedni na druge;
- Nažalost, u svemu ovome učestvuju, iz različitih
pobuda, mnogi Srbi i Hrvati;
- U ovakvom kontekstu, pravo i pravda su izgubili
svaki smisao i postali su obična, cinična karikatura u službi onih koji
stvaraju lažne predstave o situaciji u BiH i njima manipuliraju.
Dobrovoljačka
i hrvatsko-srpski odnosi
Susretnem
prije par dana neke poznanike, kad oni: "Opet ste nas vi Hrvati
zeznuli!"
Odgovorio
sam da nemam pojma o čemu se radi, jer sam se tek vratio iz Izraela.
"Pa
da, ti i Josipović se tamo sastajete."
Našalio sam se: "Znate da je i Dodik bio tamo
neposredno prije mene." Naravno, nisam imao veze ni sa dolaskom Dodika, ni
Josipovića. Čista slučajnost.
Onda su me poznanici podsjetili kako je, nakon
skidanja Dobrovoljačke s dnevnog reda u Tužilaštvu BiH, srpska strana dala
inicijativu u parlamentu BiH da se ukine Sud i Tužilaštvo BiH, a da Hrvati to
nisu podržali. Sve u svemu, zaključili su, s vama Hrvatima ne valja "tikve
saditi" jer nas uvijek pređete kada ste nam najpotrebniji.
Pomislio sam, kako je čudno da ljudi ponekad ne znaju
ili, ne žele, da razmišljaju.
Stvari treba šire gledati, rekao sam. Da bi Hrvatska
ušla u EU, to mora ratificirati 27 zemalja. Da su BiH Hrvati glasali za srpski prijedlog
o ukidanju Suda i Tužilaštva koje podržava "međunarodna zajednica",
to bi se odmah, s pravom, povezalo s Hrvatskom i od Europe ne bi bilo ništa. Da
li nam je važnija Hrvatska koja je u EU, ili Hrvatska van Europe?
Kiselo su me pogledali i rekli: "Baš ste vi
Latini lukavi."
"Tko
uđe, nek' se kani svake nade" (Dante Alighieri)
Prije izvjesnog vremena, izraelsku javnost ustalasao
je "slučaj Cvetković". Aleksandar Cvetković je izraelski građanin,
jer je oženjen ukrajinskom Jevrejkom i živi s njom i s dvoje djece u Izraelu.
Prije nekoliko mjeseci je tamo uhapšen na osnovu Interpolove potjernice koju je
proslijedilo Tužilaštvo BiH, jer je bio šofer u Desetom diverzantskom odjelu
VRS koji je, navodno, u Branjevu, počinio ubojstvo nad oko 1.200 zarobljenih
Srebreničana. Glavni svjedok navodnog zločina je, liječnički ustanovljen
psihijatrijski slučaj, Dražen Erdemović, bivši pripadnik svih triju zaraćenih
vojski u BiH. On je tvrdio da je na Branjevu osobno pobio 120 zarobljenika za
12 kilograma zlata! On je, za sada, jedini svjedok "srebreničkog
genocida" koji je "spontano sve priznao" i zbog kooperacije s
Haškim tribunalom, pušten je, nakon pet godina zatvora na slobodu!!! Nikakva
tijela u većem obimu nisu tamo pronađena, ali se tvrdilo da su ona dislocirana
u sekundarnim grobnicama.
Ali se ovdje ne želi otvarati polemika o Srebrenici,
niti se želi bilo koga braniti od dokazanih počinjenih zločina. Cvetković je
već bio pred istražnim organima Haškog tribunala koji ga nisu ničim teretili.
Za sada, on bi trebalo da bude izručen pravosuđu BiH "samo" kao
svjedok počinjenog zločina.
Ali ovo nije pravni proces. Da jest, ni po jada. To je
politički proces, i zna se kako Srbi prolaze pred pravosudnim organima BiH.
Povrh svega, jedna strana komisija koja je ispitivala uvjete u zeničkom zatvoru
gdje bi Cvetković trebalo da bude zatvoren, zaključila je da je tamo situacija
stravična i da, pored toga, nikakvo fer suđenje nije moguće!
Glede toga, izraelsko pravosuđe je dozvolilo
ekstradiciju Cvetkovića, ali tako da netko iz Izraela povremeno bude prisutan i
da nadgleda cjelokupnu situaciju.
Međutim, to je iluzija. Jednom kada bude tamo,
Cvetković će biti slomljen i na kraju će mu ponuditi nekakav dil kojeg će on
morati prihvatiti. Staljinističko-nacističke metode tretiranja zatvorenika nisu
tajna ni za koga.
Jedan kuriozitet. Dražen Erdemović nije htio da dođe u
BiH i da svjedoči u slučaju zločina Desetog diverzantskog odjela na Branjevu.
Valjda, osim ako se ne plaši da dođe u Sarajevo, negdje na Havajima uživa
zahvaljujući zlatu kojeg mu je navodno dala VRS. Ovo posljednje je krajnje
sumnjivo, ali da je dobio debele pare za svoje "istinito" svjedočenje
pokrenuvši tako "srebrenički genocid", to je više nego izvjesno.
"Najnovija" vijest u svemu ovome je da PIK,
dakle Zapad, osim Rusije, čvrsto podržava objektivan, pravedan pravosudni
sistem na nivou BiH.
"Na
Zapadu ništa novo" (E. M. Remark)
Vidim ja, gdje god dođem, optužuju za nešto Srbe. Iz
Izraela stižem u Banju Luku i čitam kako su A. Pandurević, O. Tadić i M. Bosić
na bošnjačkom tepihu. A najnovije je to, što su se posljednja dvojica slikala
nekad s nekom ženom za koju se sada tvrdi da je za vrijeme rata maltretirala
Bošnjake/muslimane. Ova stvar ima nekoliko dimenzija:
- Nastavlja se s demonizacijom Srba preko napada na
SDS. Pošto je SDS utemeljitelj Srpske, "dokazati" kako su kadrovi SDS
učesnici zločina, znači ujedno i "dokazati" kako je Republika Srpska
zločinačka.
- Pored strateškog, postoji i praktičan aspekt ovih
napada. Pokazuje se, da su SDS kadrovi na nivou BiH, štrumfovski rečeno,
junačko-srpski, dobro se drže, pa ih treba oblatiti, pokolebati.
Ali, ja znam da, pored ovih važnih aspekata, postoji i
onaj glavni, najaktualniji.
U Izraelu sam razgovarao sa ženom prije spomenutog Cvetkovića.
Ona mi je objašnjavala kako nepravedna optužnica protiv njenog supruga ima za
glavni cilj dodatno dokazivanje "srebreničkog genocida".
Ona se začudila kada sam rekao da se s tim ne slažem.
Obrazložio sam joj, da je "srebrenički genocid" odavno "dokazan".
Da je postao mit koji će trajati još generacijama, bez obzira na dokaze.
Ono što je za Bošnjake najvažnije, to da ovladaju nad
cijelim teritorijem Federacije, da počiste Hrvate iz Centralne Bosne i da tamo
ostvare viziju političkog islama. To je ono na čemu sada intenzivno rade.
Povika na vuka, odnosno na "genocidne Srbe" služi samo kao dimna
zavjesa kako bi se prikrila sprovođena islamizacija.
I tako prolaze zemaljski dani u tamnom vilajetu s
božanskom ravnodušnošću. Što se stvari naizgled više uzburkavaju, što se više
priča o promjenama, o građanskom životu, o prestanku mržnje i netolerancije i
slično, sve ostaje sve više isto. "Bog je mrtav" (Niče), nepravda je
pravda, laž je istina, a ne-bitak jedina suština.
