Autor:
FOKUS
nedjelja,
26 februar 2012 21:39
Po Andželini su svi Srbi krivi. Oni genocidni, oni
polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi trebalo,
kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred Haškim
tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u
zatvor!"
Kaže se da je vrijeme novac. Ali u BiH, vrijeme je teritorij.
Zahvaljujući nelegalnom Inckovom dekretu, Bošnjaci su formalno zauzeli vlast u
Federaciji i posvuda postavili svoje ljude. Ali tu vlast treba implementirati.
Drugim riječima, treba pripremiti i učvrstiti teren za izgon većeg dijela
Hrvata iz centralne Bosne kojih ima preko dvije stotine tisuća.
Dok se te pripreme za osvajanje federacijskog
teritorija čine, a "da se Vlasi ne dosjete", vrši se odvlačenje
pažnje svim sredstvima. Nije uopće važno da li su ti postupci pametni ili glupi,
točni ili netočni, agresivni ili pomirljivi. Bitno je za Bošnjake dobiti na
vremenu. Evo osnovnih postupaka:
- Lansiraju se bombastične poruke koje upućuju Cerić,
Izetbegović, Lagumdžija i ini, uglavnom na račun Srba i njihove
"genocidnosti", ali i otvorene prijetnje Hrvatima, što izaziva velike
polemike koje usmjeravaju hrvatsko i srpsko pučanstvo od bošnjačke agresije na
Federaciju;
- Medijski se napadaju viđeniji Srbi sa službom u
Federaciji: Aleksandra Pandurević, Mladen Bosić, itd, sa istim efektom;
- Vrši se, na vlastitu štetu, čak i revizija
"srebreničkog genocida", s tvrdnjama kako su stotine muslimana, do
sada smatrani mrtvima, a koji su u međuvremenu pokopani uz velike pompe i
naricanja kao žrtve "zvjerskih Srba", u stvari živi, da ne mogu biti
življi. Sve u svemu, Bošnjaci će čak djelomično i Srebrenicu žrtvovati samo da
bi učvrstili svoj osvajački pohod na Federaciju;
- Nude se neke fotelje viđenijim članovima HDZ, kako
bi "zaboravili" njihove pripreme za izgon Hrvata;
- Financira se snimanje filmova sumnjivih kvaliteta
vezanih za imena zvijezda kao što su Džordž Kluni, Rade Šerbedžija, Andželina
Žoli, itd, gdje se pokazuje "škorpionska" narav
"genocidnih" Srba navodno iskazana u prošlom ideološko-vjerskom ratu
u BiH. Pritom je Šerbedžija posebna faca. U svom nedavnom gostovanju u Banjoj
Luci barem je deset puta publici izjavio kako je on Srbin, dok drugdje čini
neizmjerne štete Srbima gdje god stigne.
Posljednji film antisrpske holivudske produkcije,
"U zemlji krvi i meda", najobičnije je smeće čije je financiranje
krajnje sumnjivo, vjerojatno, posredno, islamske provenijencije. Ali i smeće se
može dobro prodavati ako ima za ambalažu Andželinu Žoli, a samim tim i Bred
Pita. Pošto je o "umjetničkoj" strani filma već sve rečeno u medijima
širom svijeta, a sam film je doživio pravi financijski krah, jer je publici
dosta priča o "genocidnim Srbima", ovdje će se istaći svega par
aspekata ove filmske rugobe koju nije mogla spasiti ni sama Zana Marjanović,
glavni ženski lik (Lajla), koja je maestralno odigrala svoju ulogu.
Andželini
ni Dostojevski nije ravan
Poznat je lik Raskoljnikova u romanu Dostojevskog
"Zločin i kazna". On ubija dvije osobe. Nema svjedoka. Ali, iako je
zločin nemoguće dokazati, Raskoljnikov se iskreno kaje i priznaje svoj grijeh,
pa biva zatvoren. Taj motiv je, s obzirom na svoj kapacitet, Andželina
nesvjesno, "sjajno" iskoristila prevazišavši i samu imaginaciju
Dostojevskog.
Elem, u filmu "U zemlji krvi i meda", gdje
su Srbi prikazani isključivo kao silovatelji, zločinci, genocidne škorpije i
slično, nasuprot "božjih ovčica": muslimana, pojavljuje se
neuobičajen srpski lik: Danijel (glavna muška uloga koju igra Goran Kostić).
Tip je prehuman čak i za mirnodopske svrhe. Protiv je zločina koje, kako se
prikazuje, masovno čini njegov, srpski narod. Povrh svega nježan je i
tolerantan, mada u nekim situacijama i plah (ratna su vremena, pa je
shvatljivo). Točno je, ubija, na kraju filma (i rata) svoju ljubav u nastupu
bijesa zbog pogibije svojih ratnih drugova za koju krivi Lajlu. Ali ubojstva u
ljubavnom afektu su tema mnogih literarnih djela, opera i filmova. U svakom
slučaju, ne radi se o ratnom zločinu.
Sve u svemu, taj krajnje pozitivan srpski lik (po
Andželini ima i takvih Srba, rijetki su, ali ih ima), na samom kraju filma,
dolazi pred vojnike UNPROFORA (valjda simboliziraju budući Haški tribunal) i
viče: "Ja sam RATNI ZLOČINAC!"
Ovaj "dostojevskovski" obrat je zasigurno
najveća svinjarija koju je Andželina mogla smisliti. Poruka je sljedeća:
Ako je Danijel, ta potpuno normalna ljudska osoba,
sebe proglasila ratnim zločincem, kakvi su tek istinski ratni zločinci, odnosno
svi ostali Srbi! Oni su mnogo, mnogo više od toga. Oni su genocidni na kvadrat.
Da bi stvar bila i najglupljoj osobi jasna, na kraju filma se, na engleskom, "diskretno"
čuje radio izvještaj gdje ona vještica, Medlin, govori o srebreničkom genocidu
nad 8.000 muslimana počinjenih od strane Srba! Ta je izjava dana koncem jula
1995, kada posmatrači UN na terenu negiraju čak i masovna ubojstva u
Srebrenici. Ali, naravno, vještice sve unaprijed znaju!
Ergo (dakle), po Andželini su svi Srbi krivi. Oni
genocidni, oni polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi
trebalo, kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred
Haškim tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u
zatvor!"
Pedeset
hiljada silovanih Bošnjakinja
I taman kada čovjek pomisli da je, sa završetkom ovog
antifilma, svinjarijama došao kraj, Andželina se potrudila da to, ipak, ne bude
tako. Nakon samog konca ove filmovane demonizacije Srba, pojavljuje se
crno-bijeli slajd na kojem piše da je tijekom rata u BiH silovano 50.000
Bošnjakinja! Evo nekih refleksija o tom pitanju:
Evropski parlement u Edinburgu utvrdio je decembra
1992. godine da je samo u Republici BiH bilo zatočeno nekoliko tisuća
muslimanskih žena i djevojaka, koje su bile sistematski silovane i mnoge od
njih su ostale u drugom stanju. Ove su tvrdnje bile popraćene izvještajem
Evropske zajednice koji je iznosio slične neosnovane tvrdnje, bez ikakvih
dokaza.
Čudno je onda da nitko nije nikada našao niti jedan
logor za silovanje u Bosni, i da je član ekipe Evropske zajednice, koja je bila
poslata 1992. da pronađe te logore, dao ostavku zato što je delegacija
intervjuirala svega četiri žrtve prije no što je objavila izvještaj u kojem je
stajalo da je 20.000 žena bilo silovano.
U vezi s tvrdnjom EZ, danski profesor državnog prava
na Univerzitetu u Leidenu, Fric Kalshoven, je izjavio:
"Pogledajte šta se desilo u Edinburgu. Prvo su
žestoko osudili počinjene zločine, a tek su onda poslali ljude da ispitaju da
li su se te stvari stvarno i dogodile."
Autorica Nora Beloff i novinar Paul Lewis istakli su
činjenicu da su glavni izvori informacija o srpskim "zločinima
silovanja" došli od Hrvata i Muslimana koje su započeli rat sa Srbima.
Neke su novine (New York Times, 15. januara 1993) bile
toliko nemarne da nisu uopće obraćale pažnju na činjenicu da mlade muslimanske
djevojke, koje su navodno bile silovane od Srba i ostale u drugom stanju, nisu nikako
mogle biti trudne svega četiri mjeseca i poroditi se (u avgustu 1992), jer
trudnoća traje devet mjeseci, a rat u Bosni je otpočeo u aprilu 1992.
...ili
"Toronto star" (2. februara 1993) donosi
fotografiju jedne "Muslimanke", Z. R., koju su navodno silovali Srbi.
U stvari, Srpkinju Z. R. silovali su Muslimani.
...ili
Jedna Muslimanka koja je svjedočila da je bila
silovana od Srba i pritom ostala u drugom stanju, porodila je crno dijete u
Ženevi!
Kao što je profesorka Marsha Hewitt s Univerziteta u Torontu
izjavila u maju 1994:
"Istinske žrtve silovanja nije bilo moguće
vidjeti, sakrivene iza medijskog spektakla koji nije nimalo mario za njih, nego
je bio motiviran drugim interesima koji nisu imali nikakve veze s patnjama tih
žena."
Međunarodni Crveni križ nije mogao pronaći nijedan
dokaz za postojanje takozvanih logora za silovanje.
U oktobru 1993. Komisija UN za ratne zločine u bivšoj
Jugoslaviji objavila je ukupan broj od 330 dokumentiranih slučajeva silovanja
za sve tri zaraćene strane.
Anđelina zaboravila na Hrvate
Zna se da su u prethodnom ratu u BiH učestvovale tri
strane, žestoko i podjednako. Ali Hrvata u ovoj antifilmskoj priči ni za lijek.
Možda je za holivudski Andželinin mozak bilo prekomplicirano ubaciti i tu
dimenziju. Ili, možda, ipak, nije! Jer tko god sa Zapada pogleda ovu antisrpsku
svinjariju, pomislit će da u BiH žive samo Bošnjaci/muslimani i Srbi. A možda
je Andželina upoznata sa razmjerima etničkog čišćenja koje se u Federaciji
priprema za Hrvate, pa unaprijed prejudicira nacionalno čistu bošnjačku
Federaciju.
