Autor: FOKUS
nedjelja, 02 oktobar 2011 20:40
Karl Marx je u "Komunističkom manifestu" napisao da je
dosadašnja historija čovječanstva okvirno poznavala samo dvije klase: većinu
naroda koja je bila eksploatirana i eksploatatorsku vladajuću manjinu. Ali, s
druge strane, Marx je u mnogo čemu pohvalio kapitalistički sistem koji je
ukinuo sve moguće granice, državne, vjerske i nacionalne, i samim tim omogućio
svjetsku cirkulaciju kapitala koji će, kako je predviđao, dovesti do znatnog
poboljšanja položaja radničke klase tamo gdje kapital odnos bude zamijenio
feudalni sistem. Europska civilizacija je slijedila ovu Marxovu misao stvorivši
sistem blagostanja koji uključuje i široke narodne mase što je bilo nezapamćeno
u dosadašnjoj povijesti.
Klasna
struktura BiH: seljaci, radnici, budžetska klasa i klasa "đavoljeg
trojstva".
Ali, što bi rekao Andrić, tamo gdje počinje BiH prestaje svaka
logika, pogotovo kapitalistička i građanska. Da parafraziram poznatog
banjalučkog ekonomistu Rajka Tomaša, sistem u BiH je banditski. Historija tu
ide račjim koracima: unazad. Stvoren je, suštinski gledano, novi, degenerirani
feudalni sistem s primjesama razbojničkog, nekonkurentnog i jalovog kapitalizma
gdje narod plaća puni ceh, pljačkan je od domaćih i stranih vlasti, a oni koji
pune džepove, ne investiraju u domaću privredu već novac čuvaju "u
slamaricama" (domaći "kapitalisti") ili njime obogaćuju inozemne
privrede (na primjer, strane banke koje su zavladale domaćim bankarskim
sistemom). Što se tiče pune klasne strukture, Marxova klasifikacija generalno
vrijedi, ali je u BiH "obogaćena" novim momentima. Okvirno gledano, u
našoj zemlji radnička klasa i te kako postoji, ali je u privrednom
sektoru/smislu ili bez posla (oko 40%), ili je eksploatirana preko sive i crne
ekonomije. Oni koji vladaju društvom sačinjavaju "đavolje trojstvo":
to su segmenti političkog establišmenta (političke klase) asocirani s mafijom i
s predstavnicima stranog imperijalizma reprezentiranog u OHR-u koji BiH drži u
(neo)kolonijalnom položaju. Ovo "đavolje trojstvo", u cilju
efikasnije vladavine, stvorilo je široko parazitsko tijelo: budžetsku klasu
koja i sama živi na račun naroda. Dakle, cjelokupan budžet ide na plaće ove
klase, a nijedan njegov dio ne ide na privredni razvoj. Da bi se ovaj čitav
neofeudalni sistem održao, u narodu su implantirani "geni"
nacionalizma i klerikalizma koji ljude čine "slijepim kod očiju"
vraćajući ih par stotina godina unazad, prije početaka građanskog društva.
SIVA
I CRNA EKONOMIJA
Pošto nema normalnog privrednog razvoja, siva i crna ekonomija
čine temelje gospodarstva BiH. Siva ekonomija je prešutno dozvoljeni oblik
ekonomske aktivnosti, ali koji se ne odigrava u okvirima postojeće pravne
regulative, što znači da je pravno nelegalna.
- To
su kratkotrajni poslovi u domaćinstvima, raznorazne tezge (rad na crno),
neregistrirano izdavanje stambenog prostora, deklariranje većih troškova, niže
plaće u knjigama, itd.
-
Sekundarna siva ekonomija je prikrivanje ukupnih prihoda pred mafijom.
-
Crna ekonomija: promet droge, reket, trgovina oružjem i ljudima, utaja poreza,
itd.; crna ekonomija je pravno i ekonomski nedopustiva.
-
Karakteristike sive ekonomije: izbjegavanje plaćanja poreza, doprinosa,
izbjegavanje primjene propisa, na primjer, zaštite na radu, nema statističkih
izvještaja.
- U
BiH, a što je tragično, siva ekonomija je osnovna privredna aktivnost. Da nema
nje, umiralo bi se od gladi. Eksploatacija radne snage je beskrupulozna. Tako
se samo u RS radnicima duguje 800 milijuna KM na ime neisplaćenih plaća i
doprinosa.
-
Smatra se, da je u BiH svaki treći radnik unutar sive i crne ekonomije.
- U
mnogim slučajevima, izbjegavanje plaćanja obaveza državi, rješava se korupcijom
državnih službenika.
-
Učešće sive ekonomije u ukupnim privrednim djelatnostima je oko 30%.
-
Zbog sive ekonomije, država gubi godišnje oko dvije milijarde maraka.
-
Ali, svejedno, država je zadovoljna: može raskošno živjeti, ne brinuti se
previše o dobrobiti masa, a one nekako preživljavaju unutar sive i crne
ekonomije.
- Na
sivu i crnu ekonomiju neumitno se nadovezuje korupcija. Korupcija je
podmićivanje od strane onih kojima nešto treba, onih koji mogu tim potrebama
udovoljiti.
-
BiH, prema međunarodnim ocjenama, spada u najkorumpiranije zemlje svijeta.
-
Kod nas je korupcija prihvaćena, od svih slojeva stanovništva kao nešto
normalno.
- U
tužilaštvu ima 200.000 neriješenih predmeta korupcije.
-
Kazne za korupciju su izuzetno rijetke, skoro nepostojeće. Na primjer, u 2009.
godini bilo su svega 122 presude za korupciju što je smiješno i iznosi svega 1%
od svih osuđujućih djela: u 96 slučajeva radilo se o uvjetnim kaznama, a u 26
slučajeva o zatvorskim kaznama.
KAKO SE ULJEPŠAVA SIVO-CRNO STANJE U BiH
Prvenstveno preko statistike.
-
Interpretacija statističkih podataka može biti krajnje raznolika. Na primjer,
nedavno je navedeno da je iz jednog entiteta u inozemstvo otišlo 300.000 osoba.
Država je tvrdila da je to jedan od dokaza visokog standarda u tom entitetu.
Međutim, u drugačijoj interpretaciji, a uzevši u obzir raspad ex-Jugoslavije,
najveći dio odlazaka u inozemstvo se svodi na rođačke i prijateljske posjete u
regionu koje su izuzetno jeftine, bezvizne i nemaju nikakve veze s poboljšanim
životnim standardom.
-
Drugi običajen način manipuliranja je preko jedne od srednjih vrijednosti,
odnosno "aritmetičke sredine". Svi znaju za nju. Na primjer, ako
jedan radnik zarađuje 300 KM mjesečno, a drugi 2.700 KM, onda je prosjek takvih
plaća 1.500 KM, što je daleko od istine. Najčešća manipulacija je, dakle, oko
mjesečnih primanja radnika. Tako se tvrdi kako su u BiH prosječne plaće najveće
u regionu i iznose oko 850 KM! To je lažno prikazivanje istinskog stanja. Ako
se uzme drugi, realniji način računanja srednje vrijednosti koja se zove
"mod" koji pokazuje obilježje (na primjer: plaće) najšireg dijela
neke statističke mase (na primjer radnika), onda je slika plaća potpuno drugačija.
Time se, na primjer, eliminiraju plaće budžetske klase koja predstavlja manjinu
stanovništva i koje se kreću u rasponu od 600 KM do fantastičnih 120.000 KM.
Pokazuje se, naime, da većina, 63% onih koji rade, ima plaću do 400 KM, a 75%
do 500 KM. To je daleko od medijski prikazivanih 850 KM. Dakako, u BiH uzimamo
idealnu situaciju zaposlenih, onu na papire, jer oko 40% onih s najnižim
primanjima ponekad godinama ne prima nikakvu plaću i/ili im se ne uplaćuju
nikakvi doprinosi.
ŠTO DA SE RADI?
Evo nekih rješenja, posebno za RS, iz pera Rajka Tomaša, nedavno
objavljenih u "Većernjim novostima" (28. 9):
-
Vlada RS mora preduzeća i banke da uputi na tržište, da tamo zarađuju novac i
odgurnu ih od javnog novca.
-
Odgovorna lica treba da za poslovanje preduzeća odgovoraju svojom cjelokupnom
imovinom. Privredni sudovi treba da uspostave "crne liste" direktora
koji su preduzeća dovela u stečaj. Raznim mahinacijama s akcijama, fiktivnim
dokapitalizacijama, obaranju vrijednosti akcija mimo pravila, ignoriranju malih
akcionara, treba stati u kraj. Vlada Republike Srpske ne bi smjela da posegne
za uvođenjem novih nameta privredi.
-
Treba redefinirati razvojni program da se omogući da se najveći dio novca od
privatizacije usmjeri u proizvodne investicije i zapošljavanje. Još nije kasno
da se preostali novac usmjeri isključivo u proizvodnju i otvaranje novih radnih
mjesta.
- Da
sam u prilici, veli Rajko Tomaš, premijeru RS Aleksandru Džombiću bih
savjetovao da beskompromisno spriječi tendencije raznih lobija i tajkuna da
gospodare ekonomijom RS i da ih gurne što dalje od budžeta, da se žestoko
obračuna s korupcijom u državnim organima i institucijama, te da kroz adekvatan
socijalni program zaštiti sirotinju koje je sve više.
-
Ako Džombić ovo ne bi mogao da uradi ili ne bi želio, savjetovao bih mu da
podnese ostavku - kategoričan je Tomaš u odgovoru na pitanje što bi savjetovao
premijeru RS.
