Autor: FOKUS
nedjelja, 30 oktobar 2011 20:03
Hamletovsko pitanje, kako neki tvrde, za nemoguću državu BiH, je
već duže vremena u našoj javnosti slijedeće: kojem se carstvu, američkom ili
ruskom, prikloniti? Šteta je, što ova zemlja nije normalna i što je u suštini banditska,
okupirana, kolonizirana i djeljiva po perverznoj volji stranih
"humanista". Ipak, pitanje je djelomično dobro, jer je bipolarna
podjela svijeta postala očita realnost.
Mi
hoćemo, a NATO "začudo" oklijeva
Činjenica je, da je nakon dvije decenije apsolutne dominacije
američkog carstva, drugo carstvo je već tu, ono rusko, prosperitetno, izniklo
kao feniks iz pepela nakon što je izgledalo upropašteno od Gorbačova i
Jeljcina. Druge, moguće, prvenstveno ekonomske svjetske velesile o kojima se
ponekad priča, kao Indija i Brazil, nemaju, i neće zadugo imati
infrastrukturnih elemenata da bi mogle predstavljati takve snage koje bi
ozbiljno stavile u pitanje sadašnje dvopolarno stanje međunarodnih odnosa.
Naravno, netko će odmah prigovoriti da je tu i Kina. To je neosporna činjenica.
Ali, kroz svojih pet tisuća godina povijesti, Kina se uvijek samoizolirala te,
ako jednom i osvoji zemaljsku kuglu, to će biti zahvaljujući svojoj
demografskoj, a ne ratnoj, ekspanziji i humanističkom barbarstvu. Na kraju, tu
je i Europska unija, ali je ona u vazalnom odnosu prema SAD. Sve u svemu, za
BiH, pitanje je, naizgled, logično: dali ući u euroatlantske ili euroazijske
integracije. I da je naša politička i kulturna javnost normalna a ne ideologizirana
i izdijeljena mržnjom, a i da istinski želi živjeti u zajedničkoj državi
ravnopravnih građana i naroda te baviti se ekonomijom, a ne politikantstvom,
ona bi to pitanje ozbiljno i postavila. Jer, na njega nije lako odgovoriti. Na
to bi se moglo odmahnuti prezrivo rukom s tvrdnjom kako Vlajki izmišlja lažne
dileme pošto nema pojma ni o najjednostavnijim stvarima jer je, pobogu, svima
jasno da mi hoćemo u Europu, a ne u nekakvu Euroaziju, te da je uvjet za to
biti u NATO-u. Povrh svega, tvrdit će mnogi "dobro obaviješteni"
samozvani analitičari, mi smo praktično već u NATO paktu, a to što još
nismo i formalno, to je zbog toga što sam NATO, iz tehničkih razloga, oklijeva
da nas primi. Dakako, uvijek postoji mogućnost da je sve to tako, ali ja bih
ipak onima "dobro obaviještenima" postavio "nebulozno",
vlajkijevsko pitanje: ako je sve tako jasno, zbog čega NATO oklijeva da stvar
finalizira kad se zna da su, na primjer, neke druge nerazvijene zemlje kao
Rumunjska i Bugarska odavno u tom savezu mada za to nisu imale, ni približno,
ekonomske i vojne uvjete po NATO standardima? Jer, kada je, na koncu konca,
Predsjedništvo BiH, uključujući i srpskog predstavnika (?!), uputilo zahtjev za
ulazak u NATO, primanje se nakon tog ishitrenog čina moglo izvesti bez problema.
"Dobro obaviješteni" mediokriteti bi replicirali kako NATO ima svoje
standarde koje mi u BiH još nismo dosegli, ili kako oklijevaju, jer prethodno
treba izvršiti unitarizaciju BiH.
Zašto
nas NATO možda ipak neće
Razlozi su, u perspektivi koju ću obrazložiti, očigledni. SAD na
ovim prostorima, a u okviru Federacije, favoriziraju stvaranje islamske države
pod dominacijom Turske, a na račun Hrvata koji su žrtvovani od strane Hrvatske
kao i na račun bošnjačkih, intelektualnih, građanskih tendencija koje bi htjele
da BiH bude europska, laička, građanska zemlja. Islamizacija nekog prostora
neumitno zahtijeva i stvaranje fundamentalističkih elemenata čiji je sastavni
dio terorizam, a čija je jedna od primarnih funkcija danas da sudjeluje u
zastrašivanju i izgonu Hrvata u centralnoj Bosni. Terorizam se, naravno može
držati pod kontrolom koju vrše političke strukture umjerenog islama, ali sve do
jednog dana. Pored svega, u vehabijskim logorima kod nas gdje se islamističke
oružane formacije svakodnevno obučavaju gađajući bojevom municijom Dodikove
slike, nalaze se i potencijalni teroristi koji će sutradan napadati civilne
ciljeve na Zapadu (P.S. Ova je kolumna napisana dva dana prije terorističkog
napada u Sarajevu).
Suštinsko je, dakle, pitanje zbog čega SAD to rade iako su, s
druge strane, objavile rat svjetskom terorizmu? Jedini pravi odgovor je da
aktualni lider Zapada želi da drži ovaj prostor u stanju latentnog sukoba kojeg
će u određenom trenutku aktivirati. On se ponaša jednako kao i prilikom
isprovociranih događanja nedavnog "arapskog proljeća". Tada su u tim
zemljama stvoreni potencijalni i stvarni islamistički režimi koji će generirati
terorizam pa će prvoj imperija svijeta to poslužiti kao predtekst za njezine
daljnje male prljave ratove koji joj služe za sanaciju njene ekonomije i moći.
Zatim, "Veliki brat" zna da se Hrvati i Srbi u BiH
nikada neće dati unitarizirati tako da Bošnjaci zauzmu sve važne političke i
ekonomske komande u zemlji kao i da navedena dva kršćanska naroda nikada neće
prihvatiti da se utope u takozvanu bosansku naciju što bi značilo, pored
ostalog, gubitak njihovog kulturnog, duhovnog i teritorijalnog identiteta pa je
u skladu s takvim razmišljanjem islamsko-kršćanski sukob uvijek lako izazvati.
A što se NATO tiče, ova je vojna organizacija zadovoljna
situacijom. Ovdje ima baze i topovsko meso koje se u Avganistanu i drugdje bori
za ciljeve Zapada. Povrh svega, oni koji sebe smatraju gospodarima svijeta,
cinično se izruguju ovdašnjim muslimanima/Bošnjacima koje su u praksi natjerali
da podržavaju njihov imperijalizam koji uništava stotine tisuća muslimana na
područjima Sjeverne Afrike, te Bliskog i Srednjeg istoka. Sve u svemu, gradeći
jednu zemlju gdje su u svakom trenutku mogu potpaliti sukobi različitog
intenziteta, oni preko Atlantika koji rukovode NATO nemaju nikakvog interesa da
takva zemlja postane članica ove vojne organizacije.
Još
hoće da se napiju naše krvi
Ja sam se rijetko varao u svojim globalnim geostrateškim
razmatranjima i, iskreno rečeno, dosadilo mi je da ljude ubjeđujem kako
komadanje bivše Jugoslavije još nije završeno. Da je to tako, konačno mi je
naznačila "moja Splićanka", a sada banjolučanka Irena Mojović, sjajna
advokatkinja, koja me je prije nekoliko ljeta, u šali upitala kome će pripasti
pozivni brojevi 383 i 384 (CG je 382, a Hrvatska 385). Ja sam to krajnje
ozbiljno shvatio i od tada, stalno postavljam isto pitanje svima dajući uz to i
adekvatno teorijsko objašnjenje. Prva verifikacija te, naizgled banalne,
činjenice desila se 2008. godine kada je Amerika, "u ime humanizma i
ljudskih prava", a prethodnom agresijom 1999, brutalno otkinula Srbiji 15%
njenog teritorija, da bi naknadno formirala takozvanu Republiku Kosovo. Nakon
toga je pozivni broj 383 dodat novostvorenoj banana državi. Slijedeći ovu
logiku, postavljam novo pitanje: kome će pripasti pozivni brojevi 384 i 388
(BiH je 387, a Makedonija 389)? Razmotrimo ovu izvjesnost koja bi kod pametnih
ljudi trebalo da se pretvori u noćnu moru. Jedan je od navedenih brojeva, s
velikim stupnjem vjerojatnosti, rezerviran za buduću državu: Republiku
Vojvodinu. Postoji i visok stupanj vjerojatnosti da će se u daljoj budućnosti
Makedonija raspasti na dva dijela, a u cilju formiranja velike Albanije.
Međutim, nas zanima što će biti s Bosnom i Hercegovinom. Prisilna unitarizacija
diktirana od SAD međunarodne zajednice je, naravno moguća, ali teško održiva.
Ipak, mnogi fakti ukazuju na različit scenarij, a jedan od mogućih koji bi
trebalo pod hitno razmatrati je slijedeći:
Srbija, ako se ne desi neko čudo, ako se ne probudi svijest i
ponos kod njenih vladajućih elita, zasigurno gubi Kosmet i Vojvodinu (a nije
jasno ni što će biti sa Sandžakom), rješenje koje je "Veliki brat"
odavno projektirao. "Ako bude bila dobra", to jest ako nastavi s
moralnim i teritorijalnim samouništenjem, Srbija će vjerojatno dobiti kao
kompenzaciju istočni dio Republike Srpske. Brčko je kontrolirano od međunarodne
zajednice i NATO trupe mogu podjelu manjeg entiteta bez problema osigurati.
Zapadni dio bi po projekcijama krvavih arhitekata trebalo da gravitira Zagrebu.
Cijela stvar u vezi s komadanjem bi mogla biti vjerojatna i zbog
toga što je sada Republika Srpska postala okosnica srpstva, a to se spomenutim
geoarhitektima nimalo ne dopada pošto je njihov cilj do kraja uništiti istinske
nosioce srpstva koji su, u njihovim paranoičnim glavama, suštinski
opredijeljeni rusofili.
U
narednoj kolumni nastavit će se s tretiranjem ove problematike.
