Autor: FOKUS
ponedjeljak, 10 oktobar 2011 08:00
Krvavi oblaci su se nadvili nad Kosmetom. I dok goloruki
preostali Srbi, šezdesetak tisuća, bespomoćno dežuraju na barikadama nadajući
se čudu, NATO-prištinske snage uvježbavaju desant na ova posljednja ljudska
bića koji, u prkos svima, održavaju nekadašnje dostojanstvo srpskog naroda.
A
svijet šutke gleda tragediju koja se hinjskim koracima neumitno približava. Zapadna
imperijalistička mašinerija sastavljena od državnika, diplomata, vojske,
špijunskih službi i medija u punom je zamahu. Mediji su već nazvali ove
preostale srpske junake huliganima i kriminalcima koji napadaju tamo
stacionirane „miroljubive“ NATO snage. Još treba samo da potplate desetak osoba
koje će izazvati nerede, pa da okupacioni „vojnici mira“ novog svjetskog
poretka dobiju alibi za nastavak „humanitarnog“ genocida koji se u posljednjih
nekoliko decenija odvija nad Srbima.
Rafael Lemkin, poljski Jevrej i pravnik, skovao je 1943. godine
riječ genocid, da bi opisao uništenje svog naroda u koncentracionim logorima
kojeg je u to doba sprovodila nacistička Njemačka na okupiranim područjima
Evrope. Nakon pobjede nad nacizmom, stvorene su Ujedinjene nacije koje su 1948.
godine pobliže odredile taj pojam. Bilo je to doba dominacije Zapada nad
ostatkom svijeta, koji je dobrim dijelom bio koloniziran. Ali se vrijeme
dekolonizacije naslućivalo, pa je stvoren niz mehanizama koji će, kada bude zatrebalo,
omogućiti Zapadu neokolonijalnu eksploataciju budućih, politički neovisnih,
zemalja u razvoju, uključujući tu i vojne intervencije tadašnjih (i današnjih)
gospodara svijeta.
Jedan od tih mehanizama bio je i neodređenost u tretiranju
genocida, najstrašnije stvari koja može snaći jedan narod. Naime kada se
vrši genocid, onda se neselektivno uništavaju svi pripadnici nekog naroda
što uključuje i progone, demonizaciju, oduzimanje teritorije i imovine.
Najsvježije primjere za to imamo u genocidu Turske nad Jermenima kada je
nastradalo milijun i pol osoba, nacista nad Jevrejima (6 milijuna ubijenih), te
genocid u Ruandi (milijun ubijenih).
Nasuprot tome, ono što su tadašnji novi gospodari svijeta
uradili, bila je perfidna relativizacija tog pojma (vidjeti na internetu).
Toliko je stvari umetnuto u definiciju genocida da se i ubojstvo jedne jedine
osobe, uz malo medijske podrške, može protumačiti kao genocid.
Kada
se radi o Srbima, genocid nad tim narodom ima svoje puno značenje.
Fizičko
uništavanje i progoni srpskog naroda
Fizičko uništavanje Srba počelo je 1941. godine sa stvaranjem
NDH. Tada je u Jasenovcu, u genocidu nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom
stradalo više stotina tisuća Srba. Nažalost, točan broj nastradalih se nikada
neće moći ustanoviti jer je precizna evidencija izostala, a današnje područje
Jasenovca je pretvoreno u dječje/golf igralište. Isto tako, nitko nije ni
priznao ni ispričao se zbog tog genocida, a nadležne vlasti govore jedino o
zločinu. S druge strane, zločin u Srebrenici 1995. godine gdje je selektivno
stradalo više tisuća Bošnjaka/muslimana, uporno se naziva genocidom. Čudno je
što Bošnjaci, tražeći od ostalih da budu principijelni, uporno izbjegavaju
spominjati turski genocid nad Jermenima, a stalno ističu kako im je Turska
njihova duhovna majka i intenzivno prizivaju njen povratak na Balkan.
Genocid nad Srbima nastavljen je tijekom posljednjih dvadeset
godina. Iz Hrvatske je pobjeglo oko 350.000, iz Federacijskog dijela BiH oko
200.000 tako da se procjenjuje da ih je tamo ostalo svega 3 odsto u odnosu na
popis iz 1991. Naravno, etničko čišćenje je izvršeno i u Republici Srpskoj, ali
u ovom tekstu o tome nije riječ. Uostalom, zašto Bošnjaci u Federaciji odbijaju
popis stanovništva koji bi pokazao razmjere etničkog čišćenja u BiH?
Za Srbe je posebno bolno etničko čišćenje kojeg su doživjeli na
Kosmetu odakle je ih pobjeglo oko 200.000. Genocid na tom prostoru bio je, u
perspektivi gledano, kompletan. Više tisuća naivnih Srba koji su ostali,
izuzimajući prostor do Ibra, bilo je pobijeno i tragovi tih zločina više ne
postoje, a međunarodna zajednica se trudi da to tako i ostane. NATO okupacione
snage zajedno sa albanskim čelnicima direktno su učestvovali u genocidu nad
kosmetskim Srbima što se najbolje pokazalo u aprilu 2004. godine kada su Srbi
bili ubijani od Albanaca, a istovremeno su NATO vojnici tjerali Srbe iz
njihovih kuća. Od 1999. godine, nekoliko stotina srpskih manastira je spaljeno
kako bi i posljednji tragovi srpske duhovnosti na tom prostoru nestali.
Mentalni
genocid nad Srbima
“Međunarodna zajednica“ je u svojoj namjeri i cinizmu da uništi
srpstvo išla toliko daleko da je nad Srbima izvršila pravi mentalni genocid.
Mediji u Srbiji su prešli u ruke Zapada i konstantno su ubijali srpski duh.
Najbolja ilustracija toga je prijevod knjige „Politika“ amerikanca Hejvuda koji
je bio udžbenik za srbijanske studente! U toj se knjizi tvrdilo (tvrdi) da su
Srbi genocidan narod i da staju uz bok nacizmu, Hitleru i Musoliniju. I
dandanas se ta knjiga koristi kao pomoćna udžbenička literatura!
Potom, preko niza ucjena, Srbi su sve svoje heroje poslali u Hag
dok se oni koji su bombama uništavali Srbiju slobodno šeću po toj zemlji. U
samodemonizaciji Srba posebno učestvuju „nevladine“ i „humanitarne“
organizacije čije bi antisrpsko djelovanje u svakoj normalnoj zemlji bilo
okarakterizirano kao huškačko, antinarodno i antidržavno i kao takvo
sankcionirano. Kruna mentalnog genocida nad Srbima bilo je priznanje srbijanske
Narodne skupštine da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid nad
muslimanima.
Kalvarija
Srba se nastavlja
Ljeta gospodnjeg 2002. godine, negdje u lipnju, autor ovih
redaka dao je intervju frankfurtskim «Vestima» čiji je naslov bio «Kalvarija
Srba još nije počela». U intervjuu, koji se može naći na Internetu, moja je
malenkost iznijela sljedeće:
Raspad Jugoslavije/Srbije je neminovan. Najprije će otići Crna
Gora, zatim Kosmet, južni dio uže Srbije (Medveđa, Bujanovac, Preševo) lokalno
će potpasti pod vlast Albanaca, muslimani će dominirati Sandžakom i zagorčati
život Srbima, Vojvodina će dobiti visok stupanj autonomije, a unutar nje će
vojvođanski Mađari početi praviti probleme. U stvari, već ih prave, pošto su se
žalili Međunarodnom sudu u Strazburu da ih Srbi progone i to mnogo strašnije
nego što su to radili sa Albancima! Bit će samo pitanje vremena kada će
spomenuta trusna područja, na mig «Velikog brata» tražiti odcjepljenje na
osnovu Povelje UN o «pravu naroda na samoopredjeljenje».
Devet godina kasnije, moje se viđenje genocida nad Srbima, na
žalost, u potpunosti ostvaruje. Sada svi zajedno prisustvujemo posljednjem činu
kosmetske drame koja će se, vrlo vjerojatno, završiti izgonom preostalih Srba
sa tog područja. Samo da ne bude krvi.
