Nanovo se preko leđa BiH
prelamaju svjetske zavrzlame. „Državni udar“ kojeg je Lagumdžija izveo u Federaciji
prekinuvši bošnjačko-muslimansko osvajanje tog entiteta, a u korist Hrvata koji
tamo žive, očito se nije mogao sprovesti bez podrške Njemačke, dijela US
establišmenta i, vjerojatno, nekih drugih SDP stranaka u regionu. Bez toga
„izdajnički“ Lagumdžija bi se teško mogao održati u sredini u kojoj živi.
Ali sve ima svoju cijenu. Zapadna
podrška Lagumdžiji zahtijevala je glasovanje
za predloženu SAD rezoluciju o Siriji. Lagumdžija je to na svoju ruku
uradio bez stava Predsjedništva BiH koji je apsolutno neophodan i konflikt sa
RS nije mogao biti izbjegnut ni formalno, ni suštinski.
Otkada je postao Predsjednik RS,
Dodik je nužno bio upućen na formiranje vanjske politike ovog entiteta. Vrlo je
hrabro izabrao jedinu moguću opciju koju Republika Srpska mora upražnjavati
kako bi bila što samostalnija i prosperitetnija. Oslobodio se ideološke
floskule: Zapad (euroatlantske integracije) po svaku cijenu, jer i Istok,
Rusija i Kina, imaju što da ponude. Konkretno, i u ovom času, nude, daleko više
nego Zapad, sirovine, tržište i investicije. RS, u sadašnjem trenutku, od toga
profitira.
Prema tome, Dodikova vanjska
politika bi se mogla svesti na slijedeće: Vojni paktovi ne, privredna suradnja
sa svima, da.
Naravno, Rusija i Kina su duboko
angažirani u sirijskoj krizi i u ovom su času rekli stop politici Zapada koji
obara laičke islamske režime u korist fundamentalističkih. Dodikova pozicija je
oko ovoga bila krajnje jasna i zdravorazumska a u skladu sa politikom
nemiješanja: Ne valja se opredjeljivati ni za koju stranu u ideološko-vojnom
konfliktu, a u Generalnoj skupštini UN BiH treba biti neutralna kod glasanja o
sirijskoj rezoluciji.
Međutim, desilo se ono što se
desilo i što bi moglo nanijeti ogromne štete RS. Naime, RS je dio BiH, ali s
obzirom na državosvojnost entiteta, mora postojati suglasnost u Predsjedništvu
BiH u pogledu vanjskopolitičkog
konkretnog ponašanja. Pošto je podržana prozapadna rezolucija o Siriji, logično
je zaključiti da se je i RS s tim složila. Zato je Dodik na ovaj neusaglašeni
bezobrazluk morao javno i oštro reagirati jer je prijetilo da neki aranžmani sa
Istokom budu dovedeni u pitanje. Drugim riječima, Lagumdžijin nekorektan potez
mogao bi direktno naškoditi privrednim interesima RS.
