utorak, 14. kolovoza 2012.

Osamostaljenje Republike Srpske


Emil Vlajki - “Nezavisne novine”, 13.08.2012 17:45 


Nedavne Dodikove izjave o RS kao o samostalnoj državi, a koje su bile probni balon kako bi se isprovocirala mišljenja naših protektora, izazvale su reakcije opozicije koja ga je optužila za predizbornu demagogiju i za zapostavljanje socijalnih i ekonomskih problema. 

Sve u svemu, bio bi to uobičajen i jalov folklor da ta situacija nije bila praćena novom krizom "vladajuće šestorke" čiji se promiskuitetni sastav danonoćno mijenja. Dojučerašnji partneri postaju međusobno ljuti neprijatelji. Ne zna se tko se od lidera manje podnosi, da li oni unutar Federacije, ili oni iz suprotstavljenih entiteta. Rezultat: nakon godinu dana nepostojanja bilo kakvih institucija na nivou BiH i kratkotrajnog prisilnog braka entitetskih voždova, savezne ustanove ponovno ne rade, a zahtjevi za smjenama i za krivična gonjenja pojedinih stranačkih čelnika neodoljivo liče na scene iz crtanih filmova. Kruha nam i te kako fali, ali igara, bogu hvala, imamo na pretek.

Međutim, u svakom ludilu ima rezona. Naši "strani zaštitnici" neuobičajeno mlako reagiraju na sadašnju BiH tragikomediju. Štoviše, kako povijesna tako i aktualna analiza pokazuje, da je međunarodna zajednica (MZ) sve uradila da kad-tad prvo dođe do formiranja BiH kao nemoguće države i da, nakon toga, dođe do njenog raspada. Kao prvo, nametnula je ustav na nacionalnoj osnovi. Zatim je entitetima dala svojstva države sa teritorijem, vladom, parlamentom, vojskom, policijom i drugim državnim prinadležnostima. To što je RS imala nesposobne političare koji su bukvalno darivali svoje nadležnosti bošnjačkom Sarajevu samo je zakompliciralo stvari, ali ih nije suštinski mijenjalo. U taktičkom pogledu, ubrzanju osamostaljenja RS pripomogao je Milorad Dodik, koji je dugo lutao u profiliranju svoje političke karijere, pravio greške i, uz malo sreće, ispravljao ih u hodu. Konačno je postao svjestan neophodnosti osamostaljenja Republike Srpske i sada čvrsto stoji na tragu te ideje. Povrh svega, svojim provokativnim potezima napravio je sjajan marketing za RS i dao ovom entitetu pozitivan međunarodni ugled.

Nadalje, analiza situacije u regionu pokazuje da dio MZ koja još vlada Balkanom želi nastaviti mijenjati granice na ovom prostoru u što je uključena i BiH. Doći će do daljnjeg osamostaljenja novih, na silu stvorenih, državica. U međuvremenu, zasad je stopirana ozbiljna fundamentalistička tendencija mnogoljudnijeg dijela Federaciji koja je nadvladala nad građanskim opcijama. Uz pomoć dijela Zapada koji sve više pati od islamofobije, bošnjački političar Lagumdžija izveo je pravi državni udar i napravio novu muslimansko-hrvatsku alijansu. Nije nemoguće da jednom, na teritorijama  koje politički i ekonomski kontrolira, ta alijansa, ako se održi, uđe u konfederaciju sa Hrvatskom kao što je, uostalom, to bilo i predviđeno Vašingtonskim sporazumom 1994. S druge strane, posve je izvjesno da će tamo gdje je u Federaciji nadvladao politički islam, to područje ući u "specijalne i paralelne veze" sa drugim aktualno i latentno islamiziranim dijelovima Balkana: Turskom, Albanijom, Kosovom, dijelom Makedonije i Crne Gore, Sandžakom i Preševskom dolinom.  To će biti povelika, uvjetno rečeno, "filđan država" na svom putu, kako se strahuje, ekspanzije prema ostalim dijelovima Europe.

Što bilo da bilo, raspad BiH je neminovan, barem što se tiče projekcija onih koji nama vladaju. Ali taj proces može degenerirati (na primjer, da se sama RS podijeli na više dijelova kao kompenzacija Srbiji i pod dominacijom Hrvatske). Ne smijemo zaboraviti ni na tendencije za centralizaciju BiH koje su prisutne u jednom dijelu MZ. Zato se budućnost RS ne može prepustiti stihiji. Pošto se čas raspada BiH približava, pozitivno djelotvorna intuicija jedne osobe postaje nedovoljna i mora prerasti u naučno i stručno razrađen sistem. Drugim riječima, mora se formirati savjet (kancelarija, komisija i slično) koji bi od sada trebalo da upravlja osamostaljenjem RS. Pododbori tog savjeta bili bi: analitičko-informativna služba, služba sa iskusnim diplomatima koji bi bili u stalnom kontaktu sa svim relevantnim državama i zajednicama koji bi mogli imati utjecaj na osamostaljenje RS, te propagandni i lobistički dio. Očito je, da će se to osamostaljivanje morati sprovoditi etapno gdje je pretposljednji cilj prerastanje zajednice entiteta u konfederativno uređenje BiH, a onda će se vidjeti.

Na način na koji će se kontrolirati i sprovoditi etapno osamostaljivanje RS ovisit će i sam ekonomski i socijalni oporavak ove buduće države. Drugim riječima, nema istinskog ekonomskog i socijalnog ozdravljenja RS bez njenog konačnog osamostaljenja.