Emil Vlajki
- “Nezavisne novine”, 13.08.2012 17:45
Nedavne Dodikove izjave o RS kao
o samostalnoj državi, a koje su bile probni balon kako bi se isprovocirala
mišljenja naših protektora, izazvale su reakcije opozicije koja ga je optužila
za predizbornu demagogiju i za zapostavljanje socijalnih i ekonomskih problema.
Sve u svemu, bio bi to uobičajen
i jalov folklor da ta situacija nije bila praćena novom krizom "vladajuće
šestorke" čiji se promiskuitetni sastav danonoćno mijenja. Dojučerašnji
partneri postaju međusobno ljuti neprijatelji. Ne zna se tko se od lidera manje
podnosi, da li oni unutar Federacije, ili oni iz suprotstavljenih entiteta.
Rezultat: nakon godinu dana nepostojanja bilo kakvih institucija na nivou BiH i
kratkotrajnog prisilnog braka entitetskih voždova, savezne ustanove ponovno ne
rade, a zahtjevi za smjenama i za krivična gonjenja pojedinih stranačkih
čelnika neodoljivo liče na scene iz crtanih filmova. Kruha nam i te kako fali,
ali igara, bogu hvala, imamo na pretek.
Međutim, u svakom ludilu ima rezona.
Naši "strani zaštitnici" neuobičajeno mlako reagiraju na sadašnju BiH
tragikomediju. Štoviše, kako povijesna tako i aktualna analiza pokazuje, da je
međunarodna zajednica (MZ) sve uradila da kad-tad prvo dođe do formiranja BiH
kao nemoguće države i da, nakon toga, dođe do njenog raspada. Kao prvo,
nametnula je ustav na nacionalnoj osnovi. Zatim je entitetima dala svojstva
države sa teritorijem, vladom, parlamentom, vojskom, policijom i drugim
državnim prinadležnostima. To što je RS imala nesposobne političare koji su
bukvalno darivali svoje nadležnosti bošnjačkom Sarajevu samo je zakompliciralo
stvari, ali ih nije suštinski mijenjalo. U taktičkom pogledu, ubrzanju
osamostaljenja RS pripomogao je Milorad Dodik, koji je dugo lutao u
profiliranju svoje političke karijere, pravio greške i, uz malo sreće,
ispravljao ih u hodu. Konačno je postao svjestan neophodnosti osamostaljenja
Republike Srpske i sada čvrsto stoji na tragu te ideje. Povrh svega, svojim
provokativnim potezima napravio je sjajan marketing za RS i dao ovom entitetu
pozitivan međunarodni ugled.
Nadalje, analiza situacije u
regionu pokazuje da dio MZ koja još vlada Balkanom želi nastaviti mijenjati
granice na ovom prostoru u što je uključena i BiH. Doći će do daljnjeg
osamostaljenja novih, na silu stvorenih, državica. U međuvremenu, zasad je
stopirana ozbiljna fundamentalistička tendencija mnogoljudnijeg dijela
Federaciji koja je nadvladala nad građanskim opcijama. Uz pomoć dijela Zapada
koji sve više pati od islamofobije, bošnjački političar Lagumdžija izveo je
pravi državni udar i napravio novu muslimansko-hrvatsku alijansu. Nije nemoguće
da jednom, na teritorijama koje politički i ekonomski kontrolira, ta
alijansa, ako se održi, uđe u konfederaciju sa Hrvatskom kao što je, uostalom,
to bilo i predviđeno Vašingtonskim sporazumom 1994. S druge strane, posve je
izvjesno da će tamo gdje je u Federaciji nadvladao politički islam, to područje
ući u "specijalne i paralelne veze" sa drugim aktualno i latentno
islamiziranim dijelovima Balkana: Turskom, Albanijom, Kosovom, dijelom
Makedonije i Crne Gore, Sandžakom i Preševskom dolinom. To će biti
povelika, uvjetno rečeno, "filđan država" na svom putu, kako se
strahuje, ekspanzije prema ostalim dijelovima Europe.
Što bilo da bilo, raspad BiH je
neminovan, barem što se tiče projekcija onih koji nama vladaju. Ali taj proces
može degenerirati (na primjer, da se sama RS podijeli na više dijelova kao
kompenzacija Srbiji i pod dominacijom Hrvatske). Ne smijemo zaboraviti ni na
tendencije za centralizaciju BiH koje su prisutne u jednom dijelu MZ. Zato se
budućnost RS ne može prepustiti stihiji. Pošto se čas raspada BiH približava,
pozitivno djelotvorna intuicija jedne osobe postaje nedovoljna i mora prerasti
u naučno i stručno razrađen sistem. Drugim riječima, mora se formirati savjet
(kancelarija, komisija i slično) koji bi od sada trebalo da upravlja
osamostaljenjem RS. Pododbori tog savjeta bili bi: analitičko-informativna
služba, služba sa iskusnim diplomatima koji bi bili u stalnom kontaktu sa svim
relevantnim državama i zajednicama koji bi mogli imati utjecaj na
osamostaljenje RS, te propagandni i lobistički dio. Očito je, da će se to osamostaljivanje
morati sprovoditi etapno gdje je pretposljednji cilj prerastanje zajednice
entiteta u konfederativno uređenje BiH, a onda će se vidjeti.
Na način na koji će se
kontrolirati i sprovoditi etapno osamostaljivanje RS ovisit će i sam ekonomski
i socijalni oporavak ove buduće države. Drugim riječima, nema istinskog
ekonomskog i socijalnog ozdravljenja RS bez njenog konačnog osamostaljenja.
