Opozicija je ponovno nastupila sa starom
neprincipijelnom tezom: RS se dobro drži i sigurna je jer je garantirana Dejtonskim sporazumom, a
insistiranje Dodikovo na državnosti RS je njegov demagoški predizborni potez.
Ima u toj tezi povijesnog zaborava. Dok je opozicija
bila na vlasti, najveći dio nadležnosti RS prenesen je u bošnjačko-muslimansko
Sarajevo koje, zahvaljujući strancima, radi što hoće na nivou BiH. Opozicija
je, dakle, radila protiv Dejtona skoro deceniju, tako da su praktično RS-u
ostale policija i poljoprivreda. Dodik je, ma što god tko mislio o njemu, uspio
zaustaviti ovaj proces i dao je kakav takav dignitet Republici Srpskoj u
međunarodnim razmjerima. Ruku na srce, nema u RS političara koji bi mu, u tom
pogledu, bio ravan.
Naravno, ekonomska i socijalna situacija u RS je njena
ozbiljna boljka. Ali, ako tu ima i Dodikove odgovornosti, a očito je ima,
korijeni te situacije su suštinski drugdje. Od Dejtona do danas RS nema strategiju
razvoja, pa se ekonomsko-socijalna politika svodi na godišnje „gašenje požara“
što neminovno dovodi do sve težih problema. Međutim, Dodik nije bio na vlasti
svih 17 godina, pa bi opozicija trebalo da bude svjesna i vlastite odgovornosti
za sadašnju, izrazito tešku ekonomsku i socijalnu situaciju.
Govoriti kako je RS stabilna i kako se o tome ne treba
brinuti jer Dejton garantira njenu stabilnost, je krajnje površno i
neodgovorno. Granice na Balkanu još nisu fiksirane. Situacija u BiH je krajnje
kontroverzna i svodi se na nemoguću državu koja se može svakog časa raspasti
kao što se može i nastaviti na silu održavati. Nad samom RS visi Damoklov mač u
obliku Brčkog koji može ovaj entitet za čas prepoloviti sa nesagledivim
posljedicama. Zato je Dodikovo insistiranje na državnosti RS izuzetno važno jer
se time „Ispipava puls“ podijeljene međunarodne zajednice.
Zbog toga, koliko god da je SDS suštinski i konkretno
zaslužna za stvaranje Republike Srpske, toliko je i Dodik sada zaslužan za
njeno održanje i međunarodnu promociju. S druge strane, ne treba sumnjati u
patriotizam ni pozicije ni opozicije. Jedino združeni, oni mogu sačuvati RS
kako međunarodno, tako socijalno i ekonomski. Jedno bez drugog ne ide. Čuvati
kakvu-takvu državnost bez temeljnog rješavanja ekonomsko-socijalnih problema
vodi u stabilnu RS, ali bez naroda. Baviti se prvenstveno ekonomskim i
socijalnim problemima, smatrajući da Dejton osigurava RS, znači, sa velikim
stupnjem vjerojatnosti, lišiti se
Republike Srpske.
