„Biti il' ne
biti? - pitanje je sad. Je l' ljepše u duši trpjeti praćke i strijele sudbe
objesne, ili na oružje protiv mora bijeda dići se, i borbom učiniti im kraj?“
(Šekspir, Hamlet)
Šteta je, što Srbija
u ovom času nema na svom čelu izvjesnog socijaldemokratu, prvog ratnika
Federacije. On je Hrvatima zaprijetio da ako i pomisle da ostvare neku svoju
autonomnu oblasti te da tako, po njemu, otkinu dio bošnjačkog lebensvelta
(životnog prostora), da će biti krvi do koljena, tako da će sadašnje klanje u
Libiji biti Diznilend u odnosu na ono što bi se u Federaciji dešavalo. Isti
socijaldemokrata vidi sebe i kao Valtera (Tita) koji brani multikulturno
muslimansko Sarajevo i Federaciju, a sutra, ako On bude htio, i čitavu BiH.
Mašalah (MA ŠA ALLAH, božja volja)! Dakle, da je taj strašni ratnik na čelu
Srbije umjesto sadašnjeg predsjednika srbo-Gandija, sredio bi za tili čas
međunarodnu zajednicu, NATO i specijalne policijske snage Albanaca i zavijorio
srpsku zastavu nasred Prištine za sve vijeke vjekova.
Nažalost, Srbi nisu
te sreće da imaju takvog vođu, pa iz dana u dan tonu u sve veće samoponiženje.
Ono malo Srba što je ostalo na Kosmetu prepušteno je samo sebi i vode svoj
posljednji smrtonosni boj kako protiv svojih susjeda Albanaca, tako i protiv
najmoćnijih NATO zemalja Zapada. Njihova braća s druge strane, silom oružja
uspostavljene granice, bez ikakvog vidnog interesa gledaju novu srpsku Golgotu
koja je, možda, i dogovorena sa Zapadom od strane srbo-Gandijevaca. Bit će malo
medijskog pisanja, preostali Srbi će se iseliti sa Kosmeta i bura u čaši vode
će se ubrzo smiriti, a ostatk Srbije će biti u Evropi. Tako su, s izvjesnom
vjerojatnošću da je to točno, projektirali srbo-Gandijevci, istaknuti
miroljupci i fanatični pobornici međunarodnog prava. Doduše, postoje u Srbiji i
oružane snage, ali one se, kako je više puta rečeno, upotrebljavaju jedino
protiv srpskih huligana!
Situacija na Kosmetu
je, međutim, očajnička po tamošnje Srbe. Okupacione NATO snage (potpuno je
svejedno kako se zovu: EUFOR, EULEKS, itd) koje slijede upute političkih vrhova
najmoćnijeg dijela Zapada, otvoreno surađuju sa vlastima nelegalno proklamirane
države Kosovo. Otužno je gledati kako kosmetski Srbi pregovaraju sa
komandantima okupacionih NATO snaga. Ti generali su olovni vojnici prvenstveno
SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, i njima je dato naređenje da
nelegalne albanske vlasti zauzmu svoje nove granice. I nikakvi pregovori sa
ovim olovnim vojnicima, pregovori koji se, ustvari, svode na nemilosrdno
ponižavanje Srba, neće ove direktive promijeniti.
Sve u svemu,
situacija se svodi na slijedeće. Kosmetski Srbi su prepušteni sami sebi
na milost i nemilost pošto beogradske vlasti osim jalove retorike i
otužne patetike, neće ni prstom mrdnuti da im pomognu. Mada, istini za volju,
Srbija, prema Kumanovskom sporazumu iz 1999., ima pravo da na Kosmetu drži oko
tisuću vojnika, policajaca i carinika. Ali toga, beogradske vlasti koje toliko
cijene međunarodno pravo, nikako da se sjete! Povrh svega, kosmetski Srbi,
prvenstveno oni do Ibra, nemaju nikakvog adekvatnog oružja kojim bi se
suprotstavili okupacionim snagama. Drugim riječima, ako žele da ne izgube svoja
tisućljetna ognjišta, preostaje im jedino, ono što je za beogradske vlasti tek
neplodna retorika, gandijevski način borbe. Moraju, dakle, održati barikade
koje su uspostavili, biti neprekidno i masovno na njima i, bez ikakvog nasilja,
iskazati svijetu dostojanstvo i ljubav prema svojoj rodnoj grudi. Ako se
nekoliko desetaka tisuća Srba bude, u ovom smislu, beskompromisno ponašalo,
NATO okupacione snage bit će nemoćne. Dilema kosovskog raspeća Srbije:
otići-pobjeći ili ostati, jest hamletovska, ali vrijedi i pokušati i istrajati
u borbi za svoj duhovni i teritorijalni identitet.
