Roditelji, Bošnjaci, u Konjević Polju, suštinski su u pravu kada traže da
jedan dio predmeta koji je vezan za specifičnosti njihove nacije bude predavan
njihovoj djeci.
Jasno je, na primjer, da je čist ekavski izgovor relativno slabo prisutan u
BiH, i da njegovo nametanje, pogotovu onima koji imaju drugačiju jezičku i
drugu kulturu, mora djelovati frustrirajuće. Isto je tako jasno, da u književnosti,
pretjerano davanje značaja piscima jedne etničke skupine na uštrb druge,
također nije u redu. Isto bi se tako, u izučavanju povijesti, moralo doći do
kompromisa koji ne bi bili frustrirajući ni za jedan od tri konstitutivna
naroda, itd. Naravno, takve bi se stvari morale usaglasiti na nivou BiH.
U konkretnom slučaju, a uzevši u obzir i neophodnu humanu dimenziju, a ta
je da je neprihvatljivo da djeca izgube čitavo polugodište, a da ne idu u
školu, trebalo bi, ako se ne nađe neki bolji model, da se za bošnjačku djecu
omogući izvođenje nastave tako što će bošnjački nastavnici od petog do devetog
razreda preuzeti nastavu sporne grupe predmeta od prvog do petog razreda.
Možda će Konjević Polje, ako se ovaj prijedlog usvoji, biti pozitivan
podsticaj za jednu sveobuhvatniju i pravičniju reformu, u budućnosti,
cjelokupnog osnovnog obrazovanja u čitavoj BiH.
Nema komentara:
Objavi komentar