U ovom se času vodi sudbonosna borba srpskog naroda za
njegovu stratešku orijentaciju u 21. stoljeću i to kako u Srbiji, tako i,
posredno, u Republici Srpskoj.
Drugim riječima, „Briselski pregovori“ nisu samo borba
za 15% srbijanskog teritorija KiM-a i za preostale Srbe koji tamo žive kao u
koncentracionim logorima, već i za opredjeljenje Srbije bilo prema SAD („euroatlantskim
integracijama“), bilo prema Rusiji.
U tom pogledu, srbijanski državni vrh je jasno
podijeljen. Potpredsjednik vlade, zasigurno u najboljoj namjeri, orijentiran je
prema Americi, dok Predsjednik Republike i Predsjednik vlade nisu na toj
poziciji.
Ma kako to izgledalo banalno, Amerikanci i Rusi se
sada natječu tko će više ponuditi Srbiji na ekonomskom planu.
- Amerika je u posljednje vrijeme omogućila Srbiji
sklapanje nekoliko trgovinskih ugovora sa nekim arapskim zemljama vrijednih
nekoliko stotina milijuna dolara, a planira i neke pretežno vojne investicije
manjeg obima i u samoj Srbiji.
- S druge strane, Rusija je obećala Srbiji
dispečerstvo gasa prema Europi u okviru „Južnog toka“ i milijardski kredit, a i
konzument je srbijanskih poljoprivrednih proizvoda.
Pitanje je, da li nekoliko stotina milijuna dolara
može kompenzirati Srbiji gubitak, nasilno oduzetog, njenog teritorija, ljudske
i materijalne štete nastale NATO bombardiranjem 1999., te poniženja i ucjene od
strane Zapada kojima je ova zemlja podvrgnuta već više od dvije decenije.
Nasuprot tome, Rusija mora „odriješiti kesu“, i to pod
hitno, mora biti mnogo izdašnija i konkretnija u svojoj ponudi, ako želi
sačuvati svoj utjecaj u Srbiji.
Ako Rusija „omane“, državni vrh Srbije će biti
prisiljen da prihvati „briselski papir, to jest da faktički prizna „Kosovo
Republiku“ kako bi dobio nekakav fantomski, apsolutno bezvrijedan, termin za
pregovore sa EU. Ta će kapitulacija, relativno brzo, rezultirati daljnjim
oduzimanjem srbijanskih teritorija, „garnirano“ novim ucjenama, a i svođenjem
Republike Srpske, ostavljene samoj sebi, na „praznu ljušturu“ jedinstvene BiH
koja će možda ući u NATO, ali, kao ni sadašnja okrnjena Srbija, nikada u
Europsku Uniju.
