Obruč samrtnog proljeća steže se oko Republike Srpske.
Nastavljaju sa pritiskom ofucani „gospodari svijeta“ preko svojih igrača u Federaciji
BiH, ali i u susjednoj državi. Ovi posljednji, novopečeni nosioci vlasti, traže
da se i u RS-u, kao i u drugim državama u regionu, pokrenu policijsko
pravosudne mašine protiv zločina i korupcije uz jednu „sitnicu“: U regionu
postoje stvarne države, a Republika Srpska je daleko od toga. Ili bolje rečeno,
ona je država u onoj mjeri koliko joj je do sada Milorad Dodik to izdejstvovao.
Na ovakvu izjavu čitav kor pametnjakovića uzvraća kako
jedan čovjek nije i ne može biti država, i kako bi, Dodikovim odlaskom, RS i
dalje postojala. U principu, to je točno. Ali u konkretnom slučaju nije. Svi to
znaju. Planetarni policajci koji žele da unište RS kao i druga srpska područja
koja su već ozbiljno načeli otimanjem Kosova i Metohije, shvaćaju da im je Dodik
jedina prava prepreka. Jer tkogod da dođe na vlast nakon Dodika (ličnost,
stranka), a bit će postavljene samo marionete „Velikog brata“,neće ni prstom
maknuti da sačuva, obrani sadašnji dostignuti stepen državnosti Republike Srpske.
Naravno, Dodik, iako je dosta nevolja naslijedio, a i
mnogo toga se u njegovo ime lošeg činilo, ipak snosi komandnu odgovornost za
teško ekonomsko i socijalno stanje u RS-u, a o čemu smo u više navrata pisali.
Povrh svega, svojim preemotivnim,neracionalnim nastupima, okrenuo je protiv
sebe neke medije, dio intelektualne javnosti i sadašnji vladajući vrh u Srbiji.
Pored toga, ne računajući opoziciju, ima protiv sebe dio vlade kao i dio
vlastite stranke čiji istaknuti pojedinci, a uz podršku svojih pravih
gospodara, jedva čekaju da se dokopaju njegove fotelje.
Jedno je sigurno. Dodiku se neće dozvoliti da se
prezentira na predsjedničkim izborima 2014. Najvjerojatnije će ga se u to
„prijateljski ubijediti“ prijeteći mu kojekakvim sudskim procesima tipa
Sanader. A možda će ga, oprobanim pritiscima „narančaste revolucije“ natjerati
da i prije siđe sa vlasti.
Ali poenta nije u tome. Drugi narodi (Hrvati, Albanci,
Bošnjaci i ini) zdušno brane svoje istaknute pojedince značajne za očuvanje
njihovog nacionalnog identiteta, pa bili oni anđeli ili đavoli. Srpske elite, u
svom značajnom dijelu, proizišle
iz mentalnog genocida izvršenog nad Srbima posljednjih decenija, se takvih kadrova rješavaju „kao s poslom“,
ponosne na svoju autodestruktivnost, a najčešće „za šaku dolara“ i za ponuđene
marionetske fotelje.
