petak, 24. kolovoza 2012.

Priopćenje povodom istupa Denisa Bećirovića




Denis Bećirović, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH, progovorio je dušom i srcem. Njegov cilj je, psihoanalitički gledano, da se Srbija raspadne, a da pritom Bošnjaci-muslimani dobiju Sandžak.

Bošnjaci su se, u posljednjih 20 godina, a da se „vlasi ne dosjete“, po sistemu dobrog i lošeg policajca, podijelili na otvoreno muslimanske stranke i na SDP koji se je navodno borio za građansku državu BiH - Čak je i jedan Hrvat, također dušom i srcem musliman, Željko Komšić, ušao u tu igru. Ali je Lagumdžija, lider SDP, nedavno izvršio „državni udar“, napravio koaliciju sa istinskim hrvatskim strankama i sada priprema, u vjerojatnom raspadu BiH, konfederaciju sa Hrvatskom. Komšić koji posjeduje mahalsku zdravu inteligenciju, brzo je shvatio što se događa, izišao je iz SDP i sada formira novu bošnjačko-muslimansku stranku sa građanskim paravanom. U tom slučaju, pridružit će mu se najznačajniji dio kadrova SDP. Kada Bećirović jednog dana shvati da je njegov SDP izdao bošnjačku stvar i da se priprema za konfederaciju sa Hrvatskom na teritoriju kojeg kontrolira (dio Centralne Bosne i dva etnički čista hrvatska kantona), i on će se priključiti Komšiću. Ali u ovom času, ostajući u SDP kao jedan od čelnika, on je sa Lagumdžijom također smatran kao „izdajica“ muslimansko-bošnjačkih interesa.

Ima u nedavnom istupu socijaldemokrate Bećirovića, pored pretenzija na Sandžak, demagogije i hipokrizije. On tvrdi kako se bori za jedinstvenu, građansku BiH. Ali on zna kako je 1992. nastala ova sadašnja država: REFERENDUMOM. Prilikom te  antiustavne svinjarije, dva su naroda nadglasala treći. Ali pošto Bećirović smatra ovu, na silu stvorenu, državu demokratskom, onda to znači da je, za njega i spomenuti referendum bio demokratski.

Pa lijepo, recimo da je tako. Zašto se onda socijaldemokratski Bećirović, znajući za ovu demokratsku instituciju koja je u temelju BiH, nije, u obrani ove države, obratio narodu i tražio da se građani direktno izjasne da li su za očuvanje BiH? Međutim, on dobro zna da bi, u ovom času, većina bila za podjelu, za nestanak BiH, pa zato mudro i ne-demokratski šuti.

Ipak, ako se ova nemoguća država održi dovoljno dugo, Bošnjaci-muslimani će sigurno  u njoj zavladati. Ustvari, oni očekuju rezultate popisa stanovništva. Ako se desi da broj Bošnjaka-muslimana bude veći nego zbroj Hrvata i Srba, a nismo daleko od toga, Komšić, Bečirović, Izetbegović, Tihić i ostali, postat će najvatreniji zagovornici demokracije, posebno referenduma! 

Allahu Akbar!

petak, 17. kolovoza 2012.

Čestitka građanima islamske vjeroispovijesti praznika Ramazanskog bajrama


Svim vjernicima islamske vjeroispovijesti, u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, upućujem najiskrenije čestitke povodom nastupajućeg velikog praznika, Ramazanskog bajrama.

Želim Vam da radost Ramazanskog bajrama podijelite sa najbližima, članovima obitelji, prijateljima i komšijama. Neka Vam se ispune sve želje i ostvare najljepši snovi. Želim Vam mir, zdravlje i sreću kao uspjeh u životu i radu.

Neka radost ramazanskog Bajrama ispuni Vaše domove!

BARAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!



      EMIL VLAJKI, dopredsjednik Republike Srpske

utorak, 14. kolovoza 2012.

Osamostaljenje Republike Srpske


Emil Vlajki - “Nezavisne novine”, 13.08.2012 17:45 


Nedavne Dodikove izjave o RS kao o samostalnoj državi, a koje su bile probni balon kako bi se isprovocirala mišljenja naših protektora, izazvale su reakcije opozicije koja ga je optužila za predizbornu demagogiju i za zapostavljanje socijalnih i ekonomskih problema. 

Sve u svemu, bio bi to uobičajen i jalov folklor da ta situacija nije bila praćena novom krizom "vladajuće šestorke" čiji se promiskuitetni sastav danonoćno mijenja. Dojučerašnji partneri postaju međusobno ljuti neprijatelji. Ne zna se tko se od lidera manje podnosi, da li oni unutar Federacije, ili oni iz suprotstavljenih entiteta. Rezultat: nakon godinu dana nepostojanja bilo kakvih institucija na nivou BiH i kratkotrajnog prisilnog braka entitetskih voždova, savezne ustanove ponovno ne rade, a zahtjevi za smjenama i za krivična gonjenja pojedinih stranačkih čelnika neodoljivo liče na scene iz crtanih filmova. Kruha nam i te kako fali, ali igara, bogu hvala, imamo na pretek.

Međutim, u svakom ludilu ima rezona. Naši "strani zaštitnici" neuobičajeno mlako reagiraju na sadašnju BiH tragikomediju. Štoviše, kako povijesna tako i aktualna analiza pokazuje, da je međunarodna zajednica (MZ) sve uradila da kad-tad prvo dođe do formiranja BiH kao nemoguće države i da, nakon toga, dođe do njenog raspada. Kao prvo, nametnula je ustav na nacionalnoj osnovi. Zatim je entitetima dala svojstva države sa teritorijem, vladom, parlamentom, vojskom, policijom i drugim državnim prinadležnostima. To što je RS imala nesposobne političare koji su bukvalno darivali svoje nadležnosti bošnjačkom Sarajevu samo je zakompliciralo stvari, ali ih nije suštinski mijenjalo. U taktičkom pogledu, ubrzanju osamostaljenja RS pripomogao je Milorad Dodik, koji je dugo lutao u profiliranju svoje političke karijere, pravio greške i, uz malo sreće, ispravljao ih u hodu. Konačno je postao svjestan neophodnosti osamostaljenja Republike Srpske i sada čvrsto stoji na tragu te ideje. Povrh svega, svojim provokativnim potezima napravio je sjajan marketing za RS i dao ovom entitetu pozitivan međunarodni ugled.

Nadalje, analiza situacije u regionu pokazuje da dio MZ koja još vlada Balkanom želi nastaviti mijenjati granice na ovom prostoru u što je uključena i BiH. Doći će do daljnjeg osamostaljenja novih, na silu stvorenih, državica. U međuvremenu, zasad je stopirana ozbiljna fundamentalistička tendencija mnogoljudnijeg dijela Federaciji koja je nadvladala nad građanskim opcijama. Uz pomoć dijela Zapada koji sve više pati od islamofobije, bošnjački političar Lagumdžija izveo je pravi državni udar i napravio novu muslimansko-hrvatsku alijansu. Nije nemoguće da jednom, na teritorijama  koje politički i ekonomski kontrolira, ta alijansa, ako se održi, uđe u konfederaciju sa Hrvatskom kao što je, uostalom, to bilo i predviđeno Vašingtonskim sporazumom 1994. S druge strane, posve je izvjesno da će tamo gdje je u Federaciji nadvladao politički islam, to područje ući u "specijalne i paralelne veze" sa drugim aktualno i latentno islamiziranim dijelovima Balkana: Turskom, Albanijom, Kosovom, dijelom Makedonije i Crne Gore, Sandžakom i Preševskom dolinom.  To će biti povelika, uvjetno rečeno, "filđan država" na svom putu, kako se strahuje, ekspanzije prema ostalim dijelovima Europe.

Što bilo da bilo, raspad BiH je neminovan, barem što se tiče projekcija onih koji nama vladaju. Ali taj proces može degenerirati (na primjer, da se sama RS podijeli na više dijelova kao kompenzacija Srbiji i pod dominacijom Hrvatske). Ne smijemo zaboraviti ni na tendencije za centralizaciju BiH koje su prisutne u jednom dijelu MZ. Zato se budućnost RS ne može prepustiti stihiji. Pošto se čas raspada BiH približava, pozitivno djelotvorna intuicija jedne osobe postaje nedovoljna i mora prerasti u naučno i stručno razrađen sistem. Drugim riječima, mora se formirati savjet (kancelarija, komisija i slično) koji bi od sada trebalo da upravlja osamostaljenjem RS. Pododbori tog savjeta bili bi: analitičko-informativna služba, služba sa iskusnim diplomatima koji bi bili u stalnom kontaktu sa svim relevantnim državama i zajednicama koji bi mogli imati utjecaj na osamostaljenje RS, te propagandni i lobistički dio. Očito je, da će se to osamostaljivanje morati sprovoditi etapno gdje je pretposljednji cilj prerastanje zajednice entiteta u konfederativno uređenje BiH, a onda će se vidjeti.

Na način na koji će se kontrolirati i sprovoditi etapno osamostaljivanje RS ovisit će i sam ekonomski i socijalni oporavak ove buduće države. Drugim riječima, nema istinskog ekonomskog i socijalnog ozdravljenja RS bez njenog konačnog osamostaljenja.

srijeda, 8. kolovoza 2012.

Priopćenje povodom konflikta izazvanog glasovanjem predstavnika BiH i GS UN za rezoluciju o Siriji


Nanovo se preko leđa BiH prelamaju svjetske zavrzlame. „Državni udar“ kojeg je Lagumdžija izveo u Federaciji prekinuvši bošnjačko-muslimansko osvajanje tog entiteta, a u korist Hrvata koji tamo žive, očito se nije mogao sprovesti bez podrške Njemačke, dijela US establišmenta i, vjerojatno, nekih drugih SDP stranaka u regionu. Bez toga „izdajnički“ Lagumdžija bi se teško mogao održati u sredini u kojoj živi.

Ali sve ima svoju cijenu. Zapadna podrška Lagumdžiji zahtijevala je glasovanje  za predloženu SAD rezoluciju o Siriji. Lagumdžija je to na svoju ruku uradio bez stava Predsjedništva BiH koji je apsolutno neophodan i konflikt sa RS nije mogao biti izbjegnut ni formalno, ni suštinski.

Otkada je postao Predsjednik RS, Dodik je nužno bio upućen na formiranje vanjske politike ovog entiteta. Vrlo je hrabro izabrao jedinu moguću opciju koju Republika Srpska mora upražnjavati kako bi bila što samostalnija i prosperitetnija. Oslobodio se ideološke floskule: Zapad (euroatlantske integracije) po svaku cijenu, jer i Istok, Rusija i Kina, imaju što da ponude. Konkretno, i u ovom času, nude, daleko više nego Zapad, sirovine, tržište i investicije. RS, u sadašnjem trenutku, od toga profitira.

Prema tome, Dodikova vanjska politika bi se mogla svesti na slijedeće: Vojni paktovi ne, privredna suradnja sa svima, da.

Naravno, Rusija i Kina su duboko angažirani u sirijskoj krizi i u ovom su času rekli stop politici Zapada koji obara laičke islamske režime u korist fundamentalističkih. Dodikova pozicija je oko ovoga bila krajnje jasna i zdravorazumska a u skladu sa politikom nemiješanja: Ne valja se opredjeljivati ni za koju stranu u ideološko-vojnom konfliktu, a u Generalnoj skupštini UN BiH treba biti neutralna kod glasanja o sirijskoj rezoluciji.

Međutim, desilo se ono što se desilo i što bi moglo nanijeti ogromne štete RS. Naime, RS je dio BiH, ali s obzirom na državosvojnost entiteta, mora postojati suglasnost u Predsjedništvu BiH  u pogledu vanjskopolitičkog konkretnog ponašanja. Pošto je podržana prozapadna rezolucija o Siriji, logično je zaključiti da se je i RS s tim složila. Zato je Dodik na ovaj neusaglašeni bezobrazluk morao javno i oštro reagirati jer je prijetilo da neki aranžmani sa Istokom budu dovedeni u pitanje. Drugim riječima, Lagumdžijin nekorektan potez mogao bi direktno naškoditi privrednim interesima RS.