Predsjednik RS Milorad Dodik očitao je ovih dana pravu
lekciju iz međunarodnih odnosa euroatlantskom dijelu međunarodne zajednice
(MZ).
Ova političko vojna zajednica, osim retorike o
ljudskim pravima, nije učinila ništa konkretno za poboljšanje života u BiH.
Umjesto građanskog ustava, oktroirala nam je, kroz Dejton, krajnje
nacionalistički ustav, a nakon toga je sve uradila da samo jedan narod od toga
ima neke stvarne koristi. Uvela je i Bonska ovlaštenja, jednu od najsramnijih
stranica nove europske povijesti. Rezultat ovakvog djelovanja iskazao se kao pojačana
međusobna netrpeljivost triju konstitutivnih naroda koja se očituje porastom
fundamentalizama, stanjem latentnih sukoba i terorističkim aktivnostima. Srbi i
Hrvati, posebice preko sudskih i nelegalnih političkih odluka, postali su žrtve
ovakve politike. Izuzetno je sramotno presijecanje RS na dva dijela preko
takozvanog Distrikta Brčko sa nejasnim namjerama „novih gospodara svijeta“ u
pogledu sudbine kako BiH, tako i RS.
Na ekonomskom planu, pomoć koja je stizala iz ovog
dijela MZ dobrim je dijelom služila za pranje novca što potvrđuje i „nestanak“
od oko deset milijardi eura. Također je sramotno i to, što su milijuni eura
koji su, navodno trebali poslužiti za razvitak Srebrenice, otišli u privatne džepove.
Neokolonijalna politika ovog dijela MZ očitovala se, i očituje, kroz dijeljenje
kredita, maltene šakom i kapom, od strane zapadnih financijskih institucija BiH
što je dovelo ovu zemlju na sam prag dužničkog ropstva.
Predsjednik Dodik je sasvim dobro shvatio ove procese.
Vidio je, da od isprazne retorike o ljudskim pravima euroatlantskog dijela MZ
nema puno koristi, pa se je kao pametan državnik obratio i drugoj strani.
Ekonomske aranžmane koje pravi sa Ruskom Federacijom sasvim će sigurno doprinijeti
rješavanju mnogih problema u RS, kako privremeno, tako i strateški.
Za nadati se, da će ovakvo Dodikovo umijeće
osvijestiti odgovorne faktore u euroatlantskom dijelu MZ koji će preispitati
svoju politiku prema BiH, te posebno prema RS i koji će, napokon, stvarno
pomoći ovu napaćenu zemlju, umjesto da je uvaljuju u neokolonijalno ropstvo, u
međusobnu mržnju triju naroda, te u latentne i stvarne političke i vojne
sukobe.
