Objavljeno na portalu www.republikainfo.com - Mostar.
http://republikainfo.com/index.php/izdvojeno/12990-i-to-je-bih-jedni-spaljuju-tone-hrane-drugi-traze-koru-kruha-u-kontejneru
http://republikainfo.com/index.php/izdvojeno/12990-i-to-je-bih-jedni-spaljuju-tone-hrane-drugi-traze-koru-kruha-u-kontejneru
Potpredsjednik
Republike Srpske Emil Vlajki žestoko je istupio u javnosti nakon saznanja da se
na samo na području Banja Luke mjesečno baci stotinjak tisuća maraka hrane, dok
sirotinja iz tog, ali i drugih gradova kopa po kontejnerima da nađe mrvicu kruha.
U razgovoru za republikainfo.com Vlajki kaže da je nedopustivo, neljudski i jezivo bacati hranu koja je ispravna, te da će poduzeti raspoložive korake koji bi u konačnici rezultirali zakonskim okvirom, u kojem bi hrana mogla doći do usta gladnih. Naime, veliki trgovački lanci uništavaju hranu kako bi se oslobodili plaćanja PDV-a i to pred očima inspektora. U međuvremenu raste broj nezaposlenih, raste broj korisnika javnih kuhinja, a socijalna slika je sve složenija. Ravnoteža bi se mogla uspostaviti, kada bi ovaj problem zainteresirao i druge političare.
Razgovarala: Kristina Spajić-Perić
Samo na području Banja Luke mjesečno se baci 100
tisuća maraka hrane, dok istovremeno tisuće ljudi ne zna što će taj dan
pojesti. Kako to komentirate?
VLAJKI: Jezivo, strašno i neljudski je uništavati hranu koja je na isteku roka upotrebe. Tužna svakodnevica u oba bh. entiteta jeste da sve više ljudi uslijed neimaštine hranu traži po kontejnerima. U početku su ti ljudi bez nade po kontejnerima prekopavali noću, da ne bi bili viđeni. Sramota ih je jer su nekada radili i živjeli od svoga rada, a danas nemaju što jesti.
Ali, kako vrijeme odmiče ti nevoljnici su se sve više „okuražili“ i sada u sred bijela dana pokušavaju naći nešto za jelo, polovnu odjeću ili sekundarne sirovine od kojih nešto, sitno mogu zaraditi. Sa produbljivanjem krize situacija je sve teža, jer je sve teže nešto naći i u kontejnerima a sa druge strane broj ljudi u stanju socijalne potrebe se povećava. Svakim danom se bilježi porast korisnika javnih kuhinja kojima je odlazak u javnu kuhinju jedina prilika za koliko-toliko pristojan barem jedan dnevni obrok. Sasvim sigurno bi bilo mnogo humanije da sva hrana prije isteka roka upotrebe bude podijeljena ovoj, socijalno najugroženijoj, kategoriji stanovništva bilo putem javnih kuhinja ili na neki drugi prikladan način umjesto da završi na deponijima. Na taj način bismo barem donekle ublažili teret krize.
Naravno da postoji i druga mogućnost, a to je da je sve skupa farsa i da je hrana zapravo završila u maloprodaji a PDV u džepovima trgovaca. To je nešto što bi kontrolni organi morali provjeriti. Ukoliko je u pitanju manipulacija grijeh je dvostruko teži. Novac od PDV-a je netko prisvojio i pored toga uznemirio javnost viješću o uništavanju hrane, dok dio ljudi gladuje.
Neshvatljivo je da do sada nije bilo reakcija i da se nitko nije zapitao o ovome problemu i mogućnosti da se ova hrana iskoristi jer je u svakom slučaju bolja od ostataka hrane koje u kontejnerima nalaze nevoljnici. Zar smo posve izgubili ljudskost i suosjećanje sa drugima?
Ima li procjena koliko se hrane baci u RS-u na razini mjeseca, ili možda u BiH?
VLAJKI: O količini hrane koja na ovaj način završi na deponijima možemo nagađati. To bi trebali utvrditi inspekcijski organi na razini oba entiteta. Ako pođemo od činjenice da je broj stanovnika u Banja Luci 200.000, a vrijednost uništene hrane iznosi oko 100.000 maraka samo za prošli mjesec to bi značilo, po ovoj logici, da na razini Republike Srpske to mjesečno iznosi oko 500.000 maraka. Po istom principu, polazeći od broja stanovnika, u FBiH dodatnih oko 1.000.000 maraka na mjesečnoj razini. Lako se dođe iznosa na godišnjem nivou od 10-15 milijuna maraka.
Ali, da budemo realni i oprezni. Recimo da je riječ o vrijednosti od oko 10 milijuna maraka na razini BiH za godinu dana jer dio tih proizvoda, npr. pivo ili dio hrane nije nikako upotrjebljiv. U svakom slučaju je riječ o ogromnim, milijunskim iznosima i o tome bi odgovarajuće institucije trebale da povedu računa.
VLAJKI: Jezivo, strašno i neljudski je uništavati hranu koja je na isteku roka upotrebe. Tužna svakodnevica u oba bh. entiteta jeste da sve više ljudi uslijed neimaštine hranu traži po kontejnerima. U početku su ti ljudi bez nade po kontejnerima prekopavali noću, da ne bi bili viđeni. Sramota ih je jer su nekada radili i živjeli od svoga rada, a danas nemaju što jesti.
Ali, kako vrijeme odmiče ti nevoljnici su se sve više „okuražili“ i sada u sred bijela dana pokušavaju naći nešto za jelo, polovnu odjeću ili sekundarne sirovine od kojih nešto, sitno mogu zaraditi. Sa produbljivanjem krize situacija je sve teža, jer je sve teže nešto naći i u kontejnerima a sa druge strane broj ljudi u stanju socijalne potrebe se povećava. Svakim danom se bilježi porast korisnika javnih kuhinja kojima je odlazak u javnu kuhinju jedina prilika za koliko-toliko pristojan barem jedan dnevni obrok. Sasvim sigurno bi bilo mnogo humanije da sva hrana prije isteka roka upotrebe bude podijeljena ovoj, socijalno najugroženijoj, kategoriji stanovništva bilo putem javnih kuhinja ili na neki drugi prikladan način umjesto da završi na deponijima. Na taj način bismo barem donekle ublažili teret krize.
Naravno da postoji i druga mogućnost, a to je da je sve skupa farsa i da je hrana zapravo završila u maloprodaji a PDV u džepovima trgovaca. To je nešto što bi kontrolni organi morali provjeriti. Ukoliko je u pitanju manipulacija grijeh je dvostruko teži. Novac od PDV-a je netko prisvojio i pored toga uznemirio javnost viješću o uništavanju hrane, dok dio ljudi gladuje.
Neshvatljivo je da do sada nije bilo reakcija i da se nitko nije zapitao o ovome problemu i mogućnosti da se ova hrana iskoristi jer je u svakom slučaju bolja od ostataka hrane koje u kontejnerima nalaze nevoljnici. Zar smo posve izgubili ljudskost i suosjećanje sa drugima?
Ima li procjena koliko se hrane baci u RS-u na razini mjeseca, ili možda u BiH?
VLAJKI: O količini hrane koja na ovaj način završi na deponijima možemo nagađati. To bi trebali utvrditi inspekcijski organi na razini oba entiteta. Ako pođemo od činjenice da je broj stanovnika u Banja Luci 200.000, a vrijednost uništene hrane iznosi oko 100.000 maraka samo za prošli mjesec to bi značilo, po ovoj logici, da na razini Republike Srpske to mjesečno iznosi oko 500.000 maraka. Po istom principu, polazeći od broja stanovnika, u FBiH dodatnih oko 1.000.000 maraka na mjesečnoj razini. Lako se dođe iznosa na godišnjem nivou od 10-15 milijuna maraka.
Ali, da budemo realni i oprezni. Recimo da je riječ o vrijednosti od oko 10 milijuna maraka na razini BiH za godinu dana jer dio tih proizvoda, npr. pivo ili dio hrane nije nikako upotrjebljiv. U svakom slučaju je riječ o ogromnim, milijunskim iznosima i o tome bi odgovarajuće institucije trebale da povedu računa.
Tko u RS-u baci najviše hrane i zašto?
VLAJKI: Ako se vratimo na početak, na priopćenje koje smo poslali poslije konferencije za tisak, i izvor vijesti - Odjel za inspekcijske poslove za ožujak 2014. Gradske uprave Banjaluke hrana je uništena da bi vlasnici bili oslobođeni plaćanja PDV-a. Dakle, da se zaključiti da je riječ o trgovačkim lancima kojima je dio robe ostao neprodan zbog smanjene kupovne moći građana. Na ovaj način trgovački lanci i naravno male trgovinske radnje umanjuju štetu uništavanjem prehrambenih proizvoda kojima je istekao rok trajanja tako što će ti prehrambeni proizvodi biti uništeni, a oni oslobođeni obaveze plaćanja PDV-a. U tom smislu su u mnogo težem položaju vlasnici malih radnji, jer je za njih ovaj gubitak mnogo teže nadoknadiv nego velikim trgovačkim lancima. Za velike trgovačke lance je u pitanju umanjenje profita, dok je za male trgovce ovakav vid gubitka ponekad razlog za prestanak poslovanja jer se ionako teško nose sa pritiskom konkurencije većih i moćnijih od sebe.
VLAJKI: Ako se vratimo na početak, na priopćenje koje smo poslali poslije konferencije za tisak, i izvor vijesti - Odjel za inspekcijske poslove za ožujak 2014. Gradske uprave Banjaluke hrana je uništena da bi vlasnici bili oslobođeni plaćanja PDV-a. Dakle, da se zaključiti da je riječ o trgovačkim lancima kojima je dio robe ostao neprodan zbog smanjene kupovne moći građana. Na ovaj način trgovački lanci i naravno male trgovinske radnje umanjuju štetu uništavanjem prehrambenih proizvoda kojima je istekao rok trajanja tako što će ti prehrambeni proizvodi biti uništeni, a oni oslobođeni obaveze plaćanja PDV-a. U tom smislu su u mnogo težem položaju vlasnici malih radnji, jer je za njih ovaj gubitak mnogo teže nadoknadiv nego velikim trgovačkim lancima. Za velike trgovačke lance je u pitanju umanjenje profita, dok je za male trgovce ovakav vid gubitka ponekad razlog za prestanak poslovanja jer se ionako teško nose sa pritiskom konkurencije većih i moćnijih od sebe.
Ima li načina da se hrana donira, a izbjegnu porezi.
Kakve su svjetske prakse?
VLAJKI: Pitanje nije dobro postavljeno. Nikome ne treba omogućavati da izbjegava plaćanje poreza. To je jedna od osnovnih obaveza svakog građanina bilo koje uređene zemlje. Pretpostavljam da ste mislili da svi koji doniraju hranu, koja je još uvijek sanitarno ispravna za ljudsku ishranu, budu oslobođeni plaćanja poreza u odgovarajućem iznosu. To bi bilo po zakonu i u skladu sa svjetskom praksom, ali prije i iznad svega humano i odgovorno prema ljudima koji su naši sugrađani i koje srećemo svaki dan.
VLAJKI: Pitanje nije dobro postavljeno. Nikome ne treba omogućavati da izbjegava plaćanje poreza. To je jedna od osnovnih obaveza svakog građanina bilo koje uređene zemlje. Pretpostavljam da ste mislili da svi koji doniraju hranu, koja je još uvijek sanitarno ispravna za ljudsku ishranu, budu oslobođeni plaćanja poreza u odgovarajućem iznosu. To bi bilo po zakonu i u skladu sa svjetskom praksom, ali prije i iznad svega humano i odgovorno prema ljudima koji su naši sugrađani i koje srećemo svaki dan.
Što
konkretno planirate poduzeti po ovom pitanju?
VLAJKI: Prije svega treba izvršiti pritisak na kontrolne organe da utvrde o kojim količinama hrane, još uvijek upotrebljive u ljudskoj ishrani, je riječ. Potom je potrebno preispitati zakonsku regulativu i po potrebi je prilagoditi ovoj situaciji tako da hrana koja je upotrebljiva za ljudsku prehranu bude upotrijebljena u ishrani ljudi a ne da završi na deponijima, a da vlasnici koji tu hranu doniraju budu oslobođeni dodatnih troškova poput PDV-a. Pri tome treba voditi računa da budu spriječene manipulacije da hrana zapravo završi na tržištu, a da bude prikazano da je donirana.
VLAJKI: Prije svega treba izvršiti pritisak na kontrolne organe da utvrde o kojim količinama hrane, još uvijek upotrebljive u ljudskoj ishrani, je riječ. Potom je potrebno preispitati zakonsku regulativu i po potrebi je prilagoditi ovoj situaciji tako da hrana koja je upotrebljiva za ljudsku prehranu bude upotrijebljena u ishrani ljudi a ne da završi na deponijima, a da vlasnici koji tu hranu doniraju budu oslobođeni dodatnih troškova poput PDV-a. Pri tome treba voditi računa da budu spriječene manipulacije da hrana zapravo završi na tržištu, a da bude prikazano da je donirana.
Nema komentara:
Objavi komentar