Konferencija
za štampu, 29. 04.2014.
1.
Svjesni
činjenice da je usitnjavanje, razbijanje neke državne zajednice dovodi u
nepovoljan ekonomski položaj novonastale državice, a uzimajući kao neospornu
činjenicu međunarodno priznatu realnost BiH, bilo bi najoptimalnije kada bi se
unutar ove zajedničke države počeli uspostavljati istinski građanski odnosi,
umjesto sadašnjih refeudaliziranih, gdje bi politika bila u službi ekonomije
čiji bi razvoj omogućio prosperitet cjelokupne državne zajednice.
Nažalost,
militantni i dominirajući vrhovi najbrojnijeg naroda, pokušavaju da na
vjersko-nacionalnim osnovama, a potpomognuti dijelom 'međunarodne zajednice'
(MZ), i rušeći izvorni Dejton, ostvare svoju dominaciju na cjelokupnom
teritoriju BiH u cilju stvaranja teokratske države, sistema inkopatibilnog sa
građanskim osnovama i praksom civilizacije Zapada.
Ova
agresivna politika u cilju dominacije najbrojnijeg naroda ima slijedeće
karakteristike:
-
- neprekidno isticanje navodne
genocidnosti srpskog naroda, navodne genocidnosti
Republike Srpske i navodne
genocidnosti Srpske pravoslavne crkve;
- -
neprekidno isticanje srpskog naroda u
BiH kao navodnog agresora;
- - neprekidno isticanje stava kako će
najbrojniji narod u BiH od sada apsolutno odlučivati o
sudbini cjelokupne Bosne
i Hercegovine;
-
- neprekidno traženje načina da se, na
lažan način, putem političkog inženjeringa ostvari
reprezentativna dominacija
najbrojnijeg naroda u općinskim, gradskim, entitetskim i
državnim parlamentima;
- -
neprekidno miniranje svih napora
Republike Srpske da poboljša svoju ekonomsku, a time i
socijalnu situaciju;
-
- neprekidno traženje od 'MZ' da ukine
izvorni Dejton, centralizira BiH kako bi najbrojniji
narod ostvario svoju
dominaciju nad cjelokupnom BiH po sistemu „jedan čovjek – jedan
glas“.
Ovo stanje
stvari je protivno svim demokratskim tradicijama Zapada i neprihvatljivo za
građane i vodstvo Republike Srpske koji odbijaju ove neljudske metode porobljavanja
jednog naroda i koji nikada ovu dominaciju neće dozvoliti.
2.
Narod
Republike Srpske ima svoje dostojanstvo i apsolutno je privrženo pravnom
razrješavanju svih problema i situacija. Iako je već niz godina izvrgnut
ovakvom nehumanom tretmanu, on nije avanturistički raspoložen. Drugim riječima,
on neće dozvoliti bilo kakav potez koji bi mogao značiti trenutno
osamostaljenje ili odcjepljenje, na primjer, kosovskog tipa.
Ali to ne
znači, da se ne želi osamostaliti u odnosu na neljudski i ne-legalni tretman
kojem je podvrgnut.
Konkretno
govoreći, on se želi osamostaliti u smislu legalnog povrata svega izvorno
dejtonskog kojeg mu je 'MZ' omogućila Dejtonskim sporazumom, a što je potvrđeno
potpisima svjetskih velesila, kao i potpisima regionalnih sila: Hrvatske i
Srbije.
Narod
Republike Srpske ne želi ništa više od onog što mu je Dejtonom dato, ali ni
ništa manje!
Podsjetimo
se, u osnovnim crtama, kako se ovaj narod postepeno, ali nasilnički razvlastio
od dejtonskih principa:
- prvo, napomenimo da, „sve državne
funkcije i ovlaštenja koja u ovom ustavu nisu izričito
dodijeljena
institucijama BiH, pripadaju entitetima“, član 3.3.a Ustava BiH.
- - po Dejtonskom sporazumu, po Ustavu,
nadležnosti BiH se mogu podijeliti u tri grupe:
a) politike
(vanjska, vanjsko-trgovinska, carinska, za useljavanje, izbjeglice i azil,
monetarna);
b) propisi
(useljavanje izbjeglica i azil, te reguliranje saobraćaja između entiteta, donošenje izbornog zakona;
c) radnje i
postupci (financiranje ustanova i međunarodnih obaveza BiH)
Dakle, nije
bilo nikakvih nadležnosti za vojsku, policiju, sudstvo, financije, itd.
Sve u
svemu, od sedam institucija BiH, intervencionističkom politikom i aktima
Visokih predstavnika, došlo se do sedamdeset institucija BiH!!!. Ovo je bio
rezultat prijenosa nadležnosti sa nivoa entiteta, preko nametanja, pritisaka i
ucjena. Napominjemo, da šezdeset osam nadležnosti preneseno, od kojih su svega
tri prošle skupštinsku proceduru, dok ih je šezdeset pet nametnuto.
Ili, uzmimo
Odluku o navodnoj ustavnosti Suda BiH koja je donesena preglasavanjem dvaju
konstitutivnih naroda, Hrvata i Srba (četiri glasa), od strane Bošnjaka (2
glasa) plus tri glasa stranih sudija. Ovakvih glasanja na štetu Hrvata i Srba
bilo je nekoliko.
Napomenimo,
da Sud BiH ne postoji u Ustavu, te da je jedini pravni način uspostavljanja ove
institucije, revizija Ustava BiH.
Ovom
nasilničkom praksom od kojih je dato samo nekoliko primjera, pokazuje se, da je
BiH, a posebno Republika Srpska, KOLONIJA jednog dijela MZ i da takav
kolonijalni odnos potire demokraciju, parlamentarizam, ljudska prava, te
međunarodno pravo i odnose.
3.
Republika
Srpska je spremna ustati u zaštitu i povrat svojih, nasilno oduzetih, prava
izvornog (slova) Dejtona na miran i dostojanstven način, preko svojih legalnih
institucija, posebno Narodne skupštine o čemu postoji nacionalni konsenzus svih
relevantnih političkih partija.
Iako je
stvar hitna, ona to ne želi sama da uradi, ako već može imati i razumijevanje
sa strane, razumijevanje koje bi trebalo da bude prihvatljivo za RS, brza i
efikasna.
Komparativnom analizom, ustanovljeno je da je jedan dio Annexa 4., Ustava
BiH, inspiriran Ustavom Sjedinjenih Država. Distorzije koje su nasilno izvršene
nad Ustavom BiH, a koje su najviše nanijele štete Republici Srpskoj,
omalovažile su duh i napore onih u SAD koji su se onovremeno trudili da prenesu
konstitucionalna iskustva jedne nacije koja ima najstariju demokraciju modernog
doba na svijetu.
Za
pretpostaviti je, da oni koji su do sada reprezentirali ovu veliku silu, nisu
na najbolji način obavještavali ključne američke institucije o onome što se
dešavalo u BiH, i posebno, ne o maćehinskom odnosu prema Republici Srpskoj.
Zato bi nam
razumijevanje za preispitivanje prenesenih nadležnosti od onih koji su dijelom
njihovi duhovni tvorci, a kao priprema za buduće skupštinske rasprave i
eventualne kompromise, dobro došla.
4.
Stavljamo na znanje zapadnom dijelu
'međunarodne zajednice' da, ukoliko kod brojno najvećeg naroda u BiH, prevlada
militantni fundamentalizam, da Evropa nikada neće prihvatiti takvu državu, iz
istih razloga zbog kojih ne prihvaća ni Tursku. Možda politički vrhovi
bošnjačkog naroda i nisu zainteresirani za EU, nego samo za NATO (Izjava Tihića
od prošle godine) jer im to, po svoj prilici, osigurava dominaciju Turske i
islama na ovim područjima.
Ali
građani RS, koji apsolutno poštuju vjerske i civilizacijske tekovine svih
drugih civilizacija, ne mogu, po prirodi stvari, pristati na tu varijantu. Oni
hoće da budu dio Evrope, a ne dio islamskog svijeta.
U tom
slučaju, istinsko osamostaljenje Republike Srpske se nameće samo po sebi i za
nadati se da će Zapad za to imati sluha i pomoći RS da kroz ovakvu odluku
postane dio građanskog svijeta.
A nadati
se, ipak, da do rascijepa BiH neće doći, da će se izvršiti tranzicija ove
zemlje, i posebno bošnjačkog dijela, prema građanskom, a ne teokratskom društvu
i da će sva tri naroda naći načina da ožive nekadašnji suživot, komšijstvo i
mješovite brakove, te da ćemo zajedničkim naporima stići do Evrope.