U susret prijevremenim izborima

Naš politički cirkus, vjerojatno najnevjerojatniji u suvremenoj historiji, postaje sve napetiji i pretvara se u takav triler kojeg ne bi mogli smisliti ni A. Kristi, ni R. Ladlam zajedno. Sve u svemu, do zadnjeg trenutka se neće znati tko je i da li će biti s kim. Caka je u tome što taj „zadnji trenutak“ može potrajati do besvjesti i pretvoriti se u lošu svakidašnjicu. Naravno, lošu za narod i za Republiku Srpsku.

   Ipak ima nešto što se zna. Jedan dio onih kojima je narod dao mandat, paktira sa ne-srpskim strankama i nekim međunarodnim krugovima koji su otvoreni neprijatelji Republike Srpske. Glasači im, sasvim sigurno, nisu za to dali povjerenje.

   Pošto će loša svakidašnjica, koja će se neminovno stvoriti, prerasti u zasigurno uništavanje Republike Srpske, predsjedniku Republike preostaje, kako sada stvari stoje, jedna jedina stvar: Raspisati, što hitnije, prijevremene izbore.

   Što prije, to bolje.

Povodom godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma

Izjava predsjednika vlade jedne susjedne zemlje, a istovjetne izjave se često pojavljuju u medijima, kako je Dejton najvažniji jer je donio mir uBiH, je krajnje mali dio istine, ustvari, jedna velika obmana. Zapad, koji je inicirao rat na ovim prostorima iz geostrateških razloga, morao je i da ga završi u svom neokolonijalnom maniru. Nakon što takav rat iscrpi neku zemlju, onda nužno mora doći „obnova“ kako bi se reciklirao kapital Zapada stavila u položaj kolonije: ekonomski, politički i kulturno. Tako je Zapad, nakon završetka tog rata imao u BiH oko sto hiljada ljudi (vojnika, administracije, policije, itd.), što je u tom času znatno smanjilo nezaposlenost aktualnih gospodara svijeta. Recikliranje zapadnog kapitala je izvršeno preko raznih programa „pomoći“ gdje su se angažirale isključivo zapadne firme koje su pokupile odobrena financijska sredstva za „pomoć“. Treba napomenuti, da je 1996., bila i izborna godina u SAD, pa je bilo korisno da se Klinton pojavi kao mirotvorac pred svojim javnim mnijenjem. Sve u svemu, ovakvi aranžirani mali prljavi ratovi koji se „mjerom pale i mjerom gase“, imaju i te kakvu ekonomsku funkciju za održanje kapitalizma.

   Ono, međutim, zašto jr Dejton istinski važan, to je, što je srpskom narodu u BiH dao praktično njegovu državu. To je najveća dragocjenost koju Srbi, svi zajedno, imaju, i koja se ne smije ni na koji način otuđiti. Nadajmo se, da će to srpske političke elite, posebno one u BiH, krajnje ozbiljno shvatiti i da će naći načina da se oko te historijski važne dragocjenosti okupe i složno stanu u njenu odbranu.

Najava pres konferencije - ponedjeljak, 17.11.2014. godine

Dopredsjednik Republike Srspke, gospodin Emil Vlajki će u ponedjeljak, 17.11.2014. godine sa početkom u 12:00 časova, u sali za pres konferencije Palate Republike Srpske održati pres konferenciju na temu:

"NEOPHODNE MJERE ZA ZAŠTITU DRŽAVOTVORNOSTI REPUBLIKE SRPSKE"

 

 

Rušenje Republike Srpske je u punom toku

Prije par dana, pojavio se na političkoj sceni izvjestan gospodin S. Karganović sa svojom „originalnom“ tezom kako je „obojena revolucija“ u RS propala stvar, te kako su njeni protagonisti: pojedinci, NVO i slični, doživjeli poraz. Dogmatizam i ograničen način mišljenja gospodina S.K., ne bi za nas bio zanimljiv, da se ovdje ne radi o životu i smrti Republike Srpske. Svejedno, tog gospodina ne ćemo više u ovom tekstu spominjati. Ali, povodom „obojene revolucije“ na našim prostorima moramo reći slijedeće:

-    Nikada jedna takva „revolucija“ u svijetu nije bila bolje izvedena i nije bolje uspjela.

-      Njeni naizgledni protagonisti (pojedinci, NVO, pojedine grupe građana, itd.), uglavnom su bili dimna zavjesa.

-        Osnovni cilj „revolucije“ bio je instaliranje u Predsjedništvu BiH takvog srpskog člana koji će sprovesti, zajedno sa dva druga člana, neophodne ustavne reforme koje će dovesti, kada to bude bilo zahtijevano od Zapada, do stvaranja centralizirane BiH pod upravom Bošnjaka umjerene muslimanske orijentacije, a na principu: „jedan čovjek, jedan glas“.

   *Tehnički je to izvedeno uz pomoć famoznih vreća iz inozemstva koje su sadašnjem srpskom članu Predsjedništva BiH osigurale pobjedu.

-       Drugi, združeni cilj „revolucije“ je bio navođenje opozicije u RS da, zajedno sa Bošnjacima, na nivou BiH, naprave zapadnu, probošnjačku vlast, što se u ovom času upravo događa.

-         Oba su cilja, kako se sada čini, savršeno postignuta.

-      U ovom kontekstu, za Zapad, entiteti i Dejton, pa ni sam Predsjednik Republike Srpske, nemaju više nikakvog značenja, što je jasno izraženo u pismu namjera dvojice ministara inozemnih poslova, Velike Britanije i Njemačke, od prije nekoliko dana.

   Nama se u jednom trenutku učinilo, da srpski politički predstavnici, pozicije i opozicije, nikada neće pristati da ruše Republiku Srpsku, ali se sve više čini da nismo bili u pravu. Pored toga nam se čini da „M.Z.“, različitim sredstvima, užurbano nastoji da, u ovim trenucima, unutar srpskog političkog korpusa osigura kvalificiranu većinu za rušenje Dejtona kroz pripremljene ustavne reforme koje će RS svesti na običnu administrativnu jedinicu.

   Zato predlažemo da se hitno konstituira Narodna Skupština RS na kojoj će osnovna točka dnevnog reda biti očuvanje Dejtona i jačanje samostalnosti Republike Srpske.

   Neprijatelj je „ante portas“ (pred vratima), i da parafraziramo Desanku Maksimović: „Nemamo više vremena“ za političko nadmudrivanje i oklijevanje.

O podjeli naroda

Sramotno je, što je srpski narod u manjem entitetu, u trenucima kada mu prijeti gubitak dosadašnje stečene samostalnosti, umjetno podijeljen, od strane svojih političara, na dva suprotstavljena dijela što će omogućiti onima koji žele da faktički ukinu Republiku Srpsku da to urade bez ikakvih napora. Bez obzira na to tko dobije parlamentarnu većinu, opozicija kojoj rastu krila ili pozicija sa svojim nestabilnim partnerima, jedni i drugi to ne mogu uraditi a da im partneri, neophodni za formiranje vlasti, ne budu oni koji hoće uništenje Republike Srpske.

Srbi bi trebalo da pogledaju oko sebe. Albanci, Muslimani i Bošnjaci su se u najkritičnijim momentima ujedinjavali kako bi ostvarili svoje nacionalne ciljeve. Jedino Srbi rade suprotno izazivajući tako podsmjeh i prezir onih oko njih.

Zdrav razum govori kako bi bilo krajnje jednostavno i logično kada bi srpski narod u RS-u bio ujedinjen i na taj način obranio svoje nacionalne i civilizacijske interese, te jedinstven krenuo obnovi svog, dobrim dijelom upropaštenog, ekonomskog i socijalnog statusa.

Neka se dobro zamisle oni, potencijalni Brankovići, kojima je sada jedino do vlasti i fotelja, ma s koje god strane bili. Možda će ih aktualno sud obespravljenog naroda zaobići, ali ih, sasvim sigurno, neće zaobići sud historije.   

Apel liderima na vlasti u Srbiji i cjelokupnoj javnosti

Po n-ti put ukazujem na činjenicu da se u Hagu odigrava pravo mučko ubojstvo dr Vojislava Šešelja. Dvanaest godina ga drže u zatvoru bez presude. Pošto je, po zapadnom pravu, svaki čovjek nevin dok se ne dokaže suprotno, oni tamo ubijaju nevinog čovjeka. Da je i najcrnji zločinac, zasluživao bi humaniji tretman.

Ali ovo, po svemu sudeći, ubojstvo, nije slučajno. Preko deset Srba je već „umrlo“ u Ševeningenu, i nijedne druge nacionalnosti!

Zar nam je savjest na toliko niskom nivou da gledamo kako više od deceniju, u jednoj demokratskoj zemlji, umire čovjek, Srbin, koji ni za što nije mogao biti osuđen?

Zar nam je savjest na toliko niskom nivo, da mirno gledamo kako svakodnevno hapse, napadaju i ubijaju Srbe na Kosmetu, kako svako malo, hapse na desetine Srba u Republici Srpskoj, kako decenijama ne procesuiraju glavne zločine nad Srbima, kako amnestiraju glavne zločince drugih nacionalnosti u nedavnom ratu?

Tako nešto su jedino Jevreji tokom historije doživljavali.

Posebno apeliram na sadašnje vlasti u Srbiji da izdejstvuju hitno oslobađanje dr Šešelja. Čak i pod uslovom da nešto i priča kad se vrati.

Zar stabilnost Srbije ovisi o pričanju jedne osobe koja nema više osobite političke i druge moći?

Javnosti, probudi se.

Revoltirajte se, ne kao Srbi već kao ljudi, protiv činjenice da jedna neosuđena osoba, pred vašim očima, već dvanaest godina, trune i umire u zatvoru jednog, navodno, demokratskog sistema!

Emil Vlajki, dopredsjednik Republike Srpske