Kao i u svakoj
„proljetno-narančastoj revoluciji“, obavezno se u „martovskim idama“ (Šekspir)
iznenada pojavljuje čitav niz „intelektualaca“, uglavnom sa profesorskim i
doktorskim titulama, koji „hrabro“, i „stručno“ kao „pravi, građanski
mislioci“, govore o manama svojih dotadašnjih cezara o kojima godinama ni riječ
nisu smjeli zucnuti. U ovoj, predmartovskoj fazi, oni, po već viđenom
scenariju, djeluju krajnje neobaviješteno. Priče o inozemnom uplitanju pokušaja
budućeg svrgavanja je, po njima, plod Dodikove bahate mašte koji pred svoj pad
izmišlja vanjske neprijatelje. Oni, eto, ne znaju da je spontanost naroda u
Rumunjskoj, Ukrajini, Jugoslaviji, Siriji, itd., kao i u „arapskim proljećima“,
bila plod vanjskih obavještajnih i dolarskih „podsticaja“. Da je, na primjer,
prilikom rušenja Miloševića, u Mađarsku stiglo sedamdeset milijuna dolara, u
vrećama. Da su u Budimpešti i Segedinu osnovani centri psihološkog ratovanja
gdje su članovi srpske organizacije „Otpor“ obučavani kako srušiti imenovanog
„balkanskog diktatora i krvnika“. Naši
„intelektualci“ su u početnoj fazi „raspjevavanja“ i govore o narodu kojem je
dosta Dodika,
Možda je Dodik stvarno povećao
„podsticajnu“ cifru na deset milijuna. I nama se ona čini pretjerana s obzirom,
da i bez toga, on pokazuje snažan, frojdovski nagon autodestrukcije. Povrh
svega, iako je mnogo učinio za afirmaciju RS, Dodik nije posjedovao istaknute
crte velikih ličnosti kako ih je Hegel opisao u „Filozofiji povijesti“.
Milošević je, neposredno nakon svog pada, dao intervju jednim talijanskim
novinama gdje je rekao da mu je najveća greška bila što nije znao birati svoje
najbliže suradnike. Izgleda, barem po pogubnim potezima koje Dodik u posljednje
vrijeme radi, da se historija možda i ponavlja, jer se otpor prema njemu
pojavljuje maltene u svim institucijama RS.
Da bi sačuvao ne (samo) sebe već
i RS od mogućeg, suštinskog nestajanja, Dodik mora konačno shvatiti da je dobar
dio naroda u Republici Srpskoj duboko nezadovoljan i gladan. Ponavljamo mjere
koje su u ovom času nužno potrebne:
- Odmah ukinuti najavljenih
10% rezanja plaća.
- Sazvati hitno Narodnu
Skupštinu RS gdje će se, do slijedećih izbora,uvažavajući sve konstruktivne
kritike, ma sa koje strane dolazili oformiti vlada nacionalnog jedinstva i
spasa koja će definirati neophodne mjere za ekonomsko i socijalno poboljšanje
stanja u zemlji.
- Animirati uspješne
poslovne ljude da financijskim injekcijama, a u suglasnosti sa vladom i
sindikatima, pokrenu dobro funkcioniranje privrednih tokova.
-
Pokrenuti aktivnost prema svima u BiH i u svijetu koji su
voljni da istinski voljni da pomognu RS, a time, ujedno, i sačuvaju dejtonsku
Bosnu i Hercegovinu.
