Opći okvirni sporazum za mir u
Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski sporazum, mirovni je dogovor potpisan kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo 21. novembra 1995.
Međunarodna zajednica je entitetima dala svojstva
države sa teritorijem, vladom, parlamentom, vojskom, policijom i drugim
državnim prinadležnostima. Time je praktično BiH postala konfederalna zemlja.
To što je RS imala političare koji su otuđivale njene nadležnosti, samo je
zakompliciralo stvari, ali nije suštinski izmijenilo konfederativan karakter
Bosne i Hercegovine.
U svijetu postoji uvjerenje da vođstvo RS želi da se
po svaku cijenu ovaj entitet osamostali i da tako razbije BiH. To je apsolutno
netočno. Nema nikakvog rezona, ni političkog, ni ekonomskog, koji bi opravdavao
razbijanje već ionako malog teritorija na još sitnije dijelove. Ali ni jedan
narod, pa ni srpski, ne može dozvoliti da mu se čitavo vrijeme nabija na nos
kako je genocidan i kako je njegova političko-teritorijalna organizacija, RS,
genocidna tvorevina. S tim da mu se istovremeno tvrdi kako treba da živi sa
onima koji mu takve neljudske etikete prišivaju.
Srpski narod želi, dakle, da živi sa dva druga
konstitutivna naroda u istoj državi, ali pod slijedećim uvjetima:
- Da se poštuje slovo
Dejtona;
- Da se prestane sa govorom mržnje sa svih strana. Drugim riječima, da
se prestane insinuirati kako su
Srbi četnici, Hrvati ustaše, a
Bošnjaci islamski fundamentalisti;
- Da se u tom smislu
izbaci govor mržnje iz udžbenika povijesti;
- Da se pronađe
politička formula koja će Hrvatima osigurati istinsku konstitutivnost;
- Da se izvidi
mogućnost vojne neutralnosti BiH;
- Da se omogući svim
građanima BiH da budu birani na sve političke funkcije;
- Da se na ovim osnovama sklopi povijesni
kompromis triju konstitutivnih naroda koji bi značio kraj
protektorata nad BiH, početak njene istinske
neovisnosti i političke stabilnosti;
- Da se do maksimuma
omogući priliv svakog kapitala bilo koje provenijencije na čitavom teritoriju
BiH:
iz EU, iz islamskog svijeta, iz Ruske
federacije, itd;
- Da se uspostave specijalne i paralelne veze BiH i entiteta sa svim
državama koje to žele, a da to ne škodi
slovu Dejtona.
Preko povijesnog
kompromisa prihvatimo Dejton kao pomirenje, toleranciju, demokraciju i
ravnopravnost. Ponovo se naučimo živjeti zajedno. U protivnom, ne ćemo moći
opstati kao država.
