Priopćenje povodom izjave opozicije da se ne treba baviti samostalnošću RS

Opozicija je ponovno nastupila sa starom neprincipijelnom tezom: RS se dobro drži i sigurna je  jer je garantirana Dejtonskim sporazumom, a insistiranje Dodikovo na državnosti RS je njegov demagoški predizborni potez.

Ima u toj tezi povijesnog zaborava. Dok je opozicija bila na vlasti, najveći dio nadležnosti RS prenesen je u bošnjačko-muslimansko Sarajevo koje, zahvaljujući strancima, radi što hoće na nivou BiH. Opozicija je, dakle, radila protiv Dejtona skoro deceniju, tako da su praktično RS-u ostale policija i poljoprivreda. Dodik je, ma što god tko mislio o njemu, uspio zaustaviti ovaj proces i dao je kakav takav dignitet Republici Srpskoj u međunarodnim razmjerima. Ruku na srce, nema u RS političara koji bi mu, u tom pogledu, bio ravan.

Naravno, ekonomska i socijalna situacija u RS je njena ozbiljna boljka. Ali, ako tu ima i Dodikove odgovornosti, a očito je ima, korijeni te situacije su suštinski drugdje. Od Dejtona do danas RS nema strategiju razvoja, pa se ekonomsko-socijalna politika svodi na godišnje „gašenje požara“ što neminovno dovodi do sve težih problema. Međutim, Dodik nije bio na vlasti svih 17 godina, pa bi opozicija trebalo da bude svjesna i vlastite odgovornosti za sadašnju, izrazito tešku ekonomsku i socijalnu situaciju.

Govoriti kako je RS stabilna i kako se o tome ne treba brinuti jer Dejton garantira njenu stabilnost, je krajnje površno i neodgovorno. Granice na Balkanu još nisu fiksirane. Situacija u BiH je krajnje kontroverzna i svodi se na nemoguću državu koja se može svakog časa raspasti kao što se može i nastaviti na silu održavati. Nad samom RS visi Damoklov mač u obliku Brčkog koji može ovaj entitet za čas prepoloviti sa nesagledivim posljedicama. Zato je Dodikovo insistiranje na državnosti RS izuzetno važno jer se time „Ispipava puls“ podijeljene međunarodne zajednice.

Zbog toga, koliko god da je SDS suštinski i konkretno zaslužna za stvaranje Republike Srpske, toliko je i Dodik sada zaslužan za njeno održanje i međunarodnu promociju. S druge strane, ne treba sumnjati u patriotizam ni pozicije ni opozicije. Jedino združeni, oni mogu sačuvati RS kako međunarodno, tako socijalno i ekonomski. Jedno bez drugog ne ide. Čuvati kakvu-takvu državnost bez temeljnog rješavanja ekonomsko-socijalnih problema vodi u stabilnu RS, ali bez naroda. Baviti se prvenstveno ekonomskim i socijalnim problemima, smatrajući da Dejton osigurava RS, znači, sa velikim stupnjem vjerojatnosti,  lišiti se Republike Srpske.

O promjenama na političkoj sceni (F)BiH i implikacijama tih promjena

Nakon „državnog udara“ Zlatka Lagumdžije, Hrvatima u Federaciji je je, makar i privremeno, granulo sunce. Lagumdžija, praveći koaliciju sa dva HDZ, praktično je ukinuo nelegalan dekret „bošnjačkog Incka“ koji je Hrvate tjerao na izgnanstvo.

Ovim „državnim udarom“, federacijsko društvo se, grubo govoreći, sada sastoji iz tri dijela: Bošnjaci-muslimani, muslimani - izdajice i Hrvati. Naime, Bošnjaci su oduvijek smatrali SDP kao prikriveno muslimanski i masovno su glasali za tu političku stranku. Dodatnu sigurnost im je ulijevao i hrvatski Bošnjak Komšić koji aktualno, vidjevši Lagumdžijinu igru, napušta SDP i vjerojatno smjera napraviti neku sličnu partiju, „da se vlasi ne dosjete“ u svezi njegovog istinskog nacionalno-vjerskog opredjeljenja.

Pošto je sada Bošnjacima-muslimanima konačno jasno tko je „pravi musliman“, a tko nije, postoji visok stupanj vjerojatnosti da će stranke Lagumdžije i Radončića biti skoro zbrisane sa političke scene na slijedećim izborima. Bit će dobro ako sve ostane na tome.