Danas se bilježi tragična
dvadeseta obljetnica proglašenja neovisnosti BiH. Uz snažnu asistenciju
dijela međunarodne zajednice, neovisnost je postignuta nelegalnim i
nelegitimnim preglasavanjem jednog od konstitutivnih naroda od drugih dvaju
naroda što je bilo protivno tadašnjem ustavu.
Današnji dan se također bilježi u
Federaciji kao dan početka opsade Sarajeva što je prouzrokovalo velike žrtve i
materijalna razaranja. Bilo bi neumno sporiti činjenicu da je muslimanski dio
Sarajeva bio opkoljen Srbima koji su, bilo u borbama, a ponekad i bezrazložno,
dakle zločinački, nanosili teške štete populaciji i tom dijelu grada.
Ali je isto tako taj dio Sarajeva
bio okupiran i iznutra. Ne radi se samo o zločinačkim milicijama Juke, Čele,
Cace, itd., već i o tadašnjoj muslimanskoj vlasti. Ona je, nastojeći da od
muslimana napravi još veće žrtve, bojkotirala sve sporazume koje su Srbi
predlagali da se grad snabdije vodom, strujom i dijelom humanitarne pomoći.
Također je u toj zločinačkoj unutrašnjoj okupaciji ubijeno više od tisuću Srba.
Dokazano je, pored ostalog, da su snajperisti ubijali i vojnike UN kako bi za
to bili optuženi Srbi.
Ali ovo insistiranje sadašnje
bošnjačke zajednice na šestom travnju, kao i na raznim aspektima srebreničkog
zločina ima, u ovim trenucima instrumentalnu ulogu, ulogu dimne zavjese. Ne
smije se, nikada smetnuti s uma da je u Federaciji na djelu nelegalna i
nelegitimna vlast „platformaša“ omogućena Inckovim nepravnim dekretom. Na djelu
je banalna borba za teritorij gdje će žrtve zasigurno biti više od 200 tisuća
Hrvata Centralne Bosne.
