Dopredsjednik Republike Srpske gospodine Emil Vlajki
je jučer, u svom kabinetu, primio u nastupnu posjetu ambasadora Republike
Turske Nj. E. gospodina Cihada Erginaya sa saradnicima. Tokom jednosatnog, vrlo
otvorenog, razgovora su razmijenjena mišljenja o situaciji u regionu i BiH.
Poseban naglasak je stavljen na političku, socijalnu i ekonomsku problematiku,
te dosadašnju i buduću ekonomsku i kulturnu suradnju dviju zemalja.
Ekonomska razmjena dviju zemalja je porasla pedeset
puta od Dejtona do danas, mada to još uvijek nije dovoljno, i turska ulaganja
bi se mogla podijeliti u dvije osnovne grupe. Direktna ulaganja turskih
poslovnih ljudi i ulaganja Turske razvojne agencije TIKA, kao što je sanacija
starog mosta u Višegradu. U tom smislu postoje značajni potencija za
investicije, ekonomsku razmjenu i suradnju u oblasti turizma.
Dopredsjednik Vlajki se pozitivno izrazio o ekonomskoj
suradnji i istakao da Turska kao ekonomski i politički moćna zemlja može pomoći
BiH investicijama i da tursko investiranje treba da bude ravnomjerno, te
politički neuvjetovano, u oba BiH entiteta. Za intenzivniju suradnju na žalost
postoje i dalje neke prepreke ideološke prirode. Srbi koji su bili pet vijekova
pod vlašću Otomanske imperije zaziru od čestih, neodmjerenih izjava pojedinih
političara u Sarajevu i Ankari koje doživljavaju kao neootomansku ekspanzionu
politiku.
Ovo ne doprinosi razumijevanju Srba i Bošnjaka. Rane
iz proteklog rata, koji je, za mnoge, bio rat na vjerskoj osnovi i koji asocira
na Hantingtonov „sukob civilizacija“, su svježe. Izjave da je „Sarajevo turski
grad, a Istambul bosanski“, euforija u Sarajevu poslije Erdoganove pobjede,
optužbe Bošnjaka, zagovornika političkog islama i velikih prijatelja Turske, da
je Republika Srpska genocidna tvorevina i da su Srbi genocidni, doživljava se
kao ponovno penetriranje Turske države na Balkan i vodi ka tome da u Republici
Srpskoj jača uvjerenje da treba da se osamostali.
Nije dobro praviti
političke i ekonomske saveze na nacionalno – vjerskim principima. Zajednička
prošlost koja je za Tursku bila prosvjetiteljska, a za Srbe i Hrvate,
okupacijska, ne može biti jedini temelj naših odnosa, jer ovdje egzistiraju
dvije civilizacije, i islamska i hrišćanska. Stoga je potreban delikatan i
diferenciran pristup Turske BiH koja bi trebalo, ukoliko želi da se BiH održi
kao država, da uvažava državotvorne i civilizacijske specifičnosti Republike
Srpske